banner-image

Srbija da pređe da sadi afričke šljive

 

Kako saznajemo iz dobro obaveštenih izvora predsednik Srbije Aleksandar Vučić kao najbolji student pravnog fakulteta svih vremena čim smeni 105 posto ministara stare vlade i postavi sedmog ministra poljoprivrede predstaviće genijalni plan za razvoj sela i seljaka, a zamoliće i članove vlade da njegova ideja uđe i u onaj najavljeni program od 10 milijardi evra investicija. Ili 15 milijardi… Sve što su zasejali Vučić i Toma Nikolić i Vojislav Šešelj u Srbiji, sve se primilo pa će i ova nova ideja u poljoprivredi.

Elem, krajnje je vreme da batalimo pšenicu, kuruze, maline, šljive, jabuke dunje i orase i da pređemo na novu voćku.

Napredni eksperti čuli da se po Srbiji masovno prodaje afrička šljiva. Ta i taka šljiva se kod nas ne gaji već samo ova naša domaća od koje se ništa ne diže, a najmanje prihodi i rashodi i tako dalje i tako dalje.

Kad već moramo da uvozimo pasulj i beli luk ne moramo vljada da iz belog sveta dovlačimo i afričke šljive. Srpski rečeno, te naše stare sorte i fele šljive i ostalih voćki ništa ne valjaju. Moramo da proizvodimo ono što narod traži i što se prodaje. Ima bre odsad da gajimo i krkamo samo afričku šljivu, a s njom ćemo da osvojimo i ceo svet.

Genijalnom planu tu nije kraj. Vučić i Nedimović znaju da je kvaka u preradi, a ne u prodaji sirovina, to su nam spočitali jedno pet hiljada puta, te stoga u svakom selu ima da se kuva pekmez od afričke šljive i prodaje kao proizvod sa zaštićenim geografskim poreklom. Afrička šljiva iz sela Visibaba ili pak iz Mrčajevaca. Na primer. To će biti najjači brend koji diže voćarstvo i sve ostalo s time povezano.

To je strategija, a imaju i akcioni plan. Pa nisu oni amateri. Najvažnije je obezediti tržište za početak. A početak je uvek na mitinzima u bliskom kontaktu s narodom jer neće Vučića od naroda odvajati ni ograda ni Guči torbice, Brioni …

Umesto sendviči, u kampanji za predstojeće izbore na naprednjačkim mitinzima deliće se pekmez od afričke šljive, pa ko kolko može da pojede nek jede. 700.000 članova SNS, što muških što ženskih, po 100 kila pekmeza godišnje pa ti brajko vidi kolko je to para i kakva je to perspektiva za nove zasade afričke šljive, pa za preradne kapacitete…

To nije sve. Što bi Turci jeli naše krave kad im je bolje da pređu na afričke šljive Made in Srbija. Što Kinezi da glođu papke iz Srbije kad imamo šljiva afričkih.

Neprijatelji tvrde da afrička šljiva i nije voćka već tamo neki afrodizijak. Lažu. Šta će Srbima afrodizijaci. Nama se diže uvek ruka kad treba da prebijemo ženu. Svaki pravi Srbin tuče ženu zato što je muškarčina i što su žene nerazumne i što su mnogo slabije pa ne mogu da se brane, a ne zato što nam se ne diže. Nisu to afrodizijaci. Ne gospodo, nisu to muška posla. Zdrava ishrana je poenta.

Poznata je i stara poslovica koja kaže da iza svakog uspešnog srpskog predsednika stoji uspešna afrička šljiva. Sumnjamo da bi i Tadić bio onako uspešan i što bi se jezikom književne kritike reklo, plodan predsednik da nije jeo zdravo voće. Neprskano. Što bi naprednjaci bili gori od njega.

Pa ako je i to što nije – šta fali. Na kraju krajeva, svi zapeli samo da pomognu mlađima od 40 godina, a niko ne misli na one starije od 50.

Da smo gajili afričke šljive ne bi Rusi morali da zabrane izvoz našim klanicama, ne bi svako malo zabranjivali izvoz voća. Čudno je to. Nikad više ordenja nije predsedniku Srbije stiglo iz Rusije, a nikad veći problem s izvozom srpske robe u Rusiju nije bilo.

Sve će to da reše zasadi afričke šljive.

Milovan Lukić