banner-image

Hrvatski mlekari na rubu propasti

Hrvatski mlekari pokrivaju samo oko polovine domaćih potreba za mlekom i mlečnim proizvodima.

Ali, hrvatski mlekari ipak propadaju, a uvoz mleka raste. Iza proizvođača mleka u Francuskoj stoji bar njihova država.

„Iza hrvatskih ne stoji niko, veliki prerađivači rade šta žele. Ne znam kako bih opisao stanje nego da odnose u Hrvatskoj nazovem gotovo feudalistički „, rekao je Miroslav Kovač, vođa slavonske proizvođačke organizacije“ Simentalac „i udruženja“ Život „koja okuplja brojna porodična poljoprovredna gazdinstva (OPG). 

A njegov gorki osvrt iniciran je vešću, s kraja prošle nedelje, o neuspešnim pregovorima francuskih uzgajivača muznih krava sa Lactalisu, tamošnjim Mlekarski-prerađivačkim gigantom koji poseduje fabrike u preko 60 zemalja sveta, pa tako i u Hrvatskoj – Dukat. 

Tema pregovora u Francuskoj bile su otkupne cene mleka, što predstavlja generalno najveći problem između osnovnih proizvođača i prerađivačke industrije. U Hrvatskoj je zadnji takav spor zabeležen pre pola godine, kad je Lactalis iznova oborio cenu po litri za 10 odsto. Nakon diskretnog i kratkrotrajnog pozitivnog trenda u hrvatskom mlekarstvu 2015. godine, time je ustvari samo nastavljena upravo agonija u ovom sektoru koji je nekad predstavljao najjači segment poljoprivrede u Hrvatskoj. 

„Treba uzeti u obzir i da Francuska proizvodi 137% svojih potreba za mlekom, a Hrvatska jedva prebacuje 50, možda 55 odsto“, dodaje Kovač. 

„Cena je samo deo problema“, nastavlja on, „jer je država zapustila sektor i ostavila nas na nemilost prerađivačima koji u praksi sami određuju pravila igre. Nemamo partnere koji bi bili zainteresovani oko boljitka malih proizvođača mleka, jer velikim industrijalcima odgovara tako nesređeno tržište . Mi na kraju nismo nikakav faktor, za razliku od situacija u Austriji ili Švedskoj, gde osnovni proizvođači učestvuju u preradi kao poslovni partneri s uticajem na bitne okolnosti. “ 

Jedan od izrazitijih pokazatelja takvih odnosa u Hrvatskoj jeste držanje velikih – to su Dukat, Vindija, Megle, Belje – prema obavezi poštovanja nove evropsko-unijske regulative u sektoru. Četiri navedena prerađivača, naime, zajedno nadziru oko 70 odsto tržišta u Hrvatskoj, dok sam Dukat kontroliše čak 35 odsto. Pozicija tzv. oligopson njima tako omogućava grubo ometanje saradnje s proizvođačkim organizacijama čije snaženje nalaže EU. I to kroz zasebni „mlečni paket“ političkih mera uvedenih da bi isporučitelji mleka ravnopravnije poslovali s Otkupitelju, a pomoću novih i sadržajnijih kolektivnih ugovora. 

Farmere muči i to što se otkupna cena mleka spušta bez najave, a neki farmeri navodno čak su doživeli i pretnje od dela otkupljivača da se ne udružuju u Proizvođačke organizacije ako žele da se njihovo mleko i dalje preuzima za preradu. 

Kompletan sistem podrške je, kaže nauštrb osnovnih proizvođača, Obiteljskih poljoprivrednih gazdinstava sa po nekoliko desetina muznih krava. Tako i ne čudi katastrofalna statistika: samo u Slavoniji je u februaru ove godine, neposredno pre poslednjeg obaranja cene, ugašeno oko 70 pripadajućih OPG-ova. Između 2009. i 2015. godine otkup mleka u Hrvatskoj je pao s približno 675 hiljada tona na 513.000. Ali, uvoz sirovog mleka porastao je sa tri hiljade tona na 141 hiljadu tona, čime dolazimo do krajnjeg motiva velikih prerađivača: smanjivanjem ulaznih troškova za sirovinu potencira se uvoz jeftinog mleka upitnog kvaliteta i porekla. 

Ishod je sličan onom u većini sektora domaće proizvodnje, ne samo agrarne. Država je politički slaba i naklonjena velikim privatnim subjektima koji funkcionišu globalno, a to u RH rezultira devastirajućim uvozom i dampingom u domaćoj trgovini. 

„Nemamo više kome da se žalimo, pogotovo sada dok nam je na čelu tehnička vlada. Nacionalna poljoprivredna strategija kao da ne postoji, sve je nepovezano i prepušteno interesu moćnika „, rekao je za DW Ivan Klasnić, odgajivač muznih krava i predsednik Udruženja proizvođača mleka Brodsko-posavske županije.

(B92)