banner-image

Mladi na selu nisu siromašniji – nema ih

Ministar poljoprivrede i zaštite životne sredine Srbije Branislav Nedimović najavljuje da će to ministarstvo za dvadesetak dana izaći sa merama za stimulisanje poljoprivredne proizvodnje i razvoj novih poljoprivrednih gazdinstava u devastiranim područjima Srbije, kako bi se sprečilo nestajanje sela.

Nedavno je akademik Dragan Škorić, predsednik Odbora SANU za selo i urednik knjige “ Unapređenje sela u brdsko-planinskim područjima Srbije”, upozorio da u oko hiljadu sela u Srbiji ima manje od 100 stanovnika i da su to uglavnom ljudi prosečne startosti 59 godina i sa lošom školskom strukturom. Prema njegovim rečima, nestajanje sela posledica je u najvećem procentu loših uslova za život i, upozorava, poslednji je trenutak za uzbunu kada su sela u pitanju.

– Teški uslovi za život, udaljenost od gradova, nedostatak puteva, prodavnica, škola, vrtića, pošta, apoteka, ali i veterinarskih ambulnati jer je poljoprivreda osnovno zanimanje na selima, odnosno nepostojanje šanse za zaradu osim obrade zemlje, glavni su razlozi napuštanja i zapuštanja sela – objasnio je akademik Škorić.

Apsolutno siromašno 12 odsto seoskog stanovništva 

Analiza Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Srbije jasno ukazuje da je rizik siromaštva u ruralnim područijama, odnosno selima, znatno, znatno veći nego u gradovima i da je to jedan od ključnih razloga zbog kojih mladi beže sa sela, a u njemu ostaju stari i nemoćni za rad. Prema toj analizi, najveći deo teritorije Srbije čine ruralna naselja. Od ukupno 6.158 naselja, njih 5.965, što je oko 96,7 odsto, spadaju u kategoriju ruralna naselja.

Stopa siromaštva u selima, ili naseljima kako ih zovu u analizi, dvostruko je viša nego ona u gradovima. Čak podaci pokazuju da je u Srbiji 12 odsto stanovništva ruralnih naselja bilo aspolutno siromašno u odnosu na 6,3 odsto koliko je siramaštvo u gradovima.

Mada se veruje da su sela bogata i da svako ko hoće da radi u poljoprivredi ne mora biti gladan, podaci pokazuju drugačije, odnosno da i u ruralnim područjima veliki deo stanovništva živi ili od socijalne pomoći ili od mizernih i malih poljoprivrednih penzija. Nadalje, riziku siromaštva podjednako su izložene i žene i muškarci na selu, ali je ono posebno izraženo kod stanovnika starosti između 45 i 65 godina, kao i kod starijih od 65 godina. Ovakvi podaci ukazuju da siromaštvu nisu izloženi mladi na selu, jer ih je tamo sve manje, a oni koji odluče da žive od poljoprivrede, u tom su poslu i uspešni.

Znaju, umeju, hoće ali nemaju čime…

Naime, mlada populacija na selu je bolje obrazovne strukture od svojih roditelja i zna mnogo više o poljoprivredi i načinu da se od nje bolje živi. Dostupnost interneta, mobilna telefonija, društvene mreže i češće posete raznim sajmovima i manifestacijama, mladima koji su se odlučili da ostanu na selu otvara mnogo veće mogućnosti da pobegnu iz opšte slike siromaštva na selu. Oni znaju da moraju da ulažu ne samo u znanje o napretku u poljoprivredi, već i u sopstvenu obaveštenost o metodama za postizanje većih prihoda, pronalaženje novih tržišta, plasmana i prodaje robe koju proizvedu.

Podaci pokazuju da je stopa mladih na selu, mada su oni u njemu zaista malobrojni, jednaka stopi koju beleže stanovnici većih srpskih gradova, odnosno da im nije ni bolje ni gore od mladih koji žive u urbanim sredinama. Najveći problem jeste, a promene na bolje sada najavljuje i sama država, nedostatak sredstava za unapređenje poljoprivrednih gazdinstava u selu. Ukoliko se najava ministra Branislava Nedimovića bude sprovela u delo, mladi koji već žive na selu, a možda će im se pridružiti i ona armija koja je zbog oskudice otišla u gradove u kojima i dalje traga za parcetom hleba, ziveće bolje i neće biti ni u siromaštvu niti u riziku od njega.

Ljubinka Malešević

Projekat „Na selu mora da raste mladost“ sufinansiran je iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Napomena:  „Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”.