banner-image

Uz njivu na licitaciju otišlo i seosko groblje

Bizarno zvuče okolnosti pod kojima se Svetozar Murgaški iz Čeneja kod Subotice uverio da u evidenciji državnih dobara vlada popriličan haos.

“Ja sam zemlju dobio na licitaciji kao poljoprivredno zemljište. Kada je u proleće geometar došao da je premeri, ispalo da je deo te zemlje seosko groblje”, ispričao nam je Murgaški.

Na licitaciji se nude državna dobra, u ovom slučaju neobrađene poljoprivredne površine čiji je vlasnik država. Sagovornik Radija Slobodna Evropa iz Čeneja ispričao je da njegovim mukama, nakon što je shvatio da mu je na obradu prepušteno i zemljište na kom se nalazi groblje, nije bio kraj.

Grešku je ispravio sa teškom mukom.

“Imao sam grdnih problema da to ispravim i vratim pare. Nisu hteli da mi vrate novac i morao sam da tužim opštinu. Parnica je trajala dve godine. Pri tom niko ne zna kako se groblje našlo na licitaciji. Kažu, videli su u evidenciji da je to državna zemlja, pa je stavili u program i ne proveravajući. Mada je komisija dužna da proveri – koje je zemljište državno, da li je državno, ima li nekih problema. Koliko sam samo puta ja lično bio u Beogradu u Ministarstvu poljoprivrede zbog svog problema. Tamo je totalni haos. U Ministarstvu vlada totalna neodgovornost“, uveren je Murgaški.

Tokom oktobra licitacija je morala biti raspisana zbog setvenih i drugih rokova, ali su se lokalne samouprave donedavno bavile pripremama programa izdavanja, u čemu je najveći posao bilo usklađivanje dobijenih republičkih podataka sa stvarnim stanjem na terenu, kako bi se izbeglo da se, recimo, na licitaciji nađu trgovi, školska igrališta, ili pak auto-put.

Svetozar Murgaški osim sopstvenog, pominje i slučaj svog poznanika kome su, kako kaže, dve godine zaredom izdavali šumu kao poljoprivredno zemljište.

Činjenica je da već godinama država potencira legalizaciju nekretnina, a slučaj sa evidencijom koju poseduje Geodetski zavod o državnom zemljištu, pokazuje da je i ona sama neažurna i da se kao poljoprivredno zemljište u toj evidenciji nalaze i površine sasvim druge namene.

Grgur Stipić iz subotičke Službe za poljoprivredu navodi da su se na spisku površina određenih za zakup od 2013. godine u subotičkom ataru našle i površine drugih korsnika poput: Puteva Srbije, Voda Vojvodine, Elektrodistribucije ili privatna lica.

“Nama su se sve te površine, koje smo mi prošle godine izuzeli komisijski, u saradnji sa katastrom, pojavile ponovo u programu, odnosno u evidenciji koju nam je poslao Geodetski zavod. Tako da se ceo posao morao ponovo odraditi”, kaže Stipić.

Opštine imaju obavezu da pročiste sve podatke dok se ne raspiše licitacija, ali samo kada je reč o državnoj imovini.

Građani će morati da se sami pobrinu kako se recimo njihovo dvorište ne bi pronašlo na spisku za izdavanje, ukoliko se parcela na kojoj je nekretnina još uvek vodi kao poljoprivredno zemljište, iako se nalazi u građevinskom delu grada.

“Na žalost u skladu sa opštinskim pravilnikom i Zakonom o licitaciji lokalna samouprava nije u mogućnosti da navede razlog zbog kojeg se neki privatni posed, kao što je navedeni slučaj, može izuzeti, pa se tako te površine i dalje nalaze u programu. Komisija je međutim izuzela površine ostalih korisnika – primera radi Puteva Srbije, gde se na žalost zbog neažurnosti podataka u republičkom katastru, našao i auto put”, napominje Stipić.

Sa druge strane, ratari će morati sami da paze šta dobijaju kroz ugovor o licitaciji. Ako im je u ruke dopala naispravna roba, oni će lično snositi posledice regulisanja komplikacija koje ničim nisu izazvali.

(Autonomija/Slobodna Evropa)