banner-image

Plamenjača paradajza i krompira i borba u organskoj proizvodnji

Plamenjača je gljivično oboljenje koje zahvata porodicu biljaka pomoćnica (Solanaceous) a koju prouzrokuje patogen Phytophthora infestans. Razvoju plamenjače pogoduje kišno i vlažno vreme, rosa, visoka vlažnost vazduha pri temperaturama u rasponu od 10-26 stepeni. Pri ovakvim vremenskim uslovima oboljenje se brzo širi i za svega tri nedelje može uništiti lisnu masu napadnutih biljaka. Plamenjača zahvata kako lišće krompira i paradajza tako i krtole krompira i plod paradajza. Budući da je plamenjača oboljenje sa kojim je izuzetno teško nositi se pogotovu u organskoj proizvodnji, neophodno je znati prepoznati prve znake zaraze kao i sam njen tok.

plamenjača paradajza
Simptomi plamenjače na lišću paradajza / Foto: PIS Vojvodina

Mere koje prethode sadnji

Gljivica koja izaziva plamenjaču je vrsta parazita koji može opstati samo u živom tkivu biljaka. Stoga je uništavanje svih potencijalnih izvora zaraze uključujući i kulture koje mogu biti domaćini patogena, ključna mera kontrole. Ovo podrazumeva uklanjanje odbačenih krtola krompira od prethodne žetve kao i samoniklih izdanaka krompira, paradajza, plavog patlidžana, paprike. Otpadni krompir može postati hrana za životinje, deo kompostne smeše, može se zakopati na oko 60 cm dubine u zemlju ili rasturiti po površini zemlje kako bi izmrzao tokom zime. Samonikle biljke koje mogu biti domaćini zaraze uklanjaju se kultiviranjem parcele.

Odabir adekvatnog mesta za sadnju takođe je važna mera prevencije. S tim u vezi, potrebno je odabrati ocedite parcele sa dobrom provetrenošću.

Takođe, izbor semenskog materijala može biti odlučujući faktor za izbegavanje zaraze. Iako sertifikovani sadni materijal ne garantuje da će pojava eventualne plamenjače izostati, donekle, ipak umanjuje rizike. Što se tiče semena paradajza, njime se ne može preneti plamenjača. Sa druge strane, krtole semenskog krompira mogu biti prenosioci zaraze. Stoga je važno temeljno pregledati nabavljene krtole, a ukoliko se one skladište nakon nabavke, onda inspekciju treba obaviti i nakon skladištenja a pre sadnje. Zaražene krtole nikako ne treba stavljati u zemlju budući da su one odličan izvor rane zaraze koja u organskom povrtarstvu najčešće uništava čitav zasad.

plamenjača krompira
Foto: PIS Vojvodina

Termin sadnje trebalo bi upodobiti klimatskim prilikama i rizičnim periodima. U podneblju u kojem je pojava plamenjače izraženija u kasnijem periodu vegetacije trebalo bi saditi sorte krompira kraće vegetacije kako bi se izbegao rizičan period. Ukoliko najveći rizik preti tokom proleća, termin sadnje bi trebalo pomeriti za kasnije kako bi se izbegla prolećna epidemija. Vremensko raspoređivanje sadnje od rane do kasne dovešće do ravnomernije raspodele rizika od pojave plameče, baš kao i prostorno odvajanje sadnje.

Mere tokom vegetacije

Epidemija plamenjače ima neuporedivo više šanse da se razvije u slučaju dugotrajne nakvašenosti lisne mase biljaka. Stoga je, proizvodnja paradajza u visokim tunelima sa sistemom navodnjavanja „kap po kap“ mera koja drastično smanjuje rizike od pojave plamenjače. Naime, na ovaj način se eliminiše faktor kiše kao uzrok kvašenja lisne mase baš kao i polivanje biljaka preko lišća prilikom zalivanja.

Što se krompira tiče, iako uzgoj u zaštićenom prostoru nije uobičajen za ovu kulturu, u slučaju izražene opasnosti od pojave plamenjače, i ovakav oblik gajenja ne bi trebalo isključiti.

