banner-image

Intervju sa urednicom Agrosmarta o IPARD fondovima

Poljoprivreda.info i Slađana Gluščević: IPARD samo priprema za mnogo veći novac

Slađana Gluščević je u stručnoj javnosti poznata kao odličan agrarni novinar. Prvo u okviru “Dnevnika” a poslednjih godina kroz portal “Agrosmart” svakodnevno potvrđuje kako se pravovremeno, odgovorno i analitički pristupa temama iz poljoprivrede. Novinarstvo iskustvo iskoristila u uspešnom vođenju agencije Smart IPARD, koja se bavi konsultativnim uslugama u vezi sa ovim pretpristupnim instrumentom finansijke podrške našim poljoprivrednicima.

Kako i zašto ste se odlučili da se specijalizujete za IPARD kao i da otvorite agenciju namenjenu pre svega u posredovanju u konkursima iz ovog programa?

IPARD program videla sam kao veoma koristan alat u izgradnji, odnosno implementaciji standarda, najpre nacionalnih, koje bi poljoprivredna gazdinstva u Srbiji trebalo da imaju i poštuju, ne samo zbog toga što Evropa to od njih očekuje u procesu pridruživanja već zarad vlastitog razvoja. Uz to, realizujući IPARD projekte, i gazdinstva i državna administracija i svi koji su u taj posao uključeni, prolaze kroz izuzetno važnu, a besplatnu školu za buduće, finansijski mnogo vrednije fondove koji su nosioci razvoja i finansiranja poljoprivrede u zemljama članicama EU, a koji će nam biti na raspolaganju nakon pretpristupnog perioda.  

Kako bismo o značaju, pripremi i realizaciji ovih projekata informisali poljoprivrednike, kolege Dejan Serdar, prvi direktor Uprave za agrarana plaćanja, Slobodan Teofanov, prvi pregovarač za otvaranje IPARD-a u Srbiji i ja, organizovali smo seminare kroz koje je prošlo oko 300 poljoprivrednika, predstavnika agrobiznisa, lokalnih samouprava, banaka … Osnivanje agencije Smart IPARD bio je korak kojim smo iz edukativnog prostora zakoračili u prostor u kojem poljoprivrednicima možemo da pomognemo i prenesemo znanja i u praksi. Motiv za osnivanje agencije jednak je onom koji me već dugo vodi i kroz novinarstvo, moj najvažniji poziv – da služeći javnom interesu, obezbedim kvalitetnu i upotrebnu informaciju i doprinesem, koliko mogu, pozitivnim promenama, u ovom slučaju u oblasti poljoprivrede.

Čime se vaša konsultantska kuća može pohvaliti u prvoj godini IPARDA u Srbiji?

Smart IPARD je agencija koja je u samom startu ozbiljno prišla ovom poslu okupivši tim eksperata iz različitih oblasti, od poljoprivrede, preko finansija i ekonomije, do građevine, tehnologije jer IPARD investicije traže sva ta znanja. Na sreću, u našoj su ekipi stručnjaci sa iskustvom u procesu usklađivanja administrativnih standarda Srbije i EU u sektoru poljoprivrede, kao i u kontroli IPARD projekata u zemljama koje su sada članice Unije, a u pretprisupnom periodu koristile su ovaj finansijski instrument.

Učestvovali smo na sva tri dosadašnja konkursa u okviru kojih smo ugovorili investicije vredne oko šest miliona evra. Prva poseta predstavnika Evropske komisije, odnosno Direktorata za poljoprivredu povodom IPARD-a bila je na gazdinstvu poljoprivrednika koji je preko naše agencije konkurisao za poljoprivrednu mehanizaciju, a dobili smo i prva rešenja o odobrenju IPARD projekata u Srbiji.

Uspostavljanje kvalitetnog, dugoročnog i konstruktivnog partnerstva sa agobiznis sektorom koncept je po kojem gradimo našu poslovnu filozofiju. Takav pristup podrazumeva stavljanje klijenta u centar poslovnih procesa te planiranje na osnovu analize njegovih zahteva i usmeravanja investicija. Analiziramo projektnu ideju u skladu sa IPARD programom i pratećim dokumentima. Naravno, vodimo poljoprivrednike, odnosno podnosioce zahteva za odobravanje projekata kroz ceo proces, do predaje zahteva za isplatu novca iz IPARD fonda.

Prokomentarišite do sada raspisane konkurse. Koliko se realno kasni i u kojim segmentima? 

Ako se ima u vidu da smo još 2012. godine, postavši kandidat za članstvo u EU, dobili mogućnost da koristimo IPARD program, a da smo prvi javni poziv raspisali par dana pre kraja 2017, jasno je koliko je nadležnima u tom periodu bilo stalo do IPARD-a i 175 miliona evra koliko nam je Evropska unija namenila za unapređenje poljoprivrede i ruralnog razvoja. Program je počeo da se realizuje u poslednji čas jer je već postojala bojazan da će deo tih para propasti. Akreditaciju Brisela dobili smo tek 26. februara ove godine, na dan zatvaranja prva dva konkursa. Dakle, od 2012. do kraja prošle godine imali smo krajnje neodgovoran pristup, a itekako dovoljno vremena da se valjano pripremimo, i u pogledu osposobljavanja administracije da rukovodi evropskim milionima i ovim projektima, i u pripremi i edukaciji poljoprivrednika i drugih potencijalnih aplikanata. Dosadašnji konkursi pokazali su da nismo u potpunosti spremni dočekali IPARD i da postoje propusti. S obzirom na to da su ovo prvi koraci Srbije u IPARD-u, očekivali smo doduše da će biti mnogo nespretnosti i nespremnosti administracije, ali verujemo da će to vremenom da se prevaziđe. Kada je reč o realizaciji planiranih poziva u ovoj godini, nažalost, izgleda kao da i taj svaki voz stižemo uskačući u poslednji vagon.

