banner-image

I to je moguće – poljoprivreda u centralnoj Srbiji bolja nego u Vojvodini

Možda izgleda paradoksalno ali poljoprivreda Vojvodine u prošloj godini ostvarila je slabiji rezultat od poljoprivrede u centralnoj Srbiji, i u biljnoj i u stočarskoj proizvodnji. Detaljnu analizu poljoprivredne proizvodnje u Srbiji, sa uporednim podacima napravio je agrarni analitičar Vojislav Stanković, a Agrosmart je objavljuje u dva dela.

Ukupna bruto vrednost poljoprivredne proizvodnje u 2016. godini, u Srbiji, iznela je 5,3 milijarde dolara, što je 11,8 odsto iznad realizovane u 2015. Istovremeno, neto ostvarena vrednost poljoprivredne proizvodnje, u visini od 4,4 milijarde dolara, veća je 8,5 odsto u odnosu na 2015. godinu. Posmatrano po regionoma, centralna Srbija ima bruto vrednost poljoprivredne proizvodnje u visini od 2,9 milijarde dolara, sa učešćem 54,3 odsto u ukupnoj vrednosti koju realizuje Srbija, što je iznad ostvarene bruto vrednosti u Vojvodini koja je iznela 2,4 milijarde dolara, odnosno 45,7 odsto, navodi se u analizi “Dometi tranzicije u poljoprivredi Srbije”, analitičara Stankovića.

Dodaje se da konačni podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) o biljnoj i stočarskoj proizvodnji daju mogućnost za drugu procenu bruto i neto vrednosti poljoprivrene proizvodnje u 2016. godini. Konačno objavljeni rezultati, nešto nižih prinosa u odnosu na prethodne procene kukuruza, suncokreta i soje, daju osnovu za zaključak da je biljna proizvodnja u 2016. godini bila na nivou višegodišnjeg proseka.

Međutim, kako je proizvodnja u 2015. godini osnovnih biljnih kultura (dominantnim po proizvodnim kapacitetima i obimu proizvodnje) bila ispod proseka, značajnije je snižena osnovica u vrednovanju proizvodnje u 2016. godini. To se pre svega odnosi na kukuruz (udeo kukuruza u bruto vrednosti poljoprivrede u 2016. je iznosio 23 odsto, zatim soje (3,9 odsto), suncokreta (3,1 odsto) i šećerne repe (1,7 odsto). U stočarskoj proizvodnji neznatne varijacije su ostvarene i u 2016. godini. Veća je proizvodnja svih vrsta mesa, dok je smanjena proizvodnja ovčijeg mleka, meda i konzumnih jaja.

Procena ostvarene vrednost poljoprivrede Srbije u 2015. i 2016 godini
(vrednost u milionima USD)


(*) – procena vrednosti stočarske proizvosnje za 2016. godinu

 

Izvor: Izračunato na osnovi Baze podataka RZS, pripremio Vojislav Stanković

 

 

 

U strukturi ostvarene bruto vrednosti poljoprivredne proizvodnje u Srbiji za 2016, učešće biljne proizvodnje je 3,5 milijardi dolara ili 66,2 odsto, sa udelom u centralnoj Srbiji od 1,6 milijardi dolara, odnosno 45,9 odsto, dok je u Vojvodini biljna proizvodnja iznela 1,9 milijardi dolara, sa udelom od 54,1 odsto.

U strukturi procenjene bruto vrednosti poljoprivredne proizvodnje Srbije u 2016. godini, 33,8 odsto bruto vrednosti potiče iz stočarske proizvodnje, dok je broj uslovnih grla stoke izneo nešto iznad 0,30 po ha oraničnih površina, što ukazuje na ekstenzivnost domaće poljoprivrede. Optimalno za uslove Srbije je učešće stočarstva u poljoprivredi od najmanje 50-60 odsto, sa jednim uslovnim grlom po ha oraničnih površina, navodi se u analizi.

U Centralnoj Srbiji učešće stočarske proizvodnje u ukupno ostvarenoj vrednosti Srbije iznosi 44 odsto, sa 0,33 uslovna grla po hektaru oraničnih površina. Istovremeno, u Vojvodini samo 21.6 odsto ostvarene ukupne vrednosti stočarske proizvodnje u Srbiji potiče iz stočarske proizvodnje sa brojem uslovnih grala po hektaru oraničnih površina od 0,24. Navedeni indikatori ukazuju na izrazitu ekstenzivnost poljoprivrede Srbije.

