banner-image

Tehnologija odgoja bele slačice

Žuto-bela slačica spada u porodicu jednogodišnjih krstašica. Bila je poznata još u starom Rimu, na dvoru cara Diokleciana, gde su joj listove koristili za salatu a seme kao začin. Kasnije su je Arapi proširili prvo u Španiji, da bi u XII. veku dospela u Nemačku i Englesku. Danas se proizvodi gotovo u celoj Evropi, kao i u Americi, Aziji i Africi. Godišnja proizvodnja u svetu  prelazi 400.000 tona. Pored proizvodnje u cilju dobijanja semena koristi se za zelenišno đubrenje, u konzervnoj i manjim delom farmaceutskoj industriji.

Klima: Naše podneblje pruža idealne uslove za proizvodnju  slačice. Odlično podnosi rane prolećne i prizemne mrazeve, niče već na 1-2 *C (optimalna temp. 6-8 *C). Dobro podnosi sušu, na veći nedostatak vlage u tlu je najosetljivija u fenofazi 4-5. lista, a vazdušne vlage u periodu cvetanja. Za ovu kulturu karakteristično je da u početnoj fazi razvoja ostvaruje slabiji porast, međutim sa rastom temperature on se pospešuje i slačica brzo zatvara redove i dostiže svoj normalni habitus i visinu od oko 100 do 150 cm.

Zemljište: Nema posebne zahteve prema zemljištu ukoliko se pravilno đubri. Odgovaraju joj zemljišta koja se brže zagrevaju u proleće. Podnosi kisela zemljišta do pH 5,5 , a veoma dobro reaguje na krečnjačka i krečnjačko-ilovasta zemljišta. Ne preporučuje se gajenje na slatinama, u depresijama i na zasenčenim padinama.

Plodored: Najbolji predusevi za slačicu su strna žita, kukuruz, krompir, grašak, šećerna repa i lan. Ne preporučuje se setva nakon uljane repice zbog zajedničkih štetočina i bolesti, posebno prouzrokovača bele plesni (Sclerotinia sclerotiorum), koja u veoma kišnom periodu vegetacije može umanjiti prinos. 

Odličan je predusev za krompir, šećernu repu, duvan i ozime žitarice zbog svog nematocidnog dejstva, predupređuje rizomaniju, a takođe znatno redukuje populaciju žičara u tlu. Vretenastim korenom koji prodire duboko u zemljište iznosi hranljive materije u oranični sloj i dokazano povećava prinos naredne kulture za 15-20%, a seme koje zaostane posle žetve na zemljištu i tu nikne je odlično sideritno (zelenišno) đubrivo nakon zaoravanja u jesen. Takođe zemljište se nakon žetve, zbog strukture korenovog sistema slačice koji se brzo raspada, vrlo lako obrađuje.

Đubrenje: Za postizanje visokih prinosa slačicu je svakako potrebno đubriti. Mineralna đubriva se unose pod osnovnu obradu u jesen, a azot i predsetveno u različitm količinama u zavisnosti od plodnosti i obezbeđenosti zemljišta. Poželjno je uraditi analizu zemljišta na obezbeđenost hranljivim elementima kako bi se što preciznije izračunale potrebe za njihovom količinom.

Đubrenje kalijumom se vrši samo na vrlo slabo obezbeđenim zemljištima. Predozirana azotna đubriva mogu izazvati poleganje i neujednačeno i produženo zrenje, unose se delom u jesen a delom sa pripremom pred setvu.Đubriti stOsn

ajnjakom samo prethodne kulture u plodoredu kako bi se umanjila zakorovljenost i prebrzo usvajanje azotnih hraniva, što takođe može izazvati preteranu bujnost useva i negativno uticati na proizvodnju i kvalitet semena.

Jednom tonom prinosa slačica iz zemljišta iznosi 50 kg/t N, 25 kg/t P2O5 i 40 kg/t K2O, pa se preporučuju sledeći nivoi mineralnih hraniva: 70-120 kg/ha N, 80-100 kg/ha P2O5 i 30-50 kg/ha K2O. Odlično reaguje na folijarnu prihranu sekundarnim i mikro elementima, posebno sumporom, magnezijumom i borom koji se uglavnom kombinuju pri tretmanu insekticidima u fenofazi butonizacije i cvetanja.

