banner-image

Holandija, centar svetskih inovacija u biljnoj proizvodnji

Holandske naučne kuće i instituti svetski su centar istraživanja biljaka i njihovog uzgoja. Ovdašnji istraživači iz javnog i privatnog sektora razvijaju trenutno nekoliko metodologija, a u toku je politička debata o njihovoj primeni u programima oplemenjivanja. Sve je stiglo i do holandskog parlamenta koji je usvojio stavove da proizvode cisgeneze i mutacija za primenu tehnologije CRISPR-Cas9 ne bi trebalo regulisati prema zakonu koji se odnosi na genetsku modifikaciju. Ovo je sada zvanična vladina politika. Međutim, predlog za primenu te politike, otvorio je puno rasprava ovog leta i u toku je široka diskusija o budućnosti biotehnologije.

Univerzitet Vageningen

Pomenimo, otkrićem sistema CRISPR-Cas9 dobijeno je oruđe koje omogućuje zahvate u genome živih bića dosad neviđenom preciznošću i lakoćom. Dok je korist CRISPR-Cas9 tehnologije za istraživačke svrhe nemerljiva i neupitna, otvoreno je pitanje koliki će biti uticaj na ljudsku svakodnevnicu, hoće li zaživeti u kliničkoj primeni i hoće otvoriti vrata prepravljanju ljudskog genoma i na kraju, ljudske vrste.

Kako su se uverili novinari iz Srbije koji su nedvno boravili na kongresu međunarodne asocijacije agrarnih novinara IFAJ u Holandiji, Univerzitet u Leidenu zajedno  sa Univerzitetom u Gentu u Belgiji imao je udela u razvoju transgeneze. Na praktičnom nivou, Holandija je kandidat broj jedan za prava uzgajivača biljaka s obzirom na to da se preko 1.000 novih sorti registruje svake godine.

Ovo nije novi fenomen: Holanđani su videli dobar posao u cveću još u 17. veku kada su plaćene ogromne cene za lukovice tulipana – novost u to vreme u ovom delu sveta. Ova „tulipmanija“ je bila kratkotrajna.

Oko 1800, međutim, uspešno su porodična gazdinstva, na kojim se bazirala holandska poljoprivreda, krenula sa semenom povrća, u prvom redu s krompirom, a potom i sa krmnim biljem i drugim kulturama. Još tada su Holanđani stekli reputaciju najboljih svetskih stručnjaka u istraživanju i uzgoju biljaka.

Tehnološki razvoj

 Da bi se uzgoj biljke učinio efikasnijim i efikasnijim, razvoj novih metoda dobija veliku pažnju i javnih i privatnih istraživača u Holandiji. Cisgenesis je operacionalizovan na Univerzitetu Vageningen na kulturama poput jabuke i krompira; privatne holandske kompanije su bile na čelu razvoja tehnologije za uređivanje gena ODM i obrnutog uzgoja. Imajući ovako značajnu bazu znanja u zemlji, zanimljiva je i nadasve korisna javna rasprava o upotrebi takvih inovacija u uzgoju biljaka.

Program pod pokroviteljstvom vlade za razvoj strategija upravljanja otporima za kašnjenje krompira iz lateksa Phitophthora infestans kroz cis-genesis takođe je uključivao zadatak univerziteta da podrži javnu raspravu oko projekta.

Projekat je stvorio alternativu trenutno korišćenim fungicidima (do 16 polja u sezoni). Štaviše, kroz skladištenje gena otpornosti, pokazao je viziju održivog upravljanja otpadom.

 

 

Politički odgovor

Obećanje o uticaju na životnu sredinu ovih cis-genskih krompira podstaklo je holandski parlament da pozove vladu u 2013. godini da postigne politiku u Briselu kojom bi se izbeglo da proizvodi iz cis-geneze potpadaju pod Evropsku direktivu 2001/18 / EC o GMO. To nije uverilo u Evropsku komisiju da preduzme odgovarajuće mere.

Dalja tehnološka dostignuća izazvala su usvajanje nove rezolucije holandskog parlamenta u decembru 2016:

  1. – sve više i više novih tehnika oplemenjivanja postaje dostupno i ubrzava se razvoj;
  2. -nove tehnike oplemenjivanja mogu doprineti otpornosti useva od bolesti, štetočina i održive budućnosti za poljoprivredu, sigurnost hrane;
  3. -CRISPR / Cas9 nova je tehnika koja ne zahteva upotrebu spoljašnjih gena.
  4.  

Pozvana je vlada da se fokusira na izuzeće iz propisa GMO-a kada je reč o upotrebi metode CRISPR / Cas9 za ciljane mutacije biljki, sve dok bi takve biljke mogle biti uspostavljene i putem klasičnog uzgoja.

Na osnovu ove rezolucije, nadležna ministarstva nadležna za životnu sredinu i poljoprivredu utvrdile su u julu 2017. godine da je najbolji način da se „takvi proizvodi“ oslobode nepotrebnih propisa i da bi trebalo izmeniti Aneks 1b Direktive 2001/18 / EC. Predlog je bio da se dodaju tehnike već pomenute u Aneksu 1b, „tehnike, metode ili njihove primene koje rezultiraju postrojenjima, pod uslovom da se u biljku koja se proizvodi ne uvodi ni jedan genetski materijal nego genetski materijal iz istih biljnih vrsta ili od biljnih vrsta sa kojima može razmeniti genetski materijal putem tradicionalnih metoda oplemenjivanja. Kada je ova ideja predstavljena na sastanku zainteresovanih strana, opšte mišljenje je bilo da su ciljevi široko podržani, ali ne i metoda.

Prilagođavanje Aneksa 1b verovatno će trajati mnogo godina, jer se očekivalo da se promena 2001/18 / EZ ne može ograničiti samo na tekst iz Aneksa 1b. Otvaranje Direktive podrazumeva veliki broj predloga kako bi se glavni tekst prilagodio iz mnogih izvora, uključujući medicinske i industrijske aplikacije za biotehnologiju. Ipak, ova dva ministarstva su nastavila i organizovala sastanak sa državama članicama EU. To nije stvorilo široku podršku iz raznih razloga – pre svega zbog zapažanja da bi Evropskoj komisiji bilo veoma teško da podrži neki predlog koji se odnosi na relevantni slučaj koji je trenutno u toku pred Evropskim sudom pravde. Odluka u ovom slučaju može dati dalju interpretaciju pojma ‘mutageneza’.

Trenutna situacija

Početkom 2017. godine, ministarstvo nadležno za GMO započelo je sa planiranjem javne rasprave, koja je pokrenuta u decembru pod nazivom „Ka budućoj biotehnološkoj politici“, koja podrazumijeva crvenu, belu i zelenu biotehnologiju. Pokrenuta je internet stranica, koju je podržao Muzej nauke NEMO u Amsterdamu – www.biotechnologie.nl.

Projekat „Učešće na svetskom kongresu novinara koji prate poljoprivredu“ sufinansiran je iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva za kulturu i informisanje. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.