banner-image

Jesen je pravo vreme za upotrebu pepela u voćarstvu

Pepeo je od davnina prepoznat kao poboljšivač kvaliteta zemljišta i pospešivač rasta biljaka, posebno voćaka. Pepeo popravlja strukturu teških glinastih zemljišta, dobra je dopuna prirodnim đubrivima koja su većinom siromašna kalijumom koji reguliše ravnotežu vode i igra ulogu u prenosu hranljivih materija unutar voćke. Pepeo uglavnom sadrži dosta kalijuma, 10-40% kreča, 5-10% fosfora i dosta mikroelemenata, ne sadrži azot pa ga je potrebno odvojeno dodavati. U poređenju sa mineralnim đubrivima, prosečni pepeo bi imao odnos 0-1-3 (NPK).

Pepeo dobijen sagorevanjem treseta i kamenog uglja sadrži samo 1-2% kalijuma i fosfora i minimalne količine kreča pa nije preporučljiv kao đubrivo. Pepeo od tvrde vrste drveća sadrže više fosfora i kalijuma nego crnogorica, ali mnogo manje kalcijuma. Takođe, tvrde vrste drveća, kao što je hrast, daju više pepela po jedinici upotrebljenog drveta i više hraniva nego meke vrste drveta. Pepeo od bukve i graba ima sadržaj oko 10-15% kalijuma i 5-10% fosfora. U proseku, gorenjem drveta dobijamo oko 6-10% pepela .Pepeo dobijen od grana i korenja je bogatiji u elementima. Kora drveta ima mnogo više Ca, Al i S. Koncentracije Ca, Mg i Fe u lišću rastu sa starenjem lista. Pepeo drveta sadrži oko 3% kalijuma čiji nivo  zavisi od starosti drveta,odnosno mlado ima veći sadržaj kalijuma od starih grana.

Pre upotrebe pepela u voćnjaku, obavezno treba uraditi agrohemijsku analizu zemljišta sa preporukom za đubrenje i primeniti isključivo pepeo kojem se zna izvor.

Primena prevelikih količina pepela može uticati na smanjenu dostupnost fosfora zbog alkalnosti sredine. Kada je pepeo pomešan sa kompostom, može se upotrebljavati kao malč oko većine voćaka, osim kod maline koja voli kisela zemljišta. Voćke, zavisno od vrste, uglavnom dobro uspevaju na lagano kiselim zemljištima pa im ne bi trebalo dodavati velike količine pepela.Od malo veće upotrebe pepela koristi bi trebalo ima vinove loza, a naročito ribizla.

Pepeo se može dodavati u voćnjak direktno na zemljište u količini od 50-150 g/m² uz obaveznu plitku obradu 3-5 cm.

Pepeo neće biti dovoljan, već u đubrenju treba koristiti i odgovarajuće količine đubriva sa povećanim sadržajem azota i fosfora. Količina pepela kojom se tretira mora biti kontrolisana, a preporuka je da se na površini od 100 m² koristiti ne više od 10 kg pepela godišnje. Upotreba pepela u poboljšavanju zemljišta mora biti s namerom da se postigne, odnosno održi optimalna kiselost zemljišta. Jesen je, pravo vreme za đubrenje, odnosno primenu pepela u voćnjaku.

Izvor:PSSS