banner-image

Kad se spoje nauka i praksa: Voće osušeno, a zadržan ukus i kvalitet

“Klaster panonskih prerađivača voća i povrća” održao je u petak, 13. oktobra, u Banoštoru,  završnu konferenciju u okviru projekta “Povećanje konkurentnosti malih i srednjih preduzeća u oblasti prerade voća”, koji je finansirala Razvojna agencija Srbije (RAS).

Dipl. inž. Anita Vakuta na prezentaciji projekta Klastera prerađivača voća i povrća

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Stručnjaci koji su učestvovali u projektnim aktivnostima – profesori Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu dr Zdravko Šumić i dr Aleksandra Tepić Horecki, kao i dipl. inž. Anita Vakuta, bavili su se sušenjem voća u vakuumu, a ceo projekat rađen je s ciljem da se nauka približi privredi, u ovom slučaju proizvođačima i prerađivačima voća, kako bi se naučna znanja i nove tehnologije materijalizovale i doprinele unapređenju ovog sektora.

Kako je rečeno na prezentaciji projekta, povezivanje univerziteta i naučnih instituta sa malim i srednjim preduzećima važno je i sa aspekta učešća u budućim, većim projektima koji se otvaraju kako se Srbija bliži članstvu u Evropskoj uniji. U Evropi i EU politikama akcenat je na sinergiji nauke i privrede, a Klaster panonskih prerađivača voća i povrća, uz pomoć Razvojne agencije Srbije, nastoji da uhvati korak s tim trendom, za dobrobit naših preduzetnika i malih preduzeća iz ove branše, poručeno je sa završne konferencije.

Naglašeno je da je zapravo najveća korist od projekta upoznavanje stručnjaka i naučnika sa firmama koje se bave preradom poljoprivrednih proizvoda, te ostvareni kontakti preko klastera, udruživanje i zajedničko pronalaženje najefikasnijeg modela za rešenje nekog problema u proizvodnji i plasmanu proizvoda.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tako je projekat “Povećanje konkurentnosti malih i srednjih preduzeća u oblasti prerade voća” predočio prednosti sušenja voća u vakuumu – po sličnoj tehnologiji kakva je liofilizacija ali uz manje troškove. Reč je o procesu koji može da zadrži kvalitetne materije u hrani, odnosno osušenom voću, što je značajno je i sa stanovišta praktične primene. Naime, urađene analize, odnosno proces, uz kasniju primenu odgovarajućih tehnika omogućavaju zadržavanje vrednih bioaktivnih materija u sušenom voću.

U ovom postupku nije korišćena nijedna od najčešćih metoda, poput sušenja na suncu, sušenja vazduhom, infracrvenim zracima ili metoda lioflizacije. Nađen je takav modul da postupak  bude sličan liofilizaciji, a jeftiniji. Pri sušenju u visokom vakuumu nema kiseonika, brže je isparavanje vode, niska je temperatura i manja potršnja energije, a voće ostaje lepo, prirodne boje.

Tehnolozi su sušili voće članova klastera, s ciljem da uvide mogućnosti primene te tehnologije u sektoru malih i srednjih preduzeća i zaključeno je da bi ona bila najprimenjivija u organskoj proizvodnji, koja može da podnese malo višu cenu krajnjeg proizvoda. Recimo, šljiva nakon ovakvog sušenja ima lepu boju, osušena je ali nije crna već modroplava. Kod višnje koja je sušena, takođe je zadržan vrhunski kvalitet proizvoda, očuvani su boja, miris i ukus, kao i nutritivni kvalitet. Kapacitet takve sulišice je preko 200 kilograma voća na dan. Kako organski proizvodi imaju višu cenu na tržištu, ocenjeno je da bi ovakva tehnologija sušenja mogla da bude isplativa kod prerade organskog voća.

S. G.