banner-image

Zaorati, ne paliti žetvene ostatke

U ratarskoj proizvodnji, posle žetve, vađenja i berbe biljaka kao sporedni proizvodi ostaju žetveni ostaci. U našim uslovima oni se najčešće koriste kao stočna hrana, kao prostirka u stočarstvu, višak se pali na njivi ili zaorava, kao gorivo za sušenje i grejanje i u industriji celuloze, papira i sl. Spaljivanje biljnih ostataka smatra se nepovoljnom praksom, a po postojećim propisima je i zabranjeno. Spaljivanje znači potpuni gubitak organske materije i azota. Osim gubitka u organskoj materiji uništavaju se korisni mikroorganizmi, a tu je i čitav niz drugih posledica.

Zaoravanje žetvenih ostataka ima niz prednosti. Zaoravanjem se biljni ostaci uključuju u proces kruženja organske materije u zemljištu, time se povećava mikrobiološka aktivnost zemljišta, poboljšava se struktura i vodno-vazdušne i toplotne osobine zemljišta. U zavisnosti od vrste preduseva, razlikuje se i način rešavanja žetvenih ostataka. Da bi se žetveni ostaci što kvalitetnije zaorali potrebno je da budu što sitnije iseckani i što ravnomernije raspoređeni po površini zemljišta.

Kod kukuruza kao preduseva osnovni problem predstavlja ogromna masa za zaoravanje koja može da se reši na sledeći način. Kukuruzovinu je potrebno najpre usitniti tarupom. Međutim, biljni ostaci i kada su usitnjeni prave teškoće pri oranju. Zato se zaoravaju plugovima koji na pluđnoj dasci imaju posebne dodatke koji olakšavaju zaoravanje. Kako bi se ogromna masa kvalitetno zaorala bez vidljivih tragova preduseva, odnosno kukuruzovine. Predplužnjaci da bi ispunili svoju funkciju moraju biti dobro podešeni, pre svega tu se misli na njihovu visinu u odnosu na raonike.

Dubina zaoravanja zavisi od količine organske mase koja se zaorava. Slama i slični biljni ostaci mogu se kvalitetno zaorati do 20 cm dubine, a za zaoravanje kukuruzovine zbog veće i žilave mase potrebna je i veća dubina, najčešće 25-30cm.

Površina poorane njive treba da bude bez većih količina žetvenih ostataka, kako bi bila pogodna za predsetvenu pripremu i setvu. Zaorana organska materija mora biti što ravnomernije raspoređena i izmešana sa zemljištem po celoj dubini oranja.

Rezultati dugogodišnjih ogleda su pokazali da uticaj zaoravanja biljnih ostataka na prinos je pozitivan i s vremenom se povećava.

Zorica Rajačić

PSSS Zrenjanin