Tek pre nekoliko dana, umesto najkasnije u avgustu kako je bilo planirano, raspisan je novi javni poziv za investicije u fizičku imovinu gazdinstava, odnosno izgradnju skladišta, farmi, hladnjača, plastenika, kao i nabavku nove opreme, mašina i mehanizacije. Ipak, dobro je što je konkurs raspisan i što smo uskočili u taj vagon. Zahtevi će se podnositi do 9. januara, a opredeljene su tri milijarde dinara. Inače, korisnik može u okviru ove mere da ostvari podsticaj do 1,5 miliona evra u periodu sprovođenja IPARD II programa, što je ozbiljna podrška malim i srednjim gazdinstvima, ali stiče se utisak da informacija o tome nije stigla do svih adresa.

Navedite nelogičnosti u pozivima i kakve oni probleme predstavljaju kako aplinkantima tako i kompanijama koje prodaju mehanizaciju i opremu?

Recimo, Uprava za agrarna plaćanja ima jako dugačak rok za obradu zahteva za nabavku mehanizacije i traktora iz prva dva javna poziva – čak devet meseci, koliko nijedna zemlja dosad nije imala. Taj rok je istekao 26. novembra, ali se većina zahteva za traktore obrađuje tek sada. Ne sumnjam u to da će administracija uspeti da uradi taj posao u roku, ali trenutno trpe zahtevi za nacionalne konkurse jer je akcenat na traktorima iz IPARD-a, koji su mogli davno biti rešeni. To stvara problem i prodavcima poljoprivredne mehanizacije jer su prinuđeni da koriguju dogovore za proizvodnju i isporuku sa fabrikama traktora. IPARD rokovi ne poklapaju se sa proizvodnim ciklusima u fabrikama, a nisu realna očekivanja da kompanije poput “Džon Dira”, “Kejsa” i druge prave ustupke distributerima u Srbiji.

U svim državama koje su prošle IPARD na početku je bilo problema a strukture su se kasnije uhodavale. Uporedite probleme kod nas i u tim državama?

U državama u našem okruženju poput Hrvatske, Bugarske, Rumunije, problemi su bili slični našim i one su u početku imale jako nizak stepen iskorišćenosti IPARD-a, odnosno tadašnjeg SAPARD programa. Međutim, u poslednjim godinama uspele su da dođu do toga da koriste i do 80 odsto raspoloživog novca. Volela bih kada bi se na primerima tih zemalja našim poljoprivrednicima objasnio značaj ovog pretpristupnog instrumenta finansijke podrške i budućih, mnogo većih fondova. Recimo, Hrvatska je, dok je imala status kandidata za EU, godišnje dobijala oko 25 miliona evra iz IPARD-a (SAPARD-a), koliko bi trebalo i mi u proseku da dobijamo. Isto toliko na raspolaganju su imali su i poljoprivrednici u Slovačkoj, kada su koristili ovaj pretpristupni fond, dok su Mađari imali oko 53 miliona evra godišnje, Rumuni 193 miliona, Poljaci 236 miliona.

Pomenimo, kada neka država postane članica EU, dobija svoju kvotu u zajedničkom agrarnom budžetu, preko dva fonda – EAFRD (Evropski poljoprivredni fond za ruralni razvoj) i EAGF (Evropski poljoprivredni garancijski fond). Tako je Hrvatska, kad je postala članica, na raspolaganju iz EAFRD-a imala 330 miliona evra, a danas ukupno ima i oko 500 miliona. Mađarska je umesto 53 miliona iz pretpristupnih fondova, kada je ušla u EU dobila 555 miliona evra. Rumunija je kao zemlja kanditat, iz SAPARD, odnosno IPARD programa imala na raspolaganju 193,3 miliona evra godišnje, a nakon ulaska u EU za ruralni razvoj bilo joj je omogućena 1,26 milijarda evra. Slovačka je pre ulaska u EU godišnje dobijala 25,6 miliona evra, a kao članica 285,2 miliona evra.

Za bavljenje problematikom IPARDA-a potrebno je veliko znanje. Koje ste obuke prošli pre otvaranja agencije?

Očekujući prve konkurse još pre nekoliko godina, na UNECSO katedri za studije preduzetništva Univerziteta u Novom Sadu masterirala sam na temu razvoja poljoprivrede i ruralnih sredina korišćenjem IPARD-a. Nakon toga, takođe na Univerzitetu u Novom Sadu, završila sam, u prvoj generaciji polaznika, specijalistički program “Upravljanje regionalnim razvojem kroz EU fondove”.  Vredno iskustvo u daljem usavršavanju na ovom polju je i dvomesečni boravak u Osijeku, preko Erazmus programa za preduzetnike. Imala sam priliku da u agenciji Agro Kovačević, koja je među onima sa najvećom stopom prolaznosti IPARD projekata u Hrvatskoj, učim na konkretnim primerima. Ipak, prepoznavanje suštine problema s kojima se susreću naši poljoprivrednici i poljoprivreda, veština je koju sam savladala baveći se dugo novinarskim poslom. Inače, osim jednodnevnih obuka za konsultante koje je u dva-tri navrata organizovalo Ministarstvo poljoprivrede kada su raspisani prvi javni pozivi, nije bilo programa edukacije za upravljanje IPARD projektima namenjenog konsultantskim kućama.

(poljoprivreda.info)