banner-image

Homeopatijom protiv antibiotika

U na­u­ci se stal­no tra­že no­va re­šenja či­ji je cilj una­pre­đenje sto­čar­ske pro­iz­vod­nje. Ka­da je u pi­ta­nju zdra­vlje ži­vo­ti­nja, tra­ži se al­ter­na­ti­va upo­tre­bi an­ti­bi­o­ti­ka ko­ji mo­gu bi­ti ve­o­ma štet­ni zbog če­ga se nji­ho­vo ko­ri­šće­nje sve vi­še ogra­ni­ča­va. Ka­ko pre­no­si sajt All abo­ut fe­ed, naj­no­vi­jim is­tra­ži­va­nji­ma po­ku­ša­va da se utvr­di de­lo­tvor­nost ho­me­o­pat­skih le­ko­va u le­čenju naj­zna­čaj­ni­jih bo­le­sti u ve­te­ri­ni. Ho­me­o­pa­ti­ja pod­ra­zu­me­va ko­ri­šćenje ve­o­ma raz­bla­že­nih pre­pa­ra­ta ko­ji u se­bi sa­dr­že iza­zi­va­ča od­re­đe­nog sta­nja ili bo­le­sti, a osnov­ni im je za­da­tak da pod­stak­nu imu­nološki od­go­vor or­ga­ni­zma i po­kre­nu pro­ces sa­mo­i­zle­čenja. Naj­va­žni­ja od­li­ka ovih le­ko­va je da su bez­bed­ni za upo­tre­bu i pot­pu­no ne­ško­dlji­vi za ži­vot­nu sre­di­nu i ži­vo­tin­je. U hu­ma­noj me­di­ci­ni je ovaj me­tod le­čenja već uzeo ma­ha i u po­je­di­nim de­lo­vi­ma sve­ta pri­me­nju­je se ra­me uz ra­me s kla­sič­nom me­di­ci­nom. Is­tra­ži­van­ja o mo­guć­no­sti pri­me­ne ho­me­o­pa­ti­je u sto­čar­stvu po­če­la su još po­čet­kom osam­de­se­tih go­di­na pro­šlog ve­ka i tra­ju do da­nas. Iako ih pra­te mno­ge kon­tro­ver­ze, pa se po­je­di­ni stručnja­ci za­la­žu za nji­ho­vu pri­me­nu, dok su dru­gi iz­ri­či­to pro­tiv njih, ge­ne­ral­no pre­o­vla­da­va stav da ho­me­o­pa­ti­ja za­vre­đu­je pa­žnju. Nje­na upo­tre­ba se po­seb­no pro­mo­vi­še u or­gan­skom sto­čar­stvu.

De­part­man za is­hra­nu i zdra­vlje ži­vo­ti­nja u Ka­se­lu, u Ne­mač­koj, spro­veo je ne­dav­no is­tra­ži­va­nje u ko­jem su upo­re­đe­ni re­zul­ta­ti do­sa­da­šnjih ra­do­va u ko­ji­ma se is­pi­ti­vao uti­caj ho­me­o­pat­skih le­ko­va na zdra­vlje ži­vo­ti­nja. U ob­zir su uze­ta 52 ra­da od ko­jih je 34 ra­đe­no na go­ve­di­ma, 12 na svi­nja­ma, a u pre­o­sta­lih šest bi­la je uklju­če­na ži­vi­na. Is­tra­ži­va­nji­ma su bi­le ob­u­hva­će­ne far­me na ko­ji­ma vla­da­ju slič­ni, upo­re­di­vi uslo­vi u skla­du s pra­vi­li­ma EU. Ho­me­o­pat­ski le­ko­vi su pri­me­nji­va­ni na tri na­či­na, pre­ven­tiv­no, te­ra­pij­ski i u pe­ri­o­du ka­da se ne­ka bo­lest po­ja­vi­la u sta­du, ali još ni­je do­šlo do is­po­lja­va­nja kli­ničkih simp­to­ma na svim ži­vo­ti­nja­ma. Naj­ve­ći broj stu­di­ja, čak 30, bio je usme­ren na is­pi­ti­va­nje pre­ven­tiv­nog de­lo­va­nja ho­me­o­pat­skih le­ko­va.

Pre­ma re­zul­ta­ti­ma is­tra­ži­va­nja, u 54 od­sto slu­ča­je­va ho­me­o­pa­ti­ja je do­ve­la do zna­čaj­nog po­boljša­nja zdrav­stve­nog sta­tu­sa ži­vo­ti­nja u po­re­đe­nju s gru­pom ko­ja je do­bi­ja­la pla­ce­bo. U 42 od­sto slu­ča­ja ni­je pri­me­će­no po­boljšanje, a u če­ti­ri od­sto na­uč­ni­ci ni­su mo­gli da iz­ve­du za­klju­čak. Na le­če­nje ovom me­to­dom naj­bo­lje su re­a­go­va­le svi­nje, a kod go­ve­da i ži­vi­ne je to bi­lo is­po­lje­no u ma­njoj me­ri.

Iako je ho­me­o­pa­ti­ja po­ka­za­la po­zi­tiv­no dej­stvo u ve­ćem bro­ju slu­ča­je­va, još uvek se ra­di o ma­lom bro­ju ura­đe­nih stu­di­ja da bi se mo­gao iz­ve­sti ge­ne­ral­ni za­klju­čak o oprav­da­no­sti upo­tre­be ovih le­ko­va. Osim to­ga, tre­ba­lo bi po­no­vi­ti stu­di­je ko­je su da­le po­zi­tiv­ne re­zul­ta­te i to vi­še pu­ta, u raz­li­či­tim uslo­vi­ma, ka­ko bi za­ključ­ci bi­li va­lid­ni. Ho­me­o­pat­sko le­čenje bi tre­ba­lo eks­pe­ri­men­tal­no spro­vo­di­ti i u raz­li­či­tim farm­skim uslo­vi­ma da bi mo­gla da se da ko­nač­na pre­po­ru­ka o to­me da li ove le­ko­ve tre­ba ko­ri­sti­ti ili ne.

Mo­ra se ima­ti na umu da na pr­vo me­sto u le­če­nju ži­vo­tin­ja do­la­zi efi­ka­snost le­ko­va i do­bro­bit onih na ko­je se pri­me­nju­ju, od­no­sno iz­be­ga­va­nje na­no­še­nja ne­po­treb­ne pat­nje i bo­la. Na­uč­ni­ci još uvek ne mo­gu da ga­ran­tu­ju da bi se ho­me­o­pat­skim le­ko­vi­ma to mo­glo po­sti­ći i iz tog raz­lo­ga i da­lje da­ju pred­nost le­če­nju an­ti­bi­o­ti­ci­ma. Ipak, ne tre­ba za­ne­ma­ri­ti ni ovaj me­tod le­čenja, po­go­to­vo zbog do­sa­da­šnjih ohra­bru­ju­ćih re­zul­ta­ta. Mo­gu­će je da će no­va is­tra­ži­va­nja ipak da­ti pred­nost ovoj, za sa­da al­ter­na­tiv­noj me­to­di.

A. Mi­lić

www.poljoprivrednik.net