banner-image

Potražnja za domaćom hranom je globalni trend

U svetu se sve više cene namirnice proizvedene od lokalnih sirovina, odnosno one sa poznatim geografskim poreklom. Posebno je tražena takva hrana ili vino od autohtonih sorti. Tako se postiže viša cena, a zemlja odakle je roba postaje poznatija. Kakva je situacija sa našim proizvodima i da li možemo više da izvozimo?

Period industrijalizacije sredinom prošlog veka učinio je da se stidimo domaće hrane ili pletenih džempera. Vremena i tržišni diktat su to promenili, pa su na ceni proizvodi sa jasnim poreklom i karakteristikama. To se dobro plaća, jer zdrava hrana više neće izlaziti iz mode.

Kopaonik i okolina idealno su područje za uzgoj vinove loze, voća i zdrave hrane, pa je izvoz iz tog kraja sve veći i prilika je dobavljačima da ostanu da žive u svom mestu.

„Omogućili smo našim kooperantima da učestvuju sa nama na tržištu, odnosno na polja šaljemo naše tehnologe kvaliteta koji sa njima utvrđuju kvalitet koji nama treba. Često su i oni u fabrici da vide kako se proizvodi i kako se ostvaruje kvalitet koji nama treba“, rekao je Nenad Kostić, direktor proizvodnje „Fudlend Igroš“.

Danas svako u svetu može da kupi tehnologiju, mašine i da proizvodi neki takozvani domaći proizvod. Međutim, ono što ne može je da koristi lokalne sirovine i primeni lokalnu recepturu kao što je to u fabrici u Igrošu.

Postavlja se pitanje da li je potrebno učiniti još nešto kako bi naši proizvodi bili prepoznatljiviji na tržištu. Neki od njih već imaju oznaku porekla i postižu dobru cenu.

„Srpski žig koji je prošle godine počeo da se primenjuje i da radi je zaista naišao na veliko interesovanje potrošača. Srpski žig je bila oznaka kvaliteta za proizvode koji potiču od srpskih sirovina i koji su znatno boljeg kvaliteta od uvoznih“, rekla je Vera Vida iz Centra za zaštitu potrošača.

Očigledno je da će približavanje učlanjenju u Evropsku uniju olakšati izvoz, jer iako na primer „Atlantik grupa“ ima četiri pržionice kafe sa istom potvrdom o kvalitetu ES-ES-CE-EF, proizvodi iz Srbije imaju teži put od onih iz Slovenije.

„Taj isti sertifikat mi imamo u našoj pržionici u Srbiji, ali kod ulaska kod dva vodeća ritejlera u Evropskoj uniji oni nama šalju dodatno svoje oditore da oni to dodatno provere sve skupa“, kaže Andrej Bele, direktor „Grand kafe“.

Dakle, nije više teško samo proizvesti. Teško je izboriti se za ravnopravnost na tržištu, jer ponekad osim kvaliteta postoje i nepisana pravila koja čine tržišnu igru težom.

Izvor:RTS