banner-image

Zarada od svake guske oko 20 evra, u Japanu jagma za paperjem

Ostojićevo: Čerupanje gusaka najveći problem

– Guščar i perjar Čaba Guljaš iz Gornjeg Brega kod Sente u Japan izvozi godišnje do tonu i po paperja, ali kaže da je zahtev za paperjem iz Srbije višestruko veći, nasuprot potisnutom i zapostavljenom uzgoju gusaka, od čega bi mogli imati solidan prihod, jer od svake guske, realno moguća zarada je oko 20 evra!

Guljaš kaže da u Srbiji sada ima svega 100.000 gusaka, a u bolja vremena za guščarstvo, bilo ih je pet-šest miliona! Jata su se nekada belela na sokacima vojvođanskih sela, danas su prava retkost, ali oni malobrojni koji se bave uveravaju da donosi solidne prihode.

Guščarstvo je neopravdano potisnuto iz seoskih gazdinstava i farmi, ali Guljaš mu se vratio na temelju porodične tradicije.

Čaba Guljaš iz Gornjeg Brega

Čaba Guljaš potiče iz perjarske porodice, jer je njegov otac 1989. godine u Senti razvio firmu od sto zaposlenih, ekspozituru nekadašnje slovenačke robne marke perjanih jakni „Mont“, međutim, kada mu je otac umro ugasila se i firma.

– Dosta dugo sam razmišljao kako da se bez kapitala vratim u perjarstvo, pa sam 2010. godine primetio da je sirovinska baza najveći problem – kaže Čaba Guljaš. – Nakon očeve smrti perjarstvo je u Srbiji bilo u krizi, jer se smanjila otkupna cena perja. Otkupljivači su plaćali samo minimalno i ljudi su nekako odvikli od čupanja gusaka. Nekada je cena kilograma perja bila kao sto kilograma kukuruza, tako da se isplatilo držati i čerupati guske, a posle guščari nisu dobijali ni trećinu te cene. Zbog toga su se ljudi i odvikli od držanja gusaka i čerupanja perja.

Perjar iz Gornjeg Brega kaže da nas Japanci nas nisu zaboravili kao proizvođače perja, jer bili su naši najbolji partneri i kupci paperja, pa ga Guljaš i sada izvozim u tu daleku zemlju.

– Moj kupac 45 godina pokriva područje Srbije i ta firma ima tradiciju 475 godina postojanja, peta je po starosti firma u Japanu. Oni su voljni da kupuju naše paperje i da razvijamo dugoročnu saradnju, pa nam je potrebno da povećamo broj jata na farmama i seoskim domaćinstvima, da stvaramo više gusaka i unapređujemo guščarstvo u Srbiji – uveren je Guljaš.

Uz podršