banner-image

Kakva je organska poljoprivreda na zapadu Balkana i u Moldaviji

Centar za organsku proizvodnju Selenča (COPS), zajedno sa partnerima na projektu “Podrška aktivnom društvenom uključivanju i osnaživanju mladih kroz razvoj centra za učenje u oblasti eko proizvodnje” izradio je Analizu stanja organske poljoprivredne proizvodnje, koja se odnosi na zemlje regiona – Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, kao i na Moldaviju.

Ova analiza rezultat je istraživanja sprovedenog o ovim zemljama, a uključuje ispitivanje i “snimanje” stanja organske proizvodnje i zakonodavnog okvira kojim se ova oblast reguliše, a donosi i listu proizvođača organske hrane u Srbiji, BiH i Moldaviji.

Analiza u okviru projekta finansiranog uz pomoć  organizacija “Višegradska četvorka (V4)”, u kojem pored COPS-a učestvuju i Regionalna razvojna agencija Senec Pezinok iz Slovačke, Raba – Duna –Vag grupa za teritorijalnu saradnju (RDV EGTC) iz Mađarske, Asocijacija regionalnih brendova (ARB) iz Češke, Savez udruženja organskih proizvođača FBiH (FAOP) iz BiH, te Nacionalne agencije za ruralni razvoj (ACSA) iz Moldavije, urađena je i sa komparativnog aspekta. Značaj i vrednost ovog rada ogleda se u sveobuhvatnom ispitivanju uzroka problema s kojima se proizvođači susreću i ukazuje na na moguća zajednička rešenja.

Osvrćući se na razvijenost ove vrste poljoprivrede u Evropskoj uniji, autori su naveli podatak da je na kraju 2015. u EU bilo 271.500 onih koji su se bavili organskom biljnom proizvodnjom, što je 5,4 odsto više nego u 2013. i 23,4 odsto više u odnosu na 2010. Polovina organske proizvodnje u Evropskoj uniji zastupljena je u Španiji, Italiji, Francuskoj i Nemčakoj, a od ukupno obradivog zemljišta za organsku biljnu proizvodnju najveći udeo je u Austriji, Švedskoj i Estoniji.

Na kraju 2015. u EU bilo je 271.500 onih koji su se bavili organskom biljnom proizvodnjom, što je 5,4 odsto više nego u 2013. i 23,4 odsto više u odnosu na 2010. Polovina organske proizvodnje u Evropskoj uniji zastupljena je u Španiji, Italiji, Francuskoj i Nemčakoj. Od ukupno obradivog zemljišta za organsku biljnu proizvodnju najveći udeo je u Austriji, Švedskoj i Estoniji.

Kada je o Srbiji reč, u analizi se podseća na to da je primena metoda organske proizvodnje u Srbiji počela mnogo pre donošenje zakonskih propisa, odnosno 1989. godine, zahvaljujući biznis inicijativi kompanije DenJuro koja je rezultirala izvozom prvog kontingenta organskog voća iz Srbije 1990. godine. Naredne korake organska proizvodnja u Srbiji napravila je uz pomoć civilnog sektora čiji je stožer bila subotička organizacija Teras koja je i dalje jedna od najaktivnijih organizacija civilnog društva u ovoj branši.

Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je uz podršku GIZ-a 2009. godine izradilo nacrt Nacionalnog akcionog plana razvoja organske proizvodnje u Srbiji. Ovaj dokument može se opisati kao srpska verzija Akcionog plana za organsku hranu i poljoprivredu Evropske komisije, s obzirom na to što njegov opšti cilj predviđa povećanje ukupnih površina zemljišta u procesu konverzije ili u organskom statusu na 50.000 hektara. Tokom 2015. godine pripremljen je predlog Nacionalnog akcionog plana za organsku proizvodnju RS 2015-2020 godine, a proizvodnja organskih proizvoda u Republici Srbiji regulisana je Zakonom o organskoj proizvodnj, koji je stupio na snagu 1. januara 2011. godine. Ovaj zakon i podzakonska akta detaljno regulišu sva pitanja koja se odnose na metode organske proizvodnje, kontrolu i sertifikaciju, preradu, skladištenje, transport, promet i obeležavanje organskih proizvoda

U tabelama su data imena i nazivi 49 proizvođača organske hrane, bilo da je reč o primarnim proizvodina biljnog porekla ili prerađenim proizvodima.

