banner-image

Berba u Vitojevcima: Zarada zavisi od kvaliteta žutog lista

U Vitojevcima se tri porodična gazdinstva bave proizvodnjom duvana sorte “virdžinija” – Svi ističu korektnu saradnju sa senćanskom fabrikom duvana kompanije JTI   

Sezonci na njivi Ljubiše Molovića

Vreme je berbe duvana sorte “virdžinija” u Sremu, koja je ovog leta započela oko dve sedmice kasnije, pa pune ruke posla imaju domaćini i sezonski radnici, bez kojih se branje lista, zakidanje cvetova, punjenje i pražnjenje sušara, ne bi mogli obavljati.

U Vitojevcima se duvanom bave tri porodice, a prilikom posete ovom selu domaćini su bili preokupirani različitom vrstom posla: kod Radiše Molovića se iz sušare ispakivao i klasirao žuti list, na njivi Ivana Marinkovića radili su berači, a kod Ljubiše Molovića zakidao cvet i obavljalo prskanje useva.

Pakovanje lista u sušare kod Ivana Marinkovića

– Da bi se dobio što bolji kvalitet suvog lista “virdžinije” važno je kakav list se ubere na njivi, bitno je i kako se listom pune ramovi, a tek posle kada se spakuje u sušaru zavisi od nas, kako ćemo taj proces do kraja sprovesti. Od toga zavisi i zarada. Još uvek sam ja glavni zadužen za tehnologiju sušenja, a sinovi Vladimir i Nemanja više se angažuju oko poslova na njivi. U jednu sušaru se upakuje 60 ramova u kojima se list slaže odmah po branju na njivi – objašnjava Radiša Molović.

Porodica Radiše Molovića

Ispakivanje iz sušara, klasiranje i pakovanje u kutije, u kojima list ide u Fabriku duvana JTI u Senti obavljaju Radiša i ostali članovi porodice, jer smatraju da sami taj deo posla mogu najbolje da urade, što bi se reklo –  rade kao sebi!

– Naše procene u klasiranju lista uglavnom se poklope sa ocenom kvaliteta prilikom isporuke u fabrici, jer se trudimo da uradimo kako najbolje znamo. Zato na ovom poslu i ne angažujemo nikoga sa strane. Kod drugih ako rade taj deo posla može da se provuče neki lošiji list, a u fabrici se u svakoj kutiji sve precizno klasira. Da bi mogli opstati moramo povećavati prinos i kvalitet lista – smatra Radiša Molović.

Uz članove porodice Radiše Molović ispakivanje duvana ne može da prođe jedino bez komšije Radovana Đurđevića (25), poznatijeg po nadimku Bandaš. On već godinama dolazi na ispomoć, ali sticajem okolnosti opravdano je odsustvovao radi zalamanja cveta na njivi Radišinog brata Ljubiše Molovića.

Nemanja i Vladimir Molović

– Radim sve poslove oko duvana, idem i u grupu sezonaca u branje lista, ali sada najviše radim na ispakivanju suvog lista. Molovići su izuzetni ljudi, pravi domaćini, a pošto imam svega četiri i po jutra zemlje međusobno se ispomažemo da bi što bolje živeli. Kod komšija sa kojima sam dobar drugar i prijatelj, naučio sam da ispakujem i klasiram list, a bitno je da se posalovi valjano i na vreme obave – kaže Radovan Đurđević Bandaš.

List duvana se suši pet dana, šesti dan se pakuje i sedmi dan opet se bere i process počinje iznova. Takav tempo se drži od početka do završetka berbe. Ove sezone kasnilo se u rasađivanju duvana, pa je i list kasnije dospeo za branje, a sve to će se odraziti i na prinos.

Radiša procenjuje da smanjenje prinosa neće biti baš tako drastično, jer imaju njiva gde je duvan jako dobar, ali i na kojima je lošiji jer je ležala dosta voda, gde se po rasađivanju duvan primio, međutim ostao je kao zabetoniran.