Kod načina sadnje, kako krompira tako i paradajza, trebalo bi pribeći rešenju sa ostavljanjem šireg međurednog razmaka kako bi redovi bili bolje provetreni i kako bi se redukovala navlaženost listova. Paradajzu bi trebalo obezbediti oslonac i orezivati ga upravo kako bi se obezbedila bolja cirkulacija vazduha i prosušivanje lisne mase. Orezivanje treba izbeći kada je vreme vlažno budući da se zaraza može proširiti preko ljudi i upotrebljavanog alata.

Krompir je potrebno zagrtati kako bi se sprečilo ili bar otežalo širenje gljivičnih spora kroz zemlju do krtola.

Što se tiče zalivanja, trebalo bi ga organizovati tako da biljke ne ostaju predugo nakvašenog lišća. Ukoliko je tokom jutarnjih časova u polju prisutna rosa, zalivanje bi trebalo obaviti tada kako bi koincidiralo sa pojavom rose. Ovim se postiže da se biljke prosuše do podneva. Sa druge strane, zalivanje se može obaviti i sredinom dana kako bi se biljke prosušile pre večeri. Ono što treba izbeći je zalivanje u kasnim popodnevnim satima budući da će u tom slučaju lisna masa ostati mokra i tokom čitave noći što može pogodovati razvoju gljivica.

Kod đubrenja i prihrane useva, potrebno je ne preterati sa azotom budući da to dovodi do stvaranja bujnije lisne mase nauštrb plodova, kako krompira tako i paradajza. S tim u vezi, preterano olistala biljka sporije se suši nakon kvašenja o ovo stvara pogodne uslove za razvoj plamenjače.

Korovi u zasadu, moraju se uništiti budući da, sa jedne strane otežavaju cirkulaciju vazduha i provetravanje a sa druge strane služe kao biljke domaćini za razvoj plamenjače. Pored korova, da bi se zaustavilo širenje plamenjače često je potrebno uništiti i zaražene kultivare. Ukoliko se odmah ukloni zaražena biljka iz zasada može se izbeći ili bar usporiti širenje zaraze. Budući da je od infekcije patogenom pa do pojave prvih simptoma potrebno da prođe od 3-7 dana nekada će biti nužno uklanjati i okolne biljke u širem opsegu iako u tom trenutku ne pokazuju simptome kako bi se zaštitio preostali deo useva.

plamenjača paradajza
Simptomi plamenjače na plodovima paradajza / Foto: PIS Vojvodina

Što se tiče zaštite, preparati na bazi bakra pokazuju dobre rezultate u kontroli i suzbijanju plamenjače. Međutim, ove preparate je potrebno učestalo aplicirati, kako pre pojave prvih simptoma, po čitavoj površini biljke, tako i kasnije tokom rasta kako bi i nova lisna masa bila zaštićena.

Mere tokom berbe

Biljku krompira je potrebno pustiti da odumre u potpunosti pre nego što se pređe na vađenje krtola budući da gljivice opstaju jedino u živom tkivu biijke. Sušenje lisne mase može se ubrzati bilo tako što se inicijalno ne đubri sa prevelikom količinom azota a kasnije, na kraju vegetacije, stabljike se mogu ili omlatiti ili zapaliti. Kada stabljika uvene, potrebno je sačekati barem dve nedelje pre nego što se pristupi vađenju krtola kako bi prošao kritičan period u kojem patogen još uvek može biti živ i prenosiv. Vađenje krtola treba izbeći po vlažnom vremenu.

Kod paradajza važi isto pravilo a to je da se ne bere po vlažnom vremenu jer to pospešuje širenje gljivičnih spora preko ruku ljudi ili alata.

Mere tokom skladištenja

Zdrave krtole krompira razdvajaju se od eventualno zaraženih i čuvaju na suvom i što hladnijem mestu kako bi se suzbio razvoj i širenje patogena. Uskladišten krompir potrebno je učestalo proveravati i uklanjati sve krtole kod kojih je proces truljenja započeo, a potom i sav odbačeni krompir uništiti.Ubrane plodove paradajza takođe je potrebno kategorisati na zdrave i na one koji su natruli. Defektan paradajz potrebno je ukloniti i uništiti.

Referenca: eOrganic, the Organic Agriculture Community of the Extension Foundation