banner-image

Lako je udružiti seljake da prosipaju mleko

Zašto nema napretka srpskog agrara? Zato što nema sistema jer svako radi šta hoće, a cilj je samoreklamiranje i setva jeftinog populizma.

Najbolji primer za to je konkurs Krkobabića za podelu para novim i starim zadrugama. Ma šta to bilo.

Lako je udružiti seljaka da potroše pare ili da prosipaju mleko pred Banovinom u Novom Sadu. Treba organizovati seljake u prave kooperative, objasniti im i privoleti ih da udruže svoje njive, mašine, opremu, znanje… Da tako udruženi i oganizovani krenu u proizvodnju pa da dele i zaradu i gubitke. To je zdruga, a ne ovo što se sada tako zove i što sa zadrugarstvom i savremenim i normalnim kooperativama blage veze s mozgom nema, a ne s ekonomijom.

Po Vojvodni zadruge su – niko živ ne zna šta. Firme koje gazduju onim što je ostalo od zadružne zemlje i fingiraju postojanje zadugarstva…

Prvi put i jedini kada su naprednjaci udružili seljake bilo je onomad pre pet leta kada su prosipali mleko i junački udarili na “žute lopove” u Vladi Vojvodine. Što i nije bio neki problem jer je Pajtić verovatno najgori premijer u istoriji Pokrajine.

Međutim, gospodo naprednjaci, kako ste znali da udružite seljake da jurnu u Novi Sad, kako ne uspeste za sve ove godine da napravite barem jednu jedinu poljoprivrednu kooperativu. Pa odgovor je prost – zato što vi o zadrugarstvu ili pojma nemate ili zato što sa ovim parama ne nameravate da pravite kooperative već da ih podelite i kupite glasove.

Naravno, kao vrhunski demagozi znate da od opreme i mašina štete biti neće. I svi zadovoljni. Na kratke staze. To što Srbija nema ni pet pravih zaduga i što je suštinsko zadugarstvo samo mrtvo slovo na papiru, vas ne zanima. Nije zadruga ono što se zadugom zove već su to uduženi i ujedinjeni poljoprivrednici organizovani da zajedno na najjeftiniji način proizvode i prodaju, a ne da troše pare koje im je odjednom olučio da deli Krkobabić.

Ovakvom podelom para i konkursima samo se dodatno rastura ideja o ponovnom oživljavanju zadrugarstva u Srbiji. Jer, što bi se neki udruživali kada će i ovako i onako dobiti pare.

Sasvim je drugo pitanje da li ima boljih načina da potrošite pare za poljoprivredu. Na primer, da ste te pare dali mladim poljoprivrednicima da se udruže na nekom zajedničkom projektu u poljoprivredi.

Zadugarstvo budućnosti leži na idejama, a ne na mestu gde živite.

Ako već hoćete da gurate zdrugarstvo 19. veka opet ste imali mnogo pametnijih modela. Što ne napraviste zadrugu u devastiranim delovima Srbije pa da se tamo sade lešnici, a ne usred Bačke?

Stalno trube kako nam se sela prazne, kako kuće i njive na istoku ili jugu Srbije niko neće ni za par stotina evra. Eto napredna gospodo, uzmite neko poluprazno selo i kažite seljacima da udruže sve njive, da naprave kompleks od hiljadu hektara i dajte investitoru da gaji lešnike, jabuke, trešnje, komplekse vinograda i rotkve strugane, šta god.

Udružite poluprazna sela na jugu Srbije da gaje jaganjce za Rusiji i Kinu. Prazna sela, prazni pašnjaci, prazni torovi i staje… Pa Srbija može da hrani pola Evrope – zar ne?

Pa što to ne uradite?

Pa zato što za to treba ideja, plan, volja i ima puno posla.

Lakše je trećinu državnih njiva u Vojvodini koje ima ko da obrađuje i koje seljaci već obrađuju uzeti od njih i dati Arapima. Što Arape ne odvedete u prazna sela po Srbiji da sarađuju sa ovim Krkobabićevim zadrugama?

Sve u svemu, prvo napravite zdrugarstvo pa onda delite pare, a treba obnoviti upravo ono zadugarstvo koje ste vi – radikali i socijalisti uništili devedesetih godina.

Milovan Lukić