banner-image

Ventilacija u objektima za smeštaj teladi

Dr Igor Prka spec.dr vet, Centar za veštačko osemenjavanje „Toplek“

Dr Igor Prka

Ventilacija objekata je faktor koji je veoma važan u gajenju mlečnih krava. Neadekvatna ventilacija može imati negativan uticaj na svaki aspekt podizanja teladi. Pa tako, novac utrošen na hranu biće izgubljen u situaciji kada tele koristi energiju da se bori sa raznim bolestima ili slabo konzumira hranu jer boravi u vlažnom i neprovetrenom smeštaju.

Čest je slučaj da farmeri obrate pažnju na ovaj problem tek kad se pojave posledice. Zbog toga treba delovati preventivno i poboljšati smeštaj pre nego dođe do problema.

Za početak bi bilo poželjno učestalo meriti i beležiti temperaturu i relativnu vlažnost u objektima i boksevima za smeštaj teladi (slika 1). Za najbolje rezultate potrebno je ući u kućice ili bokseve za telad radi preciznijeg prikupljanja podataka iz prostora u kome telad boravi.

Uz pomoć ovih informacija moguće je prilagoditi ventilacioni sistem u postojećem smeštaju za telad ili promeniti način na koji se koristi ovaj sistem.

Najbolje su kućice ili igloi koji imaju prilagodljive opcije za ventilaciju. Veliki, prilagodljivi otvori za ventilaciju ili stranice koje se pomeraju su pogodne u obezbeđivanju kvalitetne ventilacije unutra i spolja (slika 2).

Činjenica je da se ne mogu kontrolisati vremenski uslovi ili klimatizacija celokupnog objekta, ali se mogu izabrati proizvodi koji redukuju vlažnost, prašinu i patogene u vazduhu i pomažu da zdrava telad izrastu u produktivne krave.

Istraživanja su pokazala da kvalitetna ventilacija u smeštaju za telad ključna u postizanju produktivnog mlečnog stada. Potrebe za ventilacijom se menjaju u zavisnosti od sezone i od individualnih potreba teladi. Zahvaljujući, osnovnim pravilima u dizajniranju kućica za telad, može se pomoći u poboljšanju ventilacije kako bi se promovisale njihove performanse i u budućnosti performanse krave.

Pre nego što se analiziraju potencijalni stresogeni faktori, potrebno je razvejati dva mita oko ventilacije. Prvi, ventilacija ne znači samo kretanje vazduha. Korišćenje ventilatora za pokretanje vazduha u unutrašnjosti štale ne obezbeđuje uvek adekvatnu ventilaciju. Ventilacija je način izmena ustajalog vazduha sa svežim vazduhom. Kretanje vazduha može učiniti da vazduh bude hladniji kada su temperature više, ali ako ventilatori ne rade kako bi zamenili unutrašnji vazduh, oni nisu u potpunosti od pomoći za telad. Dodatno, zahtev ventilacije nije da hladi telad. U stvari, dobro provetrena kućica za telad je često iste temperature kao i slabo provetrena kućica.

Za optimalne performanse teleta, vazduh bi trebao da se izmeni 10 puta na sat vremena (minimalno) tokom većeg dela godine, pa do 60 puta na sat tokom leta. Ovo omogućava da se potencijalno umanji broj faktora koji mogu stresno delovati na telad u porastu uključujući bolesti prouzrokovane patogenima, otrovne gasove i vlažnost. Minimizirajući ove spoljne stresogene faktore može se omogućiti teladima da usredsrede svoju energiju potpuno na rast i dostizanje njihovog maksimalnog potencijala.

Povećana vlažnost vazduha utiče na tele tako što smanjuje mogućnost regulisanja telesne temperature. Zatim, utiče na smanjenje unošenja hrane, samim tim i na smanjen prirast, dovodi do usporavanja disanja, umanjen razvoj buraga i slično. U većini objekata, dobro osmišljena prirodna ventilacija je dovoljna. Kako se zagrejani vazduh podiže iz bokseva za telad, prirodno će biti uvučen svež vazduh kroz otvore za ventilaciju. Ako je neophodna dodatna ventilacija, ventilatori trebaju da budu kontrolisani ili ručno ili senzorima za vlažnost ali nikako termostatom.

