banner-image

Organska poljoprivreda spas za biodiverzitet i opstanak planete

Intenzivna poljoprivreda odgovorna je za gubitak biodiverziteta, a zahvaljujući upotrebi veštačkih đubriva i pesticida dodatno narušava plodnost zemljišta  i stanje životne sredine. Odgovor na sve ove probleme mogla bi da pruži organska poljoprivreda zahvaljujući čijim principima je moguć uzgoj velikog broja biljnih vrsta na malom prostoru. Ona takođe podrazumeva i izbegavanje upotrebe pesticida i veštačkih đubriva što dovodi do povećanja biodiverziteta ne samo na njivi, nego i u zeljištu i njegovoj okolini.

Imajući sve  to u vidu Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu je u saradnji s Univerzitetom u Nitri, Botaničkom baštom akademije nauka Ukrajine i Centrom za organsku proizvodnju u Selenči organizovao  međunarodnu konferenciju  o važnosti organske proizvodnje za očuvanje agrobiodiverziteta. 

Učesnici ovog skupa koji je otvoren danas su stručnjaci iz 22 zemlje koji će tokom trodnevnog okupljanja razmenili iskustva i dati svoj doprinos rešavanju problema iz ove oblasti.

Konferencija je podeljena u šest tematskih oblasti. Biće reči o organskoj biljnoj proizvodnji, kvalitetu zemljišt i biodiverzitetu, zatim o interakciji sistema koji su uključeni u poljoprivredu poput zemljišta i mikroorganizama, o organskoj stočarskoj proizvodnji, ulozi organske poljoprivrede u mitigaciji, bezbednosti i kvalitetu hrane, kao i socio-ekonomskim aspektima organske poljoprivrede.

-Intenzivna proizvodnja neminovno dovodi do gubitka biodiverziteta i opadanja plodnosti zemljišta i iz tog razloga važno je da se ujedinimo struku  i na taj način doprinesemo razvoju organske poljoprivrede. Važno je istaći da se ovom proizvodnjom doprinosi povećanju raznovrsnosti mikroorganizama u zemljištu koji su odgovorni za kruženje materije  i odvijanje svih prirodnih ciklusa, kaže prof.dr Maja Manojlović s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, predsednik naučnog odbora konferencije.

Gubitak biodiverziteta predstavlja mnogo veći globalni problem nego što su to klimatske promene,  istakla je na konferenciji Eva Rembialkovska s Varšavskog univerziteta životnih nauka i dodala da je savremena poljoprivreda najodgovornija za gubitak 75 odsto  vrsta koje su nepovratno nestale u 20 veku. Istakla je i da se veštačka đubriva se često neodgovorno koriste, pa oko 50 odsto završi u atmosferi i vodama. Navela je i da oko  trećine emisija gasova sa efektom staklene bašte potiče upravo iz poljoprivrede.

-Podaci su alarmantni. Amazonske šume se gube i pored kampanje za njihovu zaštitu, u Japanu je tokom jednog veka broj gajenih vrsta opao sa 1.300 na svega dve-tri a slična je situacija svuda u svetu. Selekcijom su povećani prinosi, ali se zato izgubila nutritivna vrednost biljaka. Tako na primer, moderne selekcje banana sadrže nekoliko hiljada puta manje karotena u poređenju sa  starim sortama, navela je Rembialkovska  neke od posledica savremena poljoprivrede.

Ovakav trenda razvoja doveo je do toga, kako je zaključila, da se čovečanstvo može prehraniti, ali ne i hraniti kvalitetno.

Ukoliko se nastavi s narušavanjem biodierziteta upozorila je da će se nastaviti porast autoimunih i srčanih oboljenja, anemija, nedostatka vitamina A, joda i slično.

U organskoj poljoprivredi se s druge strane, prema aktuelnim istraživanjima, gaji 30 odsto više vrsta koje se bogatije hranljivim materijama. Organska hrana  u proseku sadrži četiri puta manje pesticida, a mleko i meso iz ove proizvodnje imaju znatno bolji kvalitet i uticaj na ljudsko zdravlje. Takođe oni koji se hrane organski imaju manje šanse da budu gojazni.

Poruka učesnika konferencije je da ljudi trebada se hrane raznovrsno i prednost daju organskoj ili drugoj kvalitetnoj hrani, ali pre svega onoj koja je proizvedena lokalno.  I u konvencionalnoj proizvodnji je, kako je navedeno, moguće podići kvalitet proizodnje i povećati pofit upravo povećanjem biodiverziteta.

Stručnjaci predlažu da se u rotaciju useva na njivama umesto dosadašnjih tri uključi više biljnih vrsta, kao i gajenje naknadnih i međuuseva. To će dovesti do povećanja plodnosti jer, na primer, mahunarke podižu nivo azota u zemljištu. Neke vrste mogu da odigraju značajnu ulogu u bioremedijaciji, druge u popravljanju strukture zemljišta i sprečavanju erozije, treće su dobri  domaćini pčelama i slično. Ovaj takozvani funkcionalni biodiverzitet i inače se primenjuje u organskoj poljoprivredi, dok u konvencionalnoj može značajno da popravi postojeće loše stanje.

S.Kuprešanin