banner-image

Spora restitucija oduzetog zemljišta, u planu plaćanje obveznicama

Ukoliko se obistini najava direktora Agencije za restituciju Strahinje Sekulića, obeštećenje građana kojima je posle Drugog svetskog rata oduzeta imovina moglo bi početi naredne godine, i to preko obveznica čiji je rok dospeća 12 godina, a godišnja kamata dva odsto.

Maksimalan iznos koji bivši vlasnik može dobiti je 500.000 evra, bez obzira na tržišnu vrednost imovine.

Obeštećenje bi trebalo da dobiju oni vlasnici ili naslednici oduzete imovine koja nije mogla biti vraćena u naturi. Agencija za restituciju upravo utvrđuje koja imovina ne može da se vrati u naturi, a Poreska uprava procenjuje vrednost u skladu s kriterijumima prenosa apsolutnih prava, pri čemu je ta vrednost veća od tržišne. Sve u svemu, Vlada Srbije treba da utvrdi koeficijente na osnovu kojih će se izračunavati visina obeštećenja, s tim što je zakonom već predviđeno da za nju iz buyeta može maksimalno biti izdvojeno dve milijarde evra jer su nam tolike ekonomske mogućnosti.

Vraćanje oduzete imovine u naturi nijednog trenutka nije bilo sporno, i tu je Agencija za restituciju veliki deo posla već odradila. Međutim, vraćanje poljoprivrednog zemljišta u naturi nije pri kraju, mada i tu ima značajnih rezultata. Sekulić ističe da je vraćeno gotovo 17.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, što je mali procenat u odnosu na podnete zahteve. Razlog za to je, kako objašnjava, usporavanje, odnosno opstrukcija, pre svega Ministarstva poljoprivrede, i otpor lokalnih moćnika vraćanju tog zemljišta.

Prethodni podaci pokazuju da naslednici ili stari vlasnici potražuju 92.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, a do sada je vraćeno manje od petine.

Najveće površine dobili su potomci predratnih vlasnika u Vojvodini, i to u Bačkoj Topoli, Kikindi, Bečeju, Srbobranu, Novom Kneževcu… Prošle godine Agencija za restituciju uradila je izmene i dopune zakonskog propisa o vraćanju imovine upravo zato da bi se ubrzala i olakšala restitucija poljoprivrednog zemljišta, tvrdeći da bi se po novim pravilima ceo proces mogao završiti za četiri ili pet godina, a ukoliko izmene ne budu usvojene, vraćanje njiva trajaće barem dvostruko duže, a neke neće ni biti vraćene već će naslednici dobiti obeštećenje.

Suština predloženih izmena je da dopuštaju da Vlada Srbije, u saradnji s Agencijom za restituciju, određuje koje će parcele biti vraćene. To bi omogućilo da, ukoliko u jednoj katastarskoj opštini nema dovoljno obradivih površina koje se potražuju, vlasnicima ili naslednicima može da bude ponuđeno odgovarajuće zemljište u susednoj katastarskoj opštini ili na nekoj drugoj lokaciji na teritoriji okruga. No, da bi se ta nova pravila mogla sprovesti, moraju biti raščišćeni vlasnički odnosi, što bi i državi omogućilo da efikasnije upravlja obradivim površinama.

Veliki problem predstavlja i činjenica da imovinski odnosi u Srbiji nisu uređeni, da je prethodnih godina vođena loša evidencija o zemljištu, da još uvek ima dosta slučajeva uzurpacije. Popis državnog poljoprivrednog zemljišta nikad nije urađen, a prošle godine u zadatak ga je dobila svaka opština. Postoji procena da država upravlja s oko 550.000 hektara oranica, što je pet puta više od nego što se restitucijom potražuje. Nesporno je, jer su propisi takvi, da poljoprivredno zemljište koje je sada u privatnom vlasništvu pošto ga je država prodala, neće moći da bude vraćeno potomcima i da će oni dobiti obeštećenje u obveznicama, ali i mimo toga postoji dovoljno njiva koje se mogu vratiti.

Agencija za restituciju naslednicima je vratila oko 20 odsto traženih oranica. Po podacima od 14. avgusta, vraćeno je 24.200 hektara poljoprivrednog zemljišta, a od svih vojvođanskih opština jedino u Sremskim Karlovcima nije vraćen ni jedan jedini hektar.

(Dnevnik)