Bosnu i Hercegovinu muče propisi, a nema ni podsticaja

Autori analize izneli su podatak da je, kada je o organskom sektoru reč,  prema podacima iz 2015. godine, Bosna i Hercegovina imala 576 hektara obradivog zemljišta pod organskim zasadima, što je povećanje od 63 odsto (223 hektara) u odnosu na 2014. godinu. Ipak, površine pod organskom proizvodnjom u BiH od 576 hektara su tek malo više od 0,03% ukupnog obradivog zemljišta, odnosno prosečno po proizvođaču oko 4 hektara.

Kada je o zakonskom okviru reč, Federacija BiH ima usvojen zakon o organskoj proizvodnji od kraja 2016, a Republike Srpska od 2004, odnosno 2013, kada su donete izmene. Brčko distrikt nema usvojenu zakonsku regulativu u predmetnoj oblasti. Međutim, problem je u nedostatku podzakonskih akata, kao i u usklađivanju legislativa između nadležnih entitetskih ministarstava kako bi organski proizvodi bili unificirani na celom tržištu BiH i usklađeni sa EU normama. Nedostatak je i to što na državnom nivou ne postoji telo nadležno za kontrolu sprovođenja zakonske regulative u oblasti organske proizvodnje, a prepreke su i u tome što nema podsticajnih državnih mera i zvaničnog registra organskih proizvođača.

U Analizi stanja organske poljoprivredne proizvodnje navedena su 54 proizvođača u BiH.

Snimajući situaciju u Moldaviji, autori ove studije ukazali su pozitivne trendove poput pravilne rotacije useva i korišćenja naučnih saznanja i tehnologija, ali je kao kočnica razvoja i povećanja površina pod organskim usevima viđena nedostupnost kvalitetnog repromaterijala.

Ocenjeno je da je nedostupnost kvalitetnog repromaterijala za organsku poljoprivredu jedan od najvećih problema u proširenju područja i povećanju broja farmi koje se bave organskom proizvodnjom u Moldaviji. Naglašeno je da je semenski i sadni materijal mahom lokalno proizveden ali  da ima problema sa nedostupnošću visokokvalitetnog semenskog i rasadnog materijala zbog legislative koja zahteva testiranja i registraciju, što finansijski nije atraktivno za međunarodne proizvođače.

Navedeno je da je ukupna površina pod organskom proizvodnjom u Moldaviji 28.729 hektara, prema podacima s kraja 2015. godine ili 1,2 odsto od ukupnog poljoprivrednog zemljišta. To je povećanje od 30 odsto u odnosu na 2000. godinu. Od toga je pod potpunom organskom proizvodnjom – 16.759 hektara dok je 11.971 hektara u statusu konverzije.

Za prelazak na organsku Moldavcima do 120 evra po hektaru

Na povećanje površina uticalo je najviše to što je u januaru 2016. godine, vlada donela Uredbu o regulisanju subvencija (za period 2017-2021) koja uključuje državnu podršku za prelazak na organsku poljoprivrednu proizvodnju u iznosu od 40-120 evra po hektaru u zavisnosti od kulture koja se proizvodi, kao i 20 odsto subvencije na sertifikovane proizvode prodate na domaćem tržištu ili proizvode namenjene izvozu, ali ne više od 10 hiljada evra po korisniku godišnje.

Sertifikaciona tela i zakonodavni okvir nisu viđeni kao značajna prepreka razvoju organske poljoprivrede, a evidentirano je 39 proizvođača.

Pomenimo, projekat se sprovodi u periodu od juna 2017. do novembra 2018. i pruža podršku većoj društvenoj uključenosti i osnaživanju mladih nezaposlenih osoba kroz razvoj zajedničkog Centra za učenje u oblasti eko proizvodnje, u regionu Zapadnog Balkana i Moldavije, što mu je i osnovni cilj.

S. G.