banner-image

Mi tebi njive, a ti nama.. Po zakonu

Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu otvorio je velika vrata raznim malverzacijama sa vojvođanskim oranicama. Podzakonska akta nisu donesena, a od javnosti se krije ko ih priprema. Kažu, Vučićevi bliski saradnici, a ne Ministarstvo poljoprivrede. Do tada se lovi u mutnom, u procepu između stare i nove legislative, a po svemu sudeći novi pravilnici će mahinacije i uzupracije u potpunosti legalizovati… Partijski komesari, kako saznajemo, daleko od očiju javnosti pregovaraju sa raznim “investitorima”… U igri je veliki novac i čini se – na pomolu je još jedna velika pljačka Vojvodine i paora…

Mahinacije na licitacijama državnog poljoprivrednog zemljišta, zahvaljujući kojima su pojedinci na lokalu nezakonito prihodovali pravo bogatstvo, postojale su i ranije, od onog trenutka kada su mnogi koji sede u opštinskim komisijama za izdavanje njiva u zakup, i lokalni čelnici, počeli da zloupotrebljavaju ovlašćenja, i to preko svake mere.

Po donošenju novog zakona o zemljištu – a to vidimo po aktuelnim dešavanjima u vojvođanskim atarima i opštinskim kancelarijama – situacija je još gora. A, sve su prilike, tek će da bude loše. Koliko loše i kakve će sve posledice Zakon o poljoprivrednom zemljištu imati na vojvođansku poljoprivredu, teško je u ovom trenutku proceniti, s obzirom na to da još nisu napisani pravilnici koji idu uz ovaj dokument, a koji se odnose na izdavanje oranica po pravu prečeg zakupa, odnosno investicije, subvencije…

Elem, već se pokazuje da je jako loše to što je zakon dozvolio razna tumačenja (manipulacije) i što je predvideo da se detalji reše pravilnicima o kojima ne odlučuje ni vlada, već jedino ministar, i koji su uglavnom daleko od očiju (stručne) javnosti. Na sve to ostavljen je prostor od ni manje ni više već dve godine za donošenje pravila. Zašto? Zbog lova u mutnom? Šta će se dešavati u sledeće dve godine dok su pravila nepoznata i zašto se ona ne donose?

Razloga ima više, a u osnovi svih je stvaranje prostora za pljačku i malverzacije državnim oranicama, kojima ne samo da se nije stalo u kraj, već se tek priprema teren za nove, veće. Ako bude onako kako sada izgleda, tek će da bude uzurpacija na vojvođanskim njivama. Ne samo da se otvara prostor za bogaćenje pojedinaca na 100.000 državnih hektara, koliko se procenjuje da će novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu biti ponuđeno investitorima, već se uzima i od stočara koji imaju pravo prečeg zakupa… Ako se, recimo, u obzir uzme cena arende po hektaru od 300 evra, to znači da bi se, samo na parcelama za investitore, u nečiju korist, na vojvođanskim njivama moglo izgubiti najmanje 30 miliona evra tokom ove godine.

Evo kako: lokalne samouprave dužne su da do kraja marta 2016. donesu godišnji program zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta za ovu godinu, ako to nisu do sada učinile po novom Zakonu. Međutim, Ministarstvo poljoprivrede još uvek nije donelo pravilnike (između ostalih ni Pravilnik o uslovima i postupku davanja na korišćenje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, davanje u zakup po osnovu prava prečeg zakupa i javnim nadmetanjem), koji se odnose na taj, nedavno usvojen zakon. Dakle, Ministarstvo nije završilo podzakonske akte i lokalne samouprave nisu u mogućnosti da postupaju na osnovu sadašnjeg zakona. Ostavljeno im je, pošto nema podzakonskih akata, da čekaju na njih, a sve su prilike, oni neće biti gotovi do kraja marta. I ako naprasno budu doneti pravilnici, opštine, s obzirom na to da ih je samo osam dosad napisalo programe, a većina nije, neće stići da ih napišu ili će to nakaradno uraditi. Pritom, raspisani su lokalni izbori, sve će da stane, a to će biti dobar izgovor da se ništa ne uradi.