Struktura poljoprivredne proizvodnje Srbije posmatrana po regionima prema ostvarenoj bruto vrednosti poljoprivredna proizvodnje u 2016. godini 

 

(*) – centralna Srbija sa Beogradom

 

Izvor: Izračunato na osnovi Baze podataka RZS, pripremio Vojislav Stanković
 

 

 

 

 

Struktura poljoprivredne proizvodnje Srbije posmatrana po delatnostima prema ostvarenoj bruto vrednosti poljoprivredna proizvodnje u 2016. godini

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Struktura poljoprivredne proizvodnje Srbije posmatrana po delatnostima prema ostvarenoj bruto vrednosti poljoprivredna proizvodnje u 2016. godini
Levi grafikon se odnosi na centralnu Srbiju, a desni na Vojvodinu

 

(*) – centralna Srbija sa Beogradom
Izvor: Izračunato na osnovi Baze podataka RZS, pripremio Vojislav Stanković

 

 

 

 

 

 

Rangirani proizvodi prema ostvarenoj bruto vrednosti proizvodnje

Rangiranih trinaest poljoprivrednih proizvoda u Republici Srbiji prema ostvarenoj vrednosti u iznosu od 4,2 milijarde dolara učestvuju u ukupnoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje sa 78,6 odsti, ukazuje na proizvodnu strukturu koja je nedovoljno diversifikovan. Istovremeno, na samom vrhu rang lestvice, među prvih pet proizvoda su stočarskog porekla proizvodi (svinjsko meso u vrednosti od 609 miliona dolara, zatim kravlje mleko u vrednosti od 443 miliona i goveđe meso u vrednosti od 303 miliona) i pored nepovoljnog položaja stočarstva u ukupnoj bruto vrednosti poljoprivrede, što potvrđuje da stočarstvo daje proizvodnju sa najvećom dodatnom vrednosti u poljoprivrednoj proizvodnji. 

Među rangiranim biljnim proizvodima prema ostvarenoj bruto vrednosti u ukupnoj biljnoj proizvodnji nema značajnijih promena, uz napomenu da je dobra okolnost da su sve više prisutni proizvodi voćarskog i povrtarskog porekla. Proizvodnja kukuruza dominira sa udelom 23,5%, što predstavlja izuzetno visoko učešće s obzirom na smanjenu domaću potrošnju zbog krize u stočarskoj proizvodnji, a motiv za povećanom proizvodnjom su visoke cene zbog relativno visokog učešća ove žitarice u izvozu. Na rang listi visoko se kotiraju uljarice (soja i suncokret) i šećerna repa. 

Među rangiranim četrnaest poljoprivrednih proizvoda u centralnoj Srbiji ostvarena je vrednost od 2,2 milijarde dokara, sa udelom 76,1 odsto u ukupnoj bruto vrednosti. Postojeća struktura proizvoda je nešto povoljnija, jer među prvih pet proizvoda animalnog porekla.

Struktura poljoprivredne proizvodnje u Vojvodini ima svoje specifičnosti. Dominiraju ratarski proizvodi, žitarice (kukuruz i pšenica) i uljarice (suncokret i soja), dok su proizvodi animalnog porekla koncentrisani na središnjoj poziciji rang lestvice, sa izuzetkom svinjskog mesa. Stočarska proizvodnja u Vojvodini je na istorijskom minimumu. Ukupna vrednost rangiranih proizvoda Vojvodine iznosi 2,1 milijarde dolara ili 88 odsto ukupno ostvarene vrednosti.

Rangirani poljoprivredni proizvodi u Srbiji prema ostvarenoj vrednosti proizvodnje u 2016. godini

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Rangirani poljoprivredni proizvodi u Srbiji prema ostvarenoj vrednosti proizvodnje u 2016. godini (levi grafikon se odnosi na centralnu Srbiju, a desni na Vojvodinu)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostvareni rezultati biljne proizvodnje

U savremenoj poljoprivrednoj proizvodnji i prometu, biljni proizvodi zauzimaju veoma važno mesto. Značaj proizvodnje i prometa biljnih proizvoda proizilazi iz činjenice što je njihov najveći obim neophodan u svakodnevnoj ishrani ljudi i stoke.

