banner-image

Ajd sad svi u vinograde i podrume

Od silnih najavljenih fabrika u poljoprivredi ne bi ništa. Da Tenis i ne pominjemo. Prerađivačka industrija nas ne izvadi iz čabra i sve sto su naprednjaci pričali o razvoju poljoprivrde polako postaje luk i voda.

Ali… Ima predsednik Srbije genijalno rešenje koje će nas dovesti na vrh razvijenosti u celom regionu pa i svetu, a to je vinarstvo. Kad su zabrljali gde god su stigli javi se predsednik s Palića i reče spasonosno rešenje – vino. Uz vino prosu i parolu koja dolikuje najboljim vremenima agitpropa.

Napredak ekonomije u Evropi može se meriti po napretku vinarske industrije, a srpska vinarska industrija napreduje „koracima od sedam milja“, genijalno je zaključio Vučic.

Tako je predsedniče.

Napredak ekonomije u Evropi može se meriti po napretku vinarske industrije. Ali je predsednik nešto zaboravio da kaže u naletu svoje genijalne demagogije i propagande.

Napredak ekonomije u Evropi može se meriti po napretku stočarstva, po napretku konditorske industrije, po napretku proizvodnje sira, mesnih prerađevina,  po broju brendova koji su zastupljeni na svetskoj pijaci. Napredak ekonomije u Evropi može se meriti po napretku povrtarstva, ratarstva, prarađivačke industrije… Po napretku svega onoga što kod nas stagnira ili propada. Napredak ekonomije u Evropi može meriti po napretku subvencija koja dobijaju seljaci, jer što su subvencije veće, država je razvijenija, ali naprednjaci su imali drugu teoriju po kojoj paorima treba dati mrvice, a agrarni budžet ulagati u razvoj prerade. Klanica, na primer. Parole, demagogija i prevara.. Jer tačno je da prerađivačka industrija ključ za razvoj poljoprivrede ali je netačno da su naprednjaci sposobni da bilo šta urade osim da organizuju prosipanje mleka, odvedu dobrovoljce iz Beograda da spasavaju Šabac od poplava da se podave ljudi u Obrenovcu, da spletkare po selima i seju lažna obećanja. I naravno, troše pare kako im se prohte.

Imamo 250 klanica a oni daju subvencije za otvaranje novih, znamo da se bavimo svinjarsvom i to vekovima, a oni pričaju  bajke o govedarstvu, bacamo voće, a oni ne razvijaju proizvodnju sokova već vina…

Šta vi imate protiv vina, pitaće sad genijalni napredni botovi. Pa ništa, ali ono mora da bude poslednja briga države a ne glavna tema.

Nažalost, sva upozorenja da će diletanti u poljoprivredi poput Vučića upropastiti dobar deo onoga što se upropastiti da, a da će proklamovana politika doživeti debakl pokazju se kao tačna. Dražava se ne može voditi parolama i praznim pričama već delima i pameću.

Dve godine je Nedimović trubio kako je njegov prioritet razvoj prerađivačke industrije i da je on suvi genije koji će zajedno s podrškom predsednika Aleksandra Vučića unaprediti srpsku prehrambenu industriju, a s njom i poljoprivredu.

I šta bi?

Pa ništa.

Poplave, svinjska kuga, izvoz u Tursku, suša, kosovske takse, lanjski sneg i rotkve strugane.To su krivci što genijalni planovi nisu uspeli. I naravno da lažu oni koji drukčije kažu.

Ne veruje se više ni zvaničnoj statistici a ona kaže da su rezultati prehrambene industrije postali jedan od hroničnih problema srpske privrede. A Nedimović i Vučić su toliko uradili. Seljacima 4.000 dinara po hektaru subvencije za preradu i investicije, a rezultati… Cvrc.

Statistika keže  podaci za avgust i septembar otkrivaju da se pad ove grane nastavio – 5,6 i 7,3 odsto. Novina je što je, posle stabilnog rasta cele prošle i više od pola ove godine, pala i – mesna industrija.

Koliko su uspešni Nedimović i Vučić pokazuje i podatak da je pad prehrambene industrije prepolovio rast cele prerađivačke industrije.

Čitava industrijska proizvodnja u Srbiji je u septembru porasla 1,6 odsto, dok je prerađivačka bila bolja 1,7 odsto ovog nego prošlog septembra. Da nije pala hrana, brojke bi bile bolje.

Jedan od faktora lošeg stanja u prehrambenoj industriji je uvođenje kosovskih taksi krajem prošle godine. Drugi faktor su niske izvozne cene. Dok je količina izvezene robe porasla 15 odsto, naplata je porasla između sedam i osam odsto. U avgustu i septembru se javio i novi faktor. To je pad mesne industrije. Ona je lane rasla između četiri i pet odsto. Tako je bilo i u prvoj polovini godine. U avgustu je odjednom mesna industrija pala sedam odsto. U septembru je pad još veći.

Struka objašnjava da je rezultat posledica više faktora. Broj stoke, junadi i svinja, svake godine pada za dva do tri odsto. Tokom poslednje decenije smanjen je 30 odsto. Iako smo pre dve godine došli do populacije svinja od tri miliona, ona je sada pala na 2,7 miliona. U krajnjem rezultatu možemo da dođemo do 4,5 do pet miliona tovljenika. To, kažu upućeni, nije dovoljno ni za naše potrebe.

Kod uzgoja svinja su problem nepouzdane cene. Kada krenu u posao cena tovljenika bude 150 do 180 dinara po kilogramu, a kada dođu do prodaje padne na 120 do 130 dinara.

Dogovor sa Turskom oko izvoza junetine nije dao očekivane rezultate. Farmeri su ušli u biznis, ali još nisu uspeli da prodaju meso.

Tov junadi traje od devet do 12 meseci. On traži veliko ulaganje, a dugo se čeka povraćaj uloženog. Neki ljudi su ušli u posao i čekaju Turke da kupe, ali se to još ne dešava. S druge strane, u Srbiji je mala potrošnja junećeg mesa, jer je skupo. Zamenili smo ga pilećim.

Dakle, kod naprednjaka napreduje samo vinarstvo i proizvodnja lažnih diploma i to korakom od sedam milja. Predsednik je u nečem ipak u pravu. U vinu je spas i to u većim količinama, jer ,”neko pijan lakše život odrobija”.

Kad se dobro podnapijemo i Vučić će biti uspešan i Vulin pametan, Stefanovic doktor nauka i Mali veliki i Branko Stefanovic nosi gajbice u Krušiku, a poljoprivreda lider u vaseljeni.

Milovan Lukić