Vučićevi ljudi pišu podzakonska akta

Program uređenja i korišćenja državnog zemljišta lokalne samouprave možda su i mogle doneti. Mogle su da, na osnovu zahteva stočara koji imaju pravo prečeg zakupa, odrede koliko zemlje ide njima, koliko ide za uređenje zemljišta, a da određene površine rezervišu za investitore, s tim što će se deo koji se odnosi na ulagače precizirati kada nadležni konačno donesu podzakonske akte. Ali problem bi nastao u realizaciji takvih programa – šta sa tom zemljom dok invesitori ne dođu, dok ne bude donet pravilnik i dok se ne utvrde pravila po kojima će se im se davati njive u zakup. Koji su to investitori, s kim se dogovara? Po severu Bačke se šuška da kreatori pravilnika sklapaju aranžmane s potencijalnim domaćim ulagačima po principu – mi tebi njive, ti nama… I da će pravilnici realizaciju tih tajnih dogovora omogućiti…

Tu, međutim, postoji još jedna začkoljica. Ona najvažnija. Sudeći prema informacijama do kojih smo došli, pravilnici o izdavanju državnih njiva po pravu prečeg zakupa, apsurdno i mimo svih pravila, kreiraju se daleko od mesta u kojem bi trebalo da se pišu – nisu ni u Ministarstvu poljoprivrede, niti u Upravi za poljoprivredno zemljište. Nezvanične informacije o tome da ih, bez saradnje sa Ministarstvom, smišljaju bliski saradnici premijera Srbije Aleksandra Vučića, nisu nam potvrđene. Na pitanje koje je VOICE poslalo Ministarstvu poljoprivrede – da li je ono osnovalo radnu grupu za pripremu pravilnika o uslovima i postupku davanja na korišćenje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini (davanje u zakup po osnovu prava prečeg zakupa i javnim nadmetanjem, član 61, 64, 64 a i 64 b, kako je definisano članom 80 Zakona o poljoprivrednom zemljištu), odgovoreno da su pravilnici stavljeni u rad i da se njihovo donošenje očekuje u najkraćem mogućem roku premda je Zakonom propisano da se podzakonska akta donose u roku od dve godine.

Radnu grupu niko nije ni spomenuo. Verovatno zato što ona ne postoji, barem ne tamo gde bi trebalo da je i da radi svoj posao. Da bude jasnije – da bi se izradio pravilnik, mora biti imenovana radna grupa. Sastav radne grupe je informacija koja je značajna za javnost, a u ovom slučaju se krije – pitanje je zašto je tako. Dva su moguća odgovora: ili nije formirana ili kriju članove jer su njihova ima problematična!

Rečeno nam je i da će se ove godine njive izdavati po starom zakonu, što znači da ne bi smelonikome da se daju na 30 godina, a da će se pravilnici koji se sada pišu odnositi na proceduru zakupa zemljišta u 2017. godini, kada počne puna primena Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

– Godišnji program zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta se donosi bez većih izmena s obzirom da je članom 16. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu u prelaznim i završnim odredbama propisano da će se utvrđivanje prava prečeg zakupa za 2016. godinu obavljati po već započetoj proceduri pre donošenja izmena i dopuna Zakona, dok će se Pravilnici odnositi na proceduru zakupa zemljišta u 2017. godini, kada i počne puna primena Zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu – navedeno je u odgovorima Ministarstva redakciji Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra VOICE.

Ovakav nemušt odgovor tek otvara prostor u sumnje da se mogu očekivati još veće mahinacije i uzurpacije državnog zemljišta. Program, naime, mora da predvidi koje parcele će se dati u zakup od 30 godina. Kako oni koji su odgovorni i nadležni mogu da kažu da će raditi po starom zakonu kad takvo rešenje nije postojalo u tom dokumentu? Da li to znači i to da dve godine neće dodeljivati zemlju nemačkom “Tenisu” i ostalima?

Opasna samovolja jednog ili nekolicine

Agrarni consultant Goran Živkov, u razgovoru za VOICE ističe da je problem u tome štoaktuelni kreatori zemljišne politike ne vide daleko i ne razumeju njen značaj.

– Sam Zakon, kao i način na koji je donet, a naročito ova tajna izrada pravilnika van Ministarstva poljoprivrede pokazuje nam na delu uništavanje i nepoštovanje institucija. Takođe, pokazuje i koliko je opasna samovolja jednog čoveka ili grupe ljudi, naglašava Živkov. – Čini mi se da kretori zemljišne politike ne razumeju važnost razvijenog tržišta zemljišta kako iz ugla ekonomskog tako i ruralnog razvoja. Posledice ovake nejasne i netransparentne politike se već viđaju, a videće se sve više. Plašim se da će posle ovo biti teško ispraviti.

