banner-image

Srbiju godišnje napusti 60.000 ljudi, traže uređeno društvo

Više od petine građana, njih 22 posto, potencijalno želi da se iseli iz Srbije, a više od 90 procenata onih koji su se već odselili u inostranstvo budućnost svoje dece vidi u zemlji u kojoj sada žive, ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji. To pokazuju rezultati istraživanja “Zašto ljudi odlaze iz Srbije”, koje je sprovela organizacija „Srbija 21 od juna do avgusta ove godine na uzorku od hiljadu ispitanika u Srbiji i 2.149 ispitanika iz dijaspore, a koji su predstavljeni na tribini u Novom Sadu.

Čak 85 odsto ispitanika koji nameravju da se isele, želi da ode u zapadne zemlje, dok svega dva odsto njih kao željenu destinaciju odlaska navodi Rusiju, što, prema rečima Nenada Konstatinovića iz organizacije Srbija 21, pokazuje i da naši građni ipak preferiraju društveno uređenje po modelu zapadnih demokratija, suprotno preovlađujućem javnom diskursu koji je emotivno naklonjen Rusiji.

On je istakao da se, prema podacima Ujedinjenih nacija, iz Srbije godišnje iseli oko 60 hiljada stanovnika, o čemu inače naše institucije i nemaju precizne podatke.

Konstatinović je ocenio da je reč o ljudima koji su spremni da preuzimaju rizike, samom činjnicom da su se odlučili na odlazak i to sa celim porodicama, iako čak 75 odsto njih nikad prethodn nisu bili u inosranstvu, a koji su, „mogli da budu nosioci promena u društvu„. Smatra da je veliki hendikep za naše društvo što je lišeno takvih ljudi, jer bez njih teže može da ostvari satndarde demokartski uređenih država.

„Ako nešto ne preduzememo kao društvo, neće nas biti. I tu ne pomažu nikakve jednokratne mere, jer je problem veoma složen“, kazao je Konstatinović.

Prema njegovim rečima, među motivima za iseljenje, građani Srbije najčešće ističu standard (41%), bolje plaćen posao (36%) i lošu situacija u državi (9%), a među onima koji razmišljaju o odlasku trećina ih je starosti od 18 do 29 godina, ali je veliki procenat i onih iz starijih generacija koje su takvog opredeljenja.

„Dakle, to je 450 hiljada mladih koji žele da odu iz Srbije… Posledice mogu biti katastrofalne po funkcionisanje našeg društva, jer je iseljavanje masovno, a iz Srbije odlaze ljudi različite starosne dobi i obrazovnih profila“, naveo je Konstatinović, dodavši da je istraživanje pokazalao i da oko 1,2 miliona građana Srbije nije zadovoljno životom u Srbiji i nema poverenja u naše društvo, te oseća besperspektivnost.

Prema njegovim rečima, za razliku od 90-ih godina kada su zbog ratova na ovim prostorima Srbiju napuštali u najvećoj meri visoko obrazovani i studenti, obrazovna struktrura onih koji se danas iseljavaju je raznolika, a najviše ih je sa srednjom stručnom spremom.

„I mi već sad zato imamo problem sa nedostatkom medicinskih sestara, vozača, kvalifikovanih radnika…“, naveo  je on.

Prema istraživanju, ogromna većina anketiranih koji već žive u inostranstvu, čak 92 odsto, ocenjuje život tamo boljim nego u Srbiji i to ne samo zbog boljeg životnog standarda, već i zbog uređene države i bezbednosti. Oko 40 procenata njih ne planira da se vrati u Srbiju, dok bi se 35 odsto njih vratilo, ali tek kada budu u penziji. Međutim, čak 90 odsto ispitanika budućnost svoje dece vidi u inostranstvu.

Konstatinović napominje da problem masovnog iseljavanja ljudi nije samo problem Srbije i zemalja regiona, već i najvećeg dela zemalja istočne Evrope.

On je naveo da podaci o masovnom iseljavanju iz Hrvatske i Bugarske, koje su članice Ecvropske unije, govore i da nije dovoljno samo štiklirati poglavlja u procesu evrointegracija, već izgraditi uređen sistem, dodavši da to najbolje potvrđuje primer Slovenije koja nema problem sa masovnim migracijama.

„A preduslov za to je rešavanje političkih tema, pitanje Kosova, odnosa prema prošlosti… U Srbiji, nažalost, nema solidarnosti, niti imamao javno mnjenje, ni društvenu svest i snagu organizovanja. Mlade generecaije 90-ih godina su reagovale protestima jer su hteli promene i uređeno društvo, a reakcija današnjih mladih generacija je odlazak iz zemlje“, ukazao je on.

Član Fiskalnog saveta Vlade Srbije Vladimir Vučković rekao je da se negativne posledice masovnog iseljavanja osete i na ekonomskom planu, „jer država gubi kapacitet u svakom smislu“.

„Razlozi iseljavanja su i ekonomske ali i neekonomske prirode, jer ljudi ne vole da im neko vređa inteligenciju, da vide gluposti oko sebe a ne mogu ništa da učine. I dok je tako, ljudi će odlaziti. Ubeđen sam da tu plate nisu ključni faktor“, rekao je on.

Vučković je kazao da država može da pomogne tako što će mnogo više ulagati u lokalnu i drugu infrastruktru, nego u različite subvencije, jer, kako je naveo, vodovod u Vojvodini je najgori u zemlji jer je svega 19 odsto vode ispravno za piće, Novi Sad ima više od 30 godina staru vodovodnu mrežu, dok su Beograd i Novi Sad jedini gradovi koji ispuštaju otpadne vode direktno u Dunav, bez prečišćavanja.

„To su životne stvari koje lokalne i centralne vlasti treba da rešavaju. Takođe, neophodna su veća ulaganja u zadravstvo i obrazovni sistem i u privatni sektor“, ocenio je Vučković.

(Autonomija)