Privredni rast, urbanizacija i rast životnog standarda stanovništva, kao i neophodnost svakodnevne potrošnje doprinose i rastu tržišne potrošnje biljnih proizvoda, prerađenih i pripremljenih za prodaju i neposredno doprinose širenju, usavršavanju, modernizaciji proizvodnje i tržišta ove grupe proizvoda. Udeo biljnih proizvoda u ukupnom prometu poljoprivrednih proizvoda ceni se na osnovu pokazatelja o udelu biljne proizvodnje u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji u zemlji i u svetu. Smatra se da u svetskim okvirima ratarska proizvodnja zauzima najveći deo obradivih površina, pri čemu daje najveću masu biljnih proizvoda i oko tri četvrtine vrednosti ukupne svetske poljoprivredne proizvodnje. U svetskim okvirima ratarska proizvodnja zauzima najveći deo obradivih površina, pri čemu daje najveću masu biljnih proizvoda i oko tri četvrtine vrednosti ukupne svetske poljoprivredne proizvodnje.

U realizovanom fizičkom obimu ukupne poljoprivredne proizvodnje u Srbiji, u 2016. godini, ratarska proizvodnja zajedno sa povrtarskom proizvodnjom je učestvovala sa preko 80 odsto, a u ukupno ostvarenoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje sa 56,8 odsto. Struktura ratarske proizvodnje ukazuje na značaj ratarskih proizvoda u ishrani ljudi i stoke, što ukazuje i na potrebu stalnog usavršavanja i razvijanja organizovanog tržišta ovih proizvoda. 

Ostvarena vrednost biljne proizvodnje Srbije u 2016. godini
(vrednost u milionima USD)


(*) – centralna Srbija sa Beogradom

Izvor: Izračunato na osnovi Baze podataka RZS, pripremio Vojislav Stanković
 

 

 

 

 

U 2016. godini ukupna vrednost realizovane biljne proizvodnje u Srbiji procenjena je na 3,5 milijardi dolara, što je predstavljalo rast 20,28 odsto u odnosu 2015. godinu, sa učešćem od 66,2 odsto u ostvarenoj vrednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje. 

Procenjene vrednosti biljne proizvodnje po delatnostima u 2016. godini su:

  • o žito, 1.806 miliona USD, sa učešćem od 51% u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje i rastom proizvodnje od 18,7% u odnosu na 2015. godinu;

  • o povrtno bilje, 535 miliona USD, sa učešćem od 35,46% i rastom proizvodnje za 44,45%; 

  • o industrijsko bilje, 467 miliona USD, sa učešćem od 14,05% i povećanom proizvodnjom za 35,46%;

  • o krmno bilje, 195 miliona USD, sa učešćem od 5,6% i povećanom proizvodnjom za 32,65%

  • o voćarstvo, 463 miliona USD sa učešćem od 14,32% i rastom proizvodnje za 19,74% i 

  • o vinogradarstvo, 40 miliona USD, sa učešćem od 1,1% i smanjenom proizvodnje za 15%. 

Struktura biljne proizvodnje Srbije u 2016. godini izračunata na osnovu vrednosti biljne proizvodnje
(*) – centralna Srbija sa Beogradom


Izvor: Izračunato na osnovi Baze podataka RZS, pripremio Vojislav Stanković

 

 

 

 

 

 

U 2016. godini ukupna vrednost realizovane biljne proizvodnje u centralnoj Srbiji procenjena je na 1.623 miliona USD, što je rast za 10,18% u odnosu 2015. godinu, sa učešćem od 56% u ostvarenoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje regiona, odnosno sa udelom u biljnoj proizvodnji Srbije od 46% .

Procenjene vrednosti biljne proizvodnje po delatnostima u 2016. godini su:

  •  
  • o žito, 647 milion USD, sa učešćem od 37,2% (u ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje regiona), odnosno sa 35,8 u proizvodnji republike i rastom proizvodnje od 26,4% u odnosu na 2015. godinu;
  • Ukupna vrednost realizovane biljne proizvodnje u Vojvodini, u 2016. godini, procenjena je na 1.912 miliona USD, što je predstavljalo rast za 30,42% u odnosu 2015. godinu, sa učešćem u u ostvarenoj vrednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje Vojvodine od 78,88%.
  •  
  • Procenjene vrednosti biljne proizvodnje po delatnostima u 2016. godini su: 
  •  
  1. o žito, 1.159 milion USD, sa učešćem od 60,5% (u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje Vojvodine) i rastom proizvodnje od 63,01% u odnosu na 2015. godinu;