Uvek valja imati na umu da je ovaj zakon donet za interese velikih investitora, domaćih i stranih, dakle tajkuna. Jedini smisao ovog zakona je izdavanje 30 odsto državnog zemljišta na 30 godina, kaže potpredsednik Vlade Vojvodine i pokrajinski sekretar za poljoprivredu Branislav Bogaroški.

–Logično bi bilo da Ministarstvo predlaže podzakonska akta ali  poznato je – što se grbo rodi vreme ne ispravi, pa je tako i sada. Nakaradno je napravljen, nakaradno je prošao javnu raspravu, pa zašto bi podzakonski akti bili doneseni po pravilu – pita se Bogaroški. – Meni je bilo logično da su, ako je, po tvrdnjama iz ministarstva, godinu i više dana bilo rađeno na izmenama i dopunama zakona – zajedno s njim pravljeni i podzakonski akti, i nacrti tih podzakonskih akata i da se oni usvoje odmah po usvajanju zakona.

Bogaroški napominje da nije reč samo o prvilniku koji se tiče uvođenja investitora u posed i načina njihovog izbora, već postoje i drugi podzakonski akti koji su bitni. Recimo, kako će se regulisati način kažnjavanja uzurpatora ako nije poznat uzurpator – kroz skidanje letine, odnosno naplate trostruke zakupnine…

– Bojim se da ćemo u 2016. doći u situaciju da se programi izdavanja zemljišta u zakup neće usvojiti u zakonskom roku, jer smo pred lokalnim izborima, a koliko je poznato tek osam opština je uradilo programe. Više od 30 opština u Vojvodini to nije uradilo. Ući će se u prolećnu setvu, a neće biti sprovedena licitacija. Situacija koja postoji trenutno u Somboru preslikaće se na teritorije svih lokalnih samouprava koje nisu donele programe. Krenuće uzurpacije, krenuće otimačina zemljišta, a plašim se da će sankcija izostati jer teško je očekivati da, kada do sada nisu urađeni podzakonski akti, budu završeni u predizbornoj kampanji. Dakle, doći ćemo u situaciju da prilikom žetve u julu nemamo podzakonske akte i da će oni koji su sad uzurpirali zemljište moći nekažnjeno da se izvuku za to – kaže Bogaroški upozoravajući na to da će se “nelegalna situacija iz 2015. produžiti na dve godine, a to su milioni evra štete za budžet”.

Vukovi i ovce

–Da bi se sprečila uzurpacija državnog zemljišta, morali bi i zakoni da budu takvi da se uzurpacija sprečava i kažnjava. A kako da se spreči kada je interesna koalicija pojedinih ministara i tajkuna samo u proteklih pet meseci usvojila nekoliko propisa kojima se ozakonjuje pljačka i uzurpacija državne pa čak i privatne imovine. Ne može se protiv njihovih “zakona” – kaže predsednik Mreže za restituciju Bogdan Veljković. – Zna se čije su nadležnosti da uzurpacije identifikuje, razotkrije i spreči. Tu se pre svega misli na Ministarstvo poljoprivrede, koje je među najodgovornijim za ovakvo stanje, ali je odgovornost i na okruženju predsednika Vlade, koje ga je ubedilo da baš oni, to jest vukovi treba da napišu zakon kako da čuvaju državnu zemlju, to jest ovce.

Veljković napominje da je problem s kojima se lokalne samouprave suočavaju i nepopisana državna imovina, koja je, kako kaže, jedan od najvećih generator korupcije na svim nivoima vlasti.

Ovih dana potvrđena su i nagađanja da se u Ministarstvu poljoprivrede, odnosno Vladi Srbije donosi zaključak koji lokalnim samoupravama sugeriše da razmotre mogućnost da se uzurpatorima državnih njiva dozvoli da to čine, samo da plate naknadu za korišćenje zemljišta. Zaključak donet 11. marta ove godine potpisao je premijer Aleksandar Vučić.

Još jedan dokaz da je generator mahinacija na državnim njivama – država.

Slađana Gluščević (VOICE)