banner-image

Bugarska: Pare iz EU fondova u rukama bokatih farmera

Poljoprivredna gazdinstva drugova iz razreda stoje jedno uz drugo u centralnoj Bugarskoj. Na jednom traktori voze kroz beskrajna polja pšenice, a na drugom žena ručno bere maline na suncu koje prži. Ta slika najbolje pokazuje stanje u Bugarskoj poljoprivredi gde vlasnici velikih parcela dobijaju ogromne evropske subvencije i zgrću milione, a mali farmeri jedva opstaju i ne uspevaju da prošire posao.

Istraživanja pokazuju da stotinak velikih poljoprivrednih gazdinstava dobija 75% pomoći EU. Bugarskom poljoprivredom dominiraju farme prosečne površine veće od 2.000 hektara, gotovo deset puta veće od evropskog proseka.

Dok šef nacionalnog udruženja za žito Svetoslav Rusalov (43) uživa u velikom godišnjem prometu zahvaljujući svom rodu, njegova komšinica Nađa Petkova jedva opstaje i ubira minimalni profit od svoje male organske farme u blizini sela Trud.

“Sve se radi ručno. Svaka vlat trave mora rukama da se oplevi. Sanjam da kupim traktor”, kaže za agenciju AFP Petkova. Ona je nekada bila građevinski inženjer a sada je ta samohrana majka dvoje dece poljoprivrednica.

“Mnogo puta sam htela da odustanem. Ali, to je moj izbor”, rekla je Petkova (43) kojoj na pijačni dan pomažu stari roditelji.

Razlike u veličini i bogatstvu farmi posledica su kontroverznog načina na koji je Bugarska upravljala velikim subvencijama iz Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) EU.

CAP članicama EU nudi niz finansijskih instrumenata, uključujući isplate po hektaru poljoprivrednicima.

Do ove godine Bugarska, koja je ušla u EU 2007, bila je jedna od malog broja zemalja koje su distribuisale te direktne subvencije bez limita na sumu po osobi.

Kao rezultat su se u najsiromašnijoj članici EU u poslednjih deset godina počele da pojavljuju “mega farme” sa kulturama-sirovinama koje brzo rastu za izvoz.

Danas poljoprivredom dominiraju farme prosečne površine 2.430 hektara, što je gotovo deset puta više od evropskog proseka od 250 hektara, pokazuju podaci bugarskog Instituta za ekonomska istraživanja (ERI).

Veliki novac

Kritičari kažu da je poljoprivredni model te bivše komunističke zemlje razorilo nagrađivanje onih koji kontrolišu najveći deo parcela i kažnjavanje proizvođača tradcionalnih kultura koje je teže i skuplje odgajati.

“Bili smo poznati po našem belom siru u surutki koji smo izvozili. Sada izvozimo pšenicu, a uvozimo mleko i meso. I bugarsko povrće je nestalo sa tržišta”, upozorava poljoprivredni stručnjak Ognjan Bojuklijev iz ERI.

U nedavno objavljenom izveštaju Bojuklijev navodi da je CAP koncentrisao poljoprivredno zemljište i subvencije u rukama nekoliko milionera.

Istraživanje pokazuje da oko 100 poljoprivrednih gazdinstava dobija 75% pomoći EU, što je oko 380 miliona evra za 2016. do sada.

“Ako obrađujem 30.000 hekatara, pomnožite to sa 150 evra i shvatićete koliko je to velika suma za farmera u zemlji poput Bugarske. To je veliki, veliki novac”, rekao je za AFP Bojuklijev.

Neki posmatrači optužuju vladu da je stvorila mogućnosti za kreatore politike i poljoprivredne organizacije da iskorišćavaju sistem.

“To je preokrenulo tržište i pretvorilo subvencije u izvor prihoda poljoprivrednika koji kupuju nove kuće i kola”, kaže poljoprivredni analitičar Nikolaj Valkanov.

Ranije ove godine Bugarska je uvela godišnji limit za pomoć od 300.000 evra po tražiocu.

Međutim, ukazuju stručnjaci, to je samo nagnalo vlasnike velikih parcela da registruju nove farme na ime zaposlenih i tako i dalje dobijaju sredstva za svaki hektar.

Začarani krug

Proizvođači žita odbacuju kritike i ističu da je zahvaljujući njihovim naporima obnovljena velika površina zemljišta zapuštenog nakon pada komunizma.

Devedesetih godina prošlog veka bugarska vlada odlučila je da vrati sve poljoprivredne parcele obuhvaćene eksproprijacijom u vreme komunističkog režima.

Međutim, restitucija je donela glavobolje zbog otegnutih sporova oko vlasništva i migracija u gradske sredine.

Usred tog haosa nekolicina iskusnih preduzetnika, poput Rusalova, shvatila je da ulazak Bugarske u Evropsku uniju utire put do subvencija i počela je da jevtino kupuje zemlju.

“Ne treba smatrati problemom što najveći deo fondova ide maloj grupi (ljudi). Činjenica je da postoje farmeri koji su konsolidovali zemlju i zarađuju od nje – ne vidim tu ništa pogrešno”, kazao je Rusalov.

Kako je dodao, “normalno je da ljudi budu nagrađeni za svoj rad i rizik koji preuzimaju”.

I Evropska komisija brani subvencije. Širenje velikih farmi “dugoročan je trend koji nije jedinstven u EU i zato ga ne treba smatrati rezultatom CAP”, rekao je za AFP Komisijin izvor.

Ovogodišnji rod žita bio je dobar i proizvođači su požnjeli 5,6 miliona tona, najviše od 1980. godine. Gotovo 70% biće izvezeno, uglavnom kao stočna hrana u druge članice EU.

U međuvremenu je bugarska vlada nedavno obećala veću pomoć organskim proizvođačima kao što je Petkova.

“Mali poljoprivrednici su oslonac zemlje ali oni nisu državni prioritet”, kaže Petkova i dodaje: “Da imam podršku države, investirala bih u moderne mašine umesto da se vrtim u začaranom krugu bez rasta”.

(EurActiv)