Osnovna obrada i priprema: Preporučuje se duboko oranje u jesen. Na lakšim zemljištima dovoljno je orati na 20-25 cm dubine. Ukoliko je masa žetvenih ostataka velika uneti 30-40 kg N/ha radi njihovog bržeg razlaganja. Tamo gde je izvodljivo može se orati i rano u proleće, ali ostaviti dovoljno vremena da se zemljište slegne. Predsetvenu pripremu izvesti sa što manje prohoda kako bi se izbeglo suvišno gaženje.

Setva: Obavlja se čim to vremenske prilike dozvole. U našim proizvodnim uslovima optimalan rok setve je uglavnom od početka do kraja marta, mada se može produžiti i do polovine aprila. Setvena norma je 8 kg/ha (oko 150 zrna/m2)  semena koje je okruglo i lako se isejava (u slučaju precizne jednoklične setve pneumatskim sejačicama može biti i manja, 6 do 7 kg). Standardno međuredno rastojanje je na 24 cm. a preporučuje se i širokoredna setva na 36 do 48 cm čime se pospešuje bočno grananje i provetrenost biljaka (obavezna mera na ritskim i teškim terenima). Još jedna prednost ovakve setve je da se može vršiti međuredna kultivacija čije prednosti su svima poznate. Dubina setve: 2-3 cm na dobro sitnomrvičasto pripremljeno zemljište.

Korekcija na korove, bolesti i štetočine: Ukoliko se pravilno i na vreme primene sve agro-tehničke mere i obrati pažnja na plodored, slačica se razvija vrlo brzo i uspešno potiskuje korove u nicanju, pa se herbicidi primenjuju uglavnom izuzetno. U odnosu na nivo zakorovljenosti, spektar prisutnih korova, njihove faze razvoja, te ukoliko se oceni da je suzbijanje korova neophodno, postoji više registrovanih herbicida za ovu svrhu kod nas. Navešćemo samo neke: za suzbijanje uskolisnih korova KLETOX, AGIL, FUSILADE, SELECT SUPER i dr, a za suzbijanje širokolisnih Trifluralin-TREFLAN te PIRALIS(Lontrel) u preporučenim dozama.

U posebno kišnim godinama u vegetacionom periodu treba obratiti pažnju na prouzrokovača bele plesni ( Sclerotinia sclerotiorum), i po potrebi izvesti preventivni tretman nekim iz široke palete fungicida.

U  usevu slačice mogu se pojaviti sledeće štetočine: buvači, velika repičina pipa i pipa repičine mahune, repičina osa listarica, larve nekih sovica i repičin sjajnik (koji se obavezno suzbija u fazi butona i u cvetanju) Uglavnom se primenjuju sintetski piretroidi, kombinacije i isekticidi sa dve aktivne materije kao npr. NURELLE D radi njegovog dugog dejstva i posebno dobrog delovanja na nižim temperaturama.

Preporučuje se i primena regulatora rasta do početka cvetanja čime se biljka očvršćuje, smanjuje joj se visina, povećava dubina i masa korena i pospešuje bočno grananje i formiranje mahuna.

Žetva:  slačica dozreva od polovine jula do početka avgusta kada 80% zrna u mahuni dobija zlatno-žutu do svetlo smeđu nijansu, a vlaga u zrnu padne ispod 10 %. Do pucanja i osipanja mahuna dolazi retko, samo u slučaju višekratne smene kišnih i suvih perioda sa visokim temperaturama. Ukoliko je usev zakorovljen preporučuje se desikacija.

Kod modernijih kombajna, tzv. aksijalnih, je nužno precizno podešavanje obrtaja bubnjeva i vetra čime se umanjuje lom zrna. Na hederu je poželjan bar jedan bočni rezač i postavljena produžena frontalna daska. Najpovoljniji sadžaj vlage po izvršenoj žetvi je 10%. Ukoliko je ona veća npr. zbog prisustva zelenih delova bilja u ukupnoj masi, naturalno seme se obavezno primarno čisti na tararu i dosušuje.

U praksi unazad nekoliko godina u Srbiji prosečan prinos u proizvodnji semena slačice se kretao oko 1.500-1.800 kg/ha, s tim da su se često postizali prinosi i preko 2.000 kg/ha.

Duško Kenđur, PSS Vojvodine