banner-image

Nema dobrog brašna, mlinari traže podsticaje za kvalitetno žito

Mlinska industrija u Srbiji ne može da napravi kvalitetno brašno, naročito za pekarske proizvode, zbog toga što je kvalitet pšenice lošiji nego prethodnih godina, saopštilo je udruženje „Žitounija“.

Ovo udruženje, čije su članice najveće mlinske industrije poput Žitoprometa, Kikindskog mlina, Mlintesta…, pokrenulo je inicijativu za uvođenje posebnih podsticaja za proizvođače najkvalitetnije pšenice, takozvanih poboljšivača. Predložilo je Ministarstvu poljoprivrede da se iz agrarnog budžeta obezbedi poseban podsticaj za ugovorenu proizvodnju najkvalitetnije pšenice, u iznosu od dva dinara po kilogramu. Takođe, da se ti podsticaji obezbede za najmanje tri godine.

Srbija je ove godine ostvarila najveću proizvodnju pšenice od 1994. godine (oko tri miliona tona), ali je kvalitet zrna bio relativno loš. Procenjuje se da će najmanje polovina ovih količina žita biti prodata kao stočna hrana.

„Takva situacija već ugrožava izvoz brašna srpskih proizvođača. Naši proizvođači ne mogu da obezbede kvalitet koji traže inostrani kupci“, ističu u „Žitouniji“. 

Na duži rok, ovo bi moglo značajno ugroziti izvoz domaćeg brašna. Neke države iz okruženja, poput Albanije, Makedonije, Crne Gore, BiH, već imaju zamerke na kvalitet brašna iz Srbije i okreću se drugim dobavljačima. 

Napominju da je ovakvom stanju na srpskim poljima doprinelo nekoliko uzroka, a jedan od njih je to što su podsticaji nedovoljno usmereni na povećanje učešća deklarisanog sortnog semena i najkvalitetnije merkantilne pšenice. Prema njihovim procenama, učešće takozvanog semena „sa tavana“ trenutno je oko 63 odsto, što snižava kvalitet ukupnog roda pšenice.

„Ovo je direktna posledica davanja podsticaja za pšenicu bez uslovljavanja da se mora sejati deklarisano sortno seme“, kažu u „Žitouniji“ i objašnjavaju da većina proizvođača i dalje favorizuje sorte koje daju veći prinos ali, po pravilu, imaju slabiji kvalitet. 

To je zato što je razlika u tržišnim cenama pšenice najboljeg kvaliteta i one koja je lošija relativno mala. Taj iznos nije dovoljan da proizvođačima kompenzuje oko deset odsto manji prinos koji se ostvaruje u proizvodnji pšenice visokog tehnološkog kvaliteta. 

S. K.