banner-image

Majstori demagogije: Dali strancima hiljade hektara na 30 godina, a sad smo mnogo opasni

Ma šta će ovaj čovek da radi kad već jednom zabrani tu prodaju oranica strancima, kad zabrani GMO i kad razdeli državne njive Tenisu? Jedno te isto priča godinu i više dana i zamajava sve redom. A sve ove propagandne agrotehničke mere naprednjaci sprovode već pet godina. Stranci, GMO, investicije… A u suštini ništa.

Dok sateliti određuju vreme setve i količine herbicida i đubriva na njivama, dok je svetska ekonomija pa i poljoprivreda u četvrtoj industrijskoj revoluciji, mi se još bakćemo da li strancu da prodamo dva hektara sada ili za 10 godina, a da smo prethodno nekim strancima već prodali desetine hiljada hektara…

Ministar poljoprivrede Branislav Nedimović pokazuje ovih dana da nije ništa drugo nego demagog i to najnižeg ranga. Najobičnijije je to šibicarenje. Politikantsko naravno. Čovek za godinu i po dana ništa pametno uradio nije osim što prosipa parole i prodaje šuplje priče. Šta bi s izvozom u Kinu?

Dok suša prži njive, on najvljuje čim suša prođe početak gradnje sistema za navodnjavanje, a dok hiljade hektara stranim investitorima daje na 30 godina i kad su domaći i strani tajkuni već kupili stotine hiljada najboljih hektara, genije za poljoprivredu najavljuje donošenje novog zakona o zemljištu kojim će sprečiti strance da kupuju njive u Srbiji. Moći će, kaže, stranci da kupe najviše dva hektara i to od 2027. godine jer će morati deceniju pre pazara da žive u Srbiji.

Daješ strancima hiljade hektara na 30 godina, a onda najavljuješ na sva zvona genijalni zakon koji će neke druge strance sprečiti da kupuju hektar ili dva. A fazon je da davanje u zakup nije prodaja. Fantastično.

Čime se ovaj čovek bavi i kakva on genijalna rešenja nudi za poljoprivredu 21. veka? Ima samo jedan problem. Ako neki stranac kupi Kostićevu, Matijevićevu, Miškovićevu ili bilo koju kompaniju u Srbiji koja ima poljoprivredno zemljište, može odmah da kupi 100.000 hektara, a ne dva hektara za 10 godina. Da su stranci hteli, već bi pokupovali sva poljoprivredna preduzeća u Vojvodini i s njima oko 200.000 hektara. Ali nisu. To su uradili domaći tajkuni i razni lovci na imovinu.

Znači stranci ne navališe na zemljišne komplekse već će sada da jurnu da kupuju po par hektara u Svrljigu, Babušnici, Irigu, Perlezu…

Najam je manje zlo od prodaje, obrazlažu genijaci ono što rade. Zaboravljaju da je za one koji sada žive na selu pa i za njihovu decu prodaja i davanje u zakup stancima na 30 godina ista stvar. Za 30 godina odoše dve genracije naših ljudi na selu koji će u njive moći samo da gledaju dok ih stranci obrađuju. Uz to ludilo ide još jedno, a to je takođe pompezno najvljivanje oživljavanje sela i povratak mladih. Zemlju će davati strancima na 30 godina, vratiće mlade na selo, a da svima bude lakše sprečiće neke strance da od sledeće gdine mogu da kupe dva-tri hektara. Neverovatno.

Da budemo jasni, usvajanje ovakvog ili sličnog zakona bilo bi čak i u redu samo pod uslovom da ministar i njegova ekipa rade još nešto. Ovakvi zakoni i odluke se donese za tili čas. Slične propise imaju i zemlje EU i zašto se oko toga već godinu dana diže larma. Uz to, o zabrani prodaje njiva strancima naprednjaci tandrljaju od kada su na vlast došli, a da bi se ovakav zakon usvojio dosta je mesec dana, a ne pet godina.

Suština je u tome da niko na zabranu prodaje zemlji strancima ne bi ni obraćao pažnju da su poljoprivredi Nedimović i Vučić obezbedili više nova iz budžta, da su obezbedili tržišnu utakmicu i pravedan otkup. Ništa od toga u Srbiji ne postoji, ali zato već godinu dana  bulazne o strancima koji će da razgrabe naše njive po selima, o ljutoj bici protiv GMO, o izvozu jaganjaca u Kinu, o analizi Svetske banke ne osnovu koje će da skroje subvencije, o razvoju prerađivačke industrije…

Milovan Lukić