Kada se vrednosti temperature kreću od umerenih do niskih i u unutrašnjim i spoljnim boksevima, treba osigurati da protok vazduha kroz životni prostor teladi bude prosečne brzine kretanja, koja je oko 5 km na sat. Povišena vlažnost vazduha se često  povezuje sa toplim vremenom. Međutim, visoka vlažnost može biti opasna za telad i kod hladnog vremena. U ovakvim slučajevima, vlažnost u vazduhu ne potiče od vremenskih uslova nego od same teladi.

Tele proizvode oko 7,6 litara vode po danu prilikom izdisanja. Kada je hladno vreme, vlažnost se kondenzuje na zidovima, prostirci i na površini teladi. Kada dlaka teladi postane vlažna ona prestaje da bude izolator protiv hladnoće.

Mlada telad gube sposobnost da regulišu telesnu temperaturu i mogu uginuti od smrzavanja iako su temperature iznad tačke zamrzavanja. Kao zaštita teladi od odavanja toplote mogu se koristiti i specijalni pokrivači (slika 3).

Visoka vlažnost ne prouzrokuje samo slabo napredovanje teladi, ona takođe pogoduje nastanku bolesti prouzrokovane patogenima. Patogeni mogu preživeti nekoliko minuta u izdahnutom vazduhu sa relativnom vlažnošću vazduha od 75% i višom. Ovaj produženi vremenski okvir daje patogenima veću šansu za širenje od jedne do druge životinje.

Tele sa respiratornim oboljenjem može da izbaci milione mikroorganizama iz svojih pluća u okolni vazduh. Ovi organizmi teže preživljavaju kada je vlažnost niža od 75%. U većini kućica za telad, nivo vlažnosti je takav da virusi mogu živeti oko 40 minuta posle izdisaja. Kada tele koristi energiju da se bori sa virusima ili bakterijama, ne može koristi tu energiju rast i sazrevanje. Ovo ograničava potencijal teleta, i troši kvalitetnu energiju koja je uložena kroz davanje zamene za mleko i hranu.

Kao i sve životinje i tele proizvodi đubre koje postaje opasno ako se dozvoli da pređe gornju granicu. Na primer, studije su pokazale da nivo amonijaka kojima je izloženo tele tokom prva četiri meseca života utiču na uzrast kod prvog telenja. Prisustvo amonijaka u vrednosti od 25 ppm (delova mil.) može iritirati respiratorni sistem i smanjiti prirodni odbrambeni mehanizam teleta od bolesti. Vodonik sulfid je takođe visoko toksičan pa tako vrednosti preko 50 ppm koliko je poznato mogu ubiti životinju. Glavni izvor vodonik sulfida je izvodni kanal za osoku. Sledeći otpadni proizvod, ugljen dioksid, ne smatra se otrovom. Međutim, vrednosti preko 3000 ppm, negativno utiču na stoku jer ukazuju na smanjenu količinu prisutnog kiseonika.

Ekstremne temperature povećavaju rizik od bolesti i smanjuju performanse teleta. Postoji takođe i rizik od pojave dehidratacije, posebno kod toplog vremena. Temperature preko 29ºC mogu povećati nivo respiracije i prouzorkovati znojenje, a i jedno i drugo vodi ka smanjenom uzimanju hrane. Sa druge strane, ako temperature vazduha padnu ispod 10 ºC, tele preusmerava energiju umesto u rast u održavanje telesne temperature.

Istraživanja pokazuju da telad ne mogu da oslobode akumuliranu toplotu kada dnevna najniža temperatura u njihovim kućicama prelazi 25ºC. Ovo može voditi ka smanjenom unošenju koncentrata, što za posledicu može imati usporen razvoj buraga ili smanjenje stepena rasta posle odlučivanja. Dodatno, telad gube sposobnost imunološkog odgovora jer preusmeravaju energiju kako bi se rashladili. Pa tako, na primer, tokom leta, unutar prozirnih kućica kroz koje prolaze sunčevi zraci biće za 8ºC toplije nego unutar neprozirnih kućica sa istom ventilacijom.

Kao zaključak se može reći da kvalitetna ventilacija svakako treba da bude cilj svakom farmeru koji očekuje ostvarenje punog genetskog potencijala svoje teladi. Ali i mnogi drugi faktori smeštaja mogu uticati na gubitak dobiti.