  2. o industrijsko bilje, 449 miliona USD, sa učešćem od 23,4% (u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje Vojvodine) i rastom proizvodnje za 29,39%;

  3. o povrtno bilje, 152 miliona USD, sa učešćem od 7,9% (u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje Vojvodine) i povećanom proizvodnjom za 2,7%; 

  4. o voćarstvo, 99 miliona USD sa učešćem od 5,1% (u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje Vojvodine) i smanjenom proizvodnjom za 1,98%; 

  5. o krmno bilje, 43 miliona USD, sa učešćem od 2,1% (u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje Vojvodine) i povećanom proizvodnjom za 13,6 %, i

  6. o vinogradarstvo, 10 miliona USD, sa učešćem od 1% (u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje Vojvodine) i proizvodnjom na nivou 2015. godine.

  7. Struktura biljne proizvodnje Srbije u 2016. godini izračunata na osnovu vrednosti biljne proizvodnje

  • Levi grafikon se odnosi na centralnu Srbiju, a desni na Vojvodinu
  • (*) – centralna Srbija sa Beogradom
  • Izvor: Izračunato na osnovi Baze podataka RZS, pripremio Vojislav Stanković
  •  
  •  
  • Ostvarena vrednost najvažnijih poljoprivrednih proizvoda biljnog porekla u 2016. godini
  • (*) – centralna Srbija sa Beogradom
  •  
  • Izvor: Izračunato na osnovi Baze podataka RZS, pripremio Vojislav Stanković
  •  
  • Pravci razvoja i strukturne promene u biljnoj proizvodnji
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • Biljnu proizvodnju treba razvijati u pravcu: smanjenja ukupnih površina pod ratarskim usevima, povećanja površina pod voćnjacima, vinogradima i livadama, povećanja prinosa po jedinici kapaciteta uz smanjenje njihove varijabilnosti, poboljšanja asortimana i sortimenta proizvodnje i kvaliteta proizvoda, veće tržišne i izvozne orijentacije.
  •  
  • Ratarsku proizvodnju treba razvijati u pravcu smanjenja površina pod žitima, a povećanja površina pod industrijskim, krmnim i povrtnim biljem. Prema optimalnoj, projektovanoj strukturi zasejanih površina, učešće žita bi trebalo da se smanji sa sadašnjih 51,4% u 2016. godini na 50% u 2020. godini. Istovremeno, učešće industrijskog bilja bi trebalo povećati sa sadašnjih 13,3% na 15%; učešće povrća bi trebalo povećati sa 8, 3% na 15%, a učešće krmnog bilja sa 14% na 18%. 
  •  
  • Proizvodnju žita, na površinama manjim u proseku za oko 8% (kukuruza manjim za oko 15%, a pšenice većim za oko 10% i uz istovremeno, povećanje površina pod raži, ječma i ovsa), obezbeđuje povećanje fizičkog obima proizvodnje: pšenice na oko 2,5 miliona tona, a kukuruza sa sadašnjih oko 6 miliona tona u proseku na oko 7 miliona tona. Površine pod pšenicom i kukuruzom mogu se smanjivati srazmerno povećanju prosečnih prinosa, koji bi mogli dostići nivo od 5,5 tona po hektaru, odnosno 7 tona po hektaru. Ukupna proizvodnja žita mogla bi dostići obim od oko 14 miliona tona (oko 1,9 tona po stanovniku), od čega bi oko 6 miliona tona moglo biti usmereno na izvoz. 
  •  
  • Površine pod industrijskim biljem bi trebalo povećati sa prosečno 440.000 hektara na 550.000 hektara. Povećanje površina trebalo bi realizovati kod šećerne repe na 80.000 hektara, suncokreta na 220.000 hektara, uljane repice na 15.000 hektara, kao i duvana na 10.000 hektara. Najznačajnije povećanje treba realizovati kod soje sa prošlogodišnjih 182.000 hektara na oko 200.000 hektara.
  •  
  • Osnovni usev za proizvodnju jestivog ulja ostaće suncokret, čija će proizvodnja biti povećana na oko 680.000 tona godišnje, uz značajno povećanje proizvodnje soje na oko 640.000 tona u zrnu. Ovim obimom proizvodnje uljarica obezbeđuju se ukupne potrebe za jestivim uljem na domaćem tržištu, značajan izvoz, kao i potrebne količine proteinskih hraniva za stočarsku proizvodnju. Polazeći od značaja soje, posebnim merama treba podsticati njeno širenje kao glavnog useva. U proizvodnji duvana, u skladu sa rastućim potrebama i izraženim bilansnim deficitom, treba podsticati povećanje površina i prinosa, a posebno proizvodnju visokokvalitetnih tipova i sorata.
