banner-image

Kako je Vojvodina izgubila od centralne Srbije

Umesto da imamo dve žetve godišnje, mi imamo po dve vlade svake godine, a rod od njih nikakav. Eto i sad stiže nova premijerka, a dok čekamo novi kabinet koji će voditi Srbiju, novog ili starog ministra poljoprivrede, bilo bi dobro da genijalac Aleksandar Vučić, koji sve vedri i oblači postvlja i svlači, razmisli dobro kako je to centralna Srbija prešišala Vojvodinu po vrednosti poljoprivredne proizvodnje. Kad sve zna na ovom svetu i šire možda i to može da nam odgonetne.

Možda i dalje hranimo pola Evrope ali ne znamo

Ovo nije dilema radi dileme već se tu krije odgovor na strateško pitanje i budućnost srpske poljoprivrede. Da li su oranice za velike tajkune ili za seljake?

Da li zemlju treba da obrađuju investitori tajkuni i ini ulagači ili paori? Možda najbolje može da pokaže podatak da je centralna Srbija pretekla Vojvodinu po ukupnoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje. Verovali ili ne. Bruto vrednost poljoprivredne proizvodnje u centralnoj Srbiji iznosila je 2,9 milijarde američkih dolara, sa učešćem 54,3 odsto u ukupnoj vrednosti koju realizuje Srbija, što je iznad ostvarene bruto vrednosti u Vojvodini, koja je iznosila 2,4 milijarde dolara, odnosno 45,7 odsto, navedeno je u analizama statističara.

Vojvodna koja može da hrani pola Evrope izgubila je od centralne Srbije. Vojvodina gde je navodnjavanje sto puta razvijenije nego u centru, gde su zemljišni kompleksi na sve strane, a u centru sitan posed da sitniji biti ne može. Najbolji černozem u Evropi je u Vojvodini, a po Srbiji smonica i ilovača…

Kako, majku mu, ako su veliki investitori naša šansa?

Investitori su već kupili u Vojvodini preko 100.000 hektara, drže u zakupu još toliko, imaju kombinate, najsavremeniju opremu, prerađivačke kapacitete, a više se proizvodi u centru gde svega toga ima daleko manje. Ili ga uopšte i nema.

Eto, nisam pametan. Ili kvačka nije u investitorima ili statistika laže.

Sve sami marksisti

Problem je u tome što oni koji vode agrarnu politiku u poslednjih tridesetak godina uopšte ne znaju šta rade. Tuku se da sednu u fotelje i dograbe vlast, a onda umesto da povlače reformske poteze, oni samo dele pare, prosipaju parole i hvale se kako to rade bolje i pravednije od prethodnika. Sve sami marksisti. Jaki su u podeli viška vrednosti i kada treba podeliti ono što su drugi kreirali i zaradili, ali kada treba stvoriti taj višak vrednosti i napraviti nešto novo, kreativni i civilizacijski iskorak, onda ih nigde nema.

Jedno su oni u pravu. Na kratke staze veliki investitori povećaju proizvodnju ali se tu i zakucaju. Ako tajkun ima 20.000 hektara, on će vrlo brzo možda i duplirati prinose soje, suncokreta… Na primer, podići će prinose kukuruza sa pet na 15 tona po hektaru za dve tri godine, ali posle par sezona napredak će biti minimala ili ga neće ni biti. I zato će narednih 27 godina proizvodnja biti 15 tona po hektaru. I da hoće, teško mogu više. Imaće i dve žetve godišnje… Pa šta je tu loše?

Pa loše je to što nama treba rast svih 30 godina, a tajkuni i investitori će 30 godina proizvoditi jedno te isto jer će zarađivati  kako god okrenete. Čak i da ne povećaju triput proizvdnju, oni će svakako zgratati novce.

Onaj ko obrađuje 20.000 hektara neka po hektaru ima samo 100 evra profita – to mu je godišnja zarada od dva miliona evra, a to su lepe pare. Onaj ko ima 10 hektara i zaradi 100 evra taj može da crkne, a ne da živi od poljoprivrede.

Zato oni mali moraju da budu produktivniji i to ne samo tako što će povećavati proizvodnju, već sto će gajiti konkurentnije useve, a ne soju, suncokret, kukuruz, pšenicu  ili šećernu repu.

“Tenis” je malo drugačija priča jer će njegov dolazak sigurno doneti dosta dobrih stvari, a pre svega razjuriće razne  prevarante iz proizvodnje, otkupa i prodaje i mesa i tovljenika, ali opet ostaje činjenica da je mnogo bolje da žitarice i ostalo kupuje od naših paora nego da ih sam proizvodi na našim njivama.

Zemlja je ipak za seljake

Možda mi opet pogrešno tumačimo podatke jer mrzimo Aleksandra Vučića. Možda skok centralne Srbije znači da Mačva, Pomoravlje, Stig i Šumadija mogu da nahrane onaj drugi deo kontinenta pa će kanda cela Evropa kod nas na kazan. Možda mi i sada hranimo celu Evropu samo o tome nemamo pojma.

Naravno, ništa od toga, ali jedno je sigurno tačno.

Zemlja je ipak za seljake. Samo za seljake. Tajkuni će urnisati Vojvodinu.

Milovan Lukić