banner-image

Amerikanci sve manje seju pšenicu

Ove godine američki farmeri su na putu da zasade najmanje hektara pšenice od kada je Sekretarijat za poljoprivredu SAD započeo da vodi evidenciju, 1919. godine. Cena i klimatski uslovi su samo neki od faktora koji utiču na odluke američkih farmera da li da uzgajaju useve.Preci Rasa Higinsa naselili su se u ruralnom delu severnog Ilinoisa 1858. godine. Otkad je prvi plug zaorao ovo plodno zemljište, pre skoro 160 godina, pšenica je uvek imala svoje mesto među usevima.

“Sledeća setva biće obavljena posle žetve soje, nadamo se u naredne dve i po do tri nedelje”.

Međutim, u ovom kraju ne može se videti mnogo pšenice…. Ne zato što nije sezona. Jednostavno, retko koji farmer je seje.“U poslednjih 20 godina pratim šta se dešava u Ilinoisu i primetio sam da se većina poljoprivrednika fokusira na kukuruz i soju”.Među njima je i Higins, koji samo mali deo svoje njive ostavlja za pšenicu, najviše zbog toga što donosi vrlo skromne prihode.

“Ove godine očekujuemo prinos pšenice od oko 2.5 tone. Da budem iskren, mislim da će verovatno biti bolji nego od soje i kukuruza”.Bolji ili ne, Higins kaže da klima nije idealna za pšenicu i s obzirom da je sve manje farmera koji je seju, postalo je skupo to činiti.“Ne postoji tržište na kojem se pšenica može prodavati čitave godine. Sve što imamo su tri nedelje posle žetve”.

Izvršni direktor Udruženja uzgajivača pšenice u Ilinoisu Džim Frejli kaže da je konkurencija na globalnom nivou još jedan bitan faktor koji je uticao na veliki pad u uzgajanju pšenice.“Uzgaja se u zemljama koje su nerazvijene, ali seju dobru pšenicu kako bi se prehranili. Konkurencija postoji svuda i tako se Amerika takmiči sa mnogo drugih država”.

Frejli kaže da ranija iskustva utiču na odluke farmera koje se tiču budućnosti.

“Dosta njih se i dalje seća pšenice od pre 10 ili 20 godina, čija je probna težina bila veoma loša, kvalitet takođe, i bila je neisplativa. Međutim, današnje sorte i tehnike koje koristimo u smislu upotrebe fungicida i sprečavanju bolesti znatno su napredovale u prethodnih nekoliko godina, što pšenicu ponovo čini održivom i unosnom opcijom ovde u Ilinoisu“. Unosna ili ne, Higins kaže da nije baš tako jednostavno, kao što je promeniti seme koje farmeri seju.“Za one koji duži niz godina nisu uzgajali pšenicu, postoji mali rizik. Prinosi kukuruza i soje uglavnom su ujednačeni”.

Međutim, ukoliko niske cene kukuruza i soje nastave da umanjuju ukupnu zaradu farmera, povratak pšenici mogao bi da predstavlja rešenje.

(Glas Amerike)