  •  
  • Površine pod povrćem treba povećati sa 280.000 hektara na 350.000 hektara, u čemu su i dalje najveće površine pod krompirom. U cilju modernizacije povrtarske proizvodnje treba težiti ka povećanju produktivnosti i razvoju sistema visokovrednih ekoloških proizvoda, a sve u skladu sa zahtevima domaćeg i stranog tržišta. Za realizaciju tih ciljeva potrebno je poboljšati domaću selekciju i uvoditi strane visokoprinosne sorte, primeniti nove tehnologije, povećati korišćenje sistema za navodnjavanje i zalivanje, proširiti proizvodnju u zaštićenom prostoru, posebno na porodičnim gazdinstvima sa malim posedom i većim brojem radno sposobnih članova.
  •  
  • Površine pod krmnim biljem treba povećati sa 460.000 hektara na 600.000 hektara, odnosno za oko 140.000 hektara, pri čemu znatno treba povećati površine pod leguminozama, grahoricom i stočnim graškom. U njivskom sistemu gajenja traba uvoditi više krmnih leptirnjača (lucerke i deteline), krupnozrnih mahunjača, zeleni grašak, grahoricu, bob i lupinu. Pored podsticanja povećanja proizvodnje i poboljšanja kvaliteta krmnog bilja na oranicama, sejanim i prirodnim travnjacima, pažnju treba posvetiti unapređenju tehnologije pripreme, čuvanja i korišćenja ove hrane. 
  •  
  • U voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji, potrebno je zaustaviti smanjivanje broja stabala kontinentalnih vrsta voća, čokota vinove loze i ukupnih površina pod vinogradima. Značajnijim povećanjem prinosa po jedinici kapaciteta, može se povećati i učešće ovih grana u strukturi vrednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje. Razvoj voćarstva, sa velikih plantažnih voćnjakau monokulturi, pretežno na ravničarskom području, treba usmeriti na nove zasade locirane u odgovarajućim agroekološkim rejonima, u brdovitom području, uvažavajućilokalne pomo-ekološke potencijale. Povećanje broja vrsta i sorata zahteva unapređenje domaće selekcije određenih vrsta kontinentalnog voća, ali i uvoz odgovarajućeg sortimenta visoke proizvodne i tržišne vrednosti maline, kupine, orah, lešnik).
  •  
  • Za unapređenje vinogradarstva i vinarstva u Srbiji, pored već usvojenih pravilnika o rejonizaciji i katastru, potrebno je uskladiti propise o kvalitetu grožđa, vina i alkoholnih pića sa propisima OIV i EU. Revitalizacija ove proizvodnje podrazumeva povećanje površina pod zasadima vinove loze (do 80.000 hektara), uz rekonstrukciju i podizanje novih zasada i osavremenjavanje prerađivačkih kapaciteta. Uspešnija proizvodnja i plasman grožđa i vina podrazumevaju savremenije oblike poslovnog organizovanja u celom proizvodno-preradnom lancu (analogno praksi u razvijenim vinogradarskim zemljama), uključujući naučne ustanove i stručne službe.
  •  
  1. o voćarstvo, 364 miliona USD sa učešćem od 22,4% (u ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje regiona), odnosno sa78,6% u proizvodnji republike i povećanom proizvodnjom za 19,74%; 

  2. o povrtno bilje, 383 miliona USD, sa učešćem od 23,6% (u ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje regiona), odnosno 71,6% biljne proizvodnje republike i povećanom proizvodnjom za 44,45%; 

  3. o krmno bilje, 152 miliona USD, sa učešćem od 9,4% (u ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje regiona), odnosno 77,9% u proizvodnji republike i povećanom proizvodnjom za 32,65%;

  4. o vinogradarstvo, 30 miliona USD, sa učešćem od 1,8% (u ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje regiona), odnosno 75% u proizvodnji republike i padom proizvodnje za 19%, i 

  5. o industrijsko bilje, 47 miliona USD, sa učešćem od 2,9% (u ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje regiona), odnosno 9,5% u proizvodnji republike i rastom proizvodnje za 35,46%.