banner-image

Vojvođanske opštine sistematski zanemaruju vetrozaštitu

Polovina gradova i opština u Vojvodini, u poslednjih 11 godina nije finansirala podizanje vetrozaštitnih pojaseva. Već godinama opada i broj opština koje ovu meru sprovode, i iznosi kojima se ona finansira, kao i udeo ove mere u ukupnom iznosu koji se ulaže u poljoprivredno zemljište, pokazalo je istraživanje Ekološkog centra Stanište

U poslednjih 11 godina (period 2014–2024), opštine i gradovi u AP Vojvodini, zbirno su u podizanje vetrozaštitnih pojaseva uložili malo manje od 370 miliona dinara. To je samo 2% od ukupnog iznosa novca koji je potrošen kroz lokalne programe zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta.

Retko koja opština u Vojvodini sprovodi i finansira ovu meru, a i one koje to čine, ne trude se previše. Prosečno tek svaka peta od 45 opština novac od zakupa zemljišta ulaže u vetrozaštitne pojaseve. U celom periodu, najčešće sporadično, to je činilo 23 opštine i grada, dok 22 to nikada nisu uradile. Najviše opština je sadilo pojaseve 2017. godine, njih 15, ili trećina, a najmanje 2022. godine – tek njih 7, ili oko 15%.

Po podacima do kojih se može doći, u AP Vojvodini je polovinom prošle decenije postojalo samo oko 730 hektara vanšumskog zelenila. Od toga je oko 450 hektara zaštitnih pojaseva i zasada, ali je samo oko 40% bilo očuvano, dok je ostalo proređeno, zapušteno ili degradirano. Verovatno je sadašnje stanje još nepovoljnije.

„Nepostojanje poljozaštitnih pojaseva, zaštitnog i vanšumskog zelenila“ – visoko je rangirana razvojna slabost u Regionalnom prostornom planu AP Vojvodine za period 2011–2020. U istom dokumentu, da bi se stanje poboljšalo, planirano je „osnivanje zaštitnih pojaseva na 800 kilometara godišnje“. U dostupnim dokumentima nema podataka o tome koliko je od planiranog tačno ostvareno, ali rezultati našeg istraživanja ukazuju na to da je urađeno vrlo malo, ukazuje Stanište.

Pančevo i Sombor uložili više nego sve ostale opštine zajedno

Pozitivni primeri su gradovi Pančevo i Sombor. Jedino je Pančevo tokom celog perioda od 11 godina, u svakoj godini imalo meru podizanja vetrozaštitnih pojaseva, zbirno uloživiši u nju 140 miliona dinara. Sledeći je Sombor, koji je za 10 godina uložio 53 miliona dinara. Tako su ova dva grada uložila 193 miliona dinara, što je 52% od 370 miliona koliko su sve opštine uložile zajedno.

Vrlo redovna ulaganja, po devet godina, imali su Kikinda (38,5 miliona dinara zbirno) i Kanjiža (6,3 miliona dinara). Bačka Topola je za 8 godina uložila 16,3 miliona dinara, a Senta za 7 godina 10,3 miliona dinara. Kada je ova mera bila finansirana, najčešće (u 10 opština) to se činilo samo u jednoj, dve, ili tri od 11 godina.

I na kraju, 22 opštine i grada nikada u poslednjih 11 godina nisu sprovodili, ni finansirali podizanje vetrozaštitnih pojaseva. Naročito je važno istaći da najveći broj lokalnih samouprava iz južnog i srednjeg Banata, koje su najizloženije nepovoljnom uticaju vetra, nikada ne ulažu u podizanje pojaseva.

Zanemarivanje vetrozaštite na delu i kroz brojke

Pored sve manjeg broja opština i gradova koje podižu pojaseve, u ovu meru se ulaže i sve manje novca. Najviše je uloženo u 2015. godini – 72,8 miliona dinara zbirno za sve opštine i gradove, najmanje u 2023. godini – 16,3 miliona dinara.

Sve je manji i procenat novca koji se ulaže u podizanje vetrozaštitnih pojaseva, u odnosu na iznose kojima se finansiraju ostale mere zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta. U 2016. godini, u vetrozaštitu je uloženo 3,4% od ukupnog iznosa za sve mere, dok je u 2023. uloženo 0,95%. To ukazuje da je na delu sistemsko zanemarivanje podizanja vetrozaštitnih pojaseva.

Pokrajina ne finansira podizanje vetrozaštitnih pojaseva

Po izveštajima o sprovođenju pokrajinskog programa zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta, AP Vojvodina nije finansirala podizanje ovih pojaseva u periodu 2014–2024, niti je raspisivala takve konkurse.

U AP Vojvodini su, takođe, poslednjih godina značajno opali iznosi uloženi u mere zaštite i uređenja, a znatno porasli za mere korišćenja poljoprivrednog zemljišta. U 2015. godini, mere korišćenja zemljišta činile su 25% od ukupnih izdataka, da bi u periodu 2017–2022. na ove mere trošeno između 42% i 48%. Najviše za izgradnju, rekonstrukciju i nabavku opreme za navodnjavanje, proizvodnju u plastenicima, zaštitu voćnjaka i vinograda od vremenskih nepogoda. Korisnici su poljoprivredna gazdinstva. Ne sporeći značaj ovih mera, ipak se radi o ulaganju u privatnu imovinu malog broja korisnika, a ne u javni interes.

Konkursi Ministarstva zaštite životne sredine

Ministarstvo zaštite životne sredine raspisuje javne konkurse za pošumljavanje degradiranih površina, zaštićenih područja prirode, gradskih parkova, javnih površina i podizanje vetrozaštitnih pojaseva. U periodu 2022–2024, dodeljena su sredstva i opštinama i gradovima u AP Vojvodini, između ostalog i za vetrozaštitne pojaseve. Podržano je između 15 i 18 opština i gradova godišnje, sa između 46 i 84 miliona dinara, zbirno za sve mere i sve opštine i gradove.

Ne dovodeći u pitanje važnost inicijative Ministarstva da doprinese unapređenju stanja, značajan deo podržanih aktivnosti je, ipak, u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, jer se radi o merama razvoja proizvodnih funkcija šuma i upravljanja zemljištem.

Preporuke

Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo: Potrebno je da AP Vojvodina sufinansira podizanje vetrozaštitnih pojaseva. U pokrajinski program zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta treba uvrstiti sufinansiranje prvo izrade višegodišnjih planova podizanja vetrozaštitnih pojaseva, a zatim i sufinansiranje njihovog podizanja, u značajnim iznosima. Ovo bi se ostvarilo kroz konkurse za opštine i gradove. Težište politike moralo bi biti sprovođenje mera od opšteg interesa – povećati ulaganje u mere zaštite i uređenja, a smanjiti za mere korišćenja zemljišta.

Ministarstvo zaštite životne sredine: Potrebno je da se prvo u praksi primeni ono što je Zakonom o šumama i Zakonom o zaštiti prirode već propisano, a to je da u zaštićenim područjima prirode prioritet imaju ekološke i zaštitne, a ne proizvodna funkcija šuma, koja se ogleda u intenzivnoj komercijalnoj seči. Takođe i Zakonom o ministarstvima detaljnije opisati i bolje razdvojiti nadležnosti između životne sredine i poljoprivrede.