– Došli smo proletos do toga da smo jedva uspeli da rasadimo duvan, da krajem maja nismo uhvatili zadnji dan verovatno ne bi sve uspeli ni da rasadimo na planiranoj površini. Na jednoj njivi od četiri i po hektara, tri puta smo išli da sadimo i svaki put nas je kiša prekidala. Berba je krenula 23.jula, oko dve sedmice kasnije jer smo uvek počinjali branje lista oko 10.jula, jer naša zemlja je nešto drugačija nego u ataru Golubinaca, Hrtkovaca i drugih mesta gde se još uzgaja “virdžinija” pa uvek malo kasnimo. Bio bih zadovoljan ako ostvarimo prinos kao prošle godine. Za branje lista potrebno je najviše radne snage, ali o beračima neću da pričam, u selu nema radne snage, a na strani se teško nalaze – priča Radiša Molović.

Molovići su još početkom godine dogovorili dolazak berača iz Ruskog Sela kod Kikinde, dali i kaparu, ali nisu došli pa je angažovana grupa iz Mačvanskog Pričinovića.

Uz branje lista ovih dana je najvažniji posao je zalamanje cveta, što treba odraditi valjano, a neki od angažovanih sezonaca nisu vični.

– Sezonski posao u berbi duvana i zalamanju cvetova je solidan, može se zaraditi i zato smo prvi put došli u Vitojevce, mada, do sada smo više godina na ovim poslovima radili u Mačvi. Zarada je skoro ista, ali smo došli da vidimo kako je na sremačkoj strani. Dnevnica je 3.000 dinara, na zalamanju cvetova i prskanje se radi od sedam ujutru pa do pet posle podne. Na branje se kreće ujutru čim svane od pet sati, pa dok ne napunimo 60 ramova za jednu sušaru i to postižemo za četiri sata. Teže nam je zalamanje cvetova i prskanje od branja, ali domaćini nam obezbeđuju smeštaj sa kupatilom, nemamo nikakvih problema kada su gazde dobre – veli Dražo Joksimović oz Mačvanskog Pričinovića, prvi čovek ekipe sezonaca angažovanih ove sezone kod Ljubiše i Radiše Molovića.

Uz zalamanje cveta radi se i hemijska zaštita. Zalamanje cvetova je najbitnije zbog zaperaka, koji su veliki problem i kod berbe, a mora se odraditi i zbog toga što utiče na razvoj listova da budu veći i teži.

– Stručnjaci iz kompanije JTI nas obilaze, imamo njihovu svesrednu podršku i savete da proizvodnja bude što uspešnija i kvalitetnija. U saradnji nemamo nikakvih problema, prate nas sa obezbeđenjem repromaterijala i obezbeđuju nam avansna sredstva za isplatu berača i zemnog gasa za sušare, što su najveći troškovi. Sve isplate su na vreme, kako je i dogovoreno – ističe Radiša Molović.

Iz dvorišta Molovića čulo se kad kod komšije preko puta Ivana Marinkovića stižu dve pune prikolice obranog lista i grupa berača. Ivan se duvanom bavi od 1996. godine i u tom poslu mu se priključio sin Sava, a bio je među pionima u proizvodnji “virdžinije” za senćansku fabriku.

Ivan Marinković

– Ova sezona nam je loša jer je voda napravila haos, od 30 jutara površina pod duvanom je smanjena na 23, a i jedan deo što je ostao zakržljao je sa malim brojem sitnih listova. Rasadio sam duvan na vreme ali bilo je kišovito, rasad je bio u blatu, pa je za mene sve prošlo prilično loše. Imam oko 55 jutara zemlje i pored duvana sejem nešto suncokreta, nešto dajem u zakup da bi obezbedio plodored, a pošto iz hobija držim jednog pastuva imam i lucerke. U suncokretu nema neke zarade, ali nema ni toliko uloženog truda kao kod duvana, tako da se ne mogu porediti ni po radu ni po zaradi. U duvanu je mukotrpan posao, a pare lepe. Za razliku od suncokreta gde kombajn prođe i ubere rod, u vreme berbe duvana oko četiri meseca svakodnevno je angažovano 10 do 15 ljudi – napominje Marinković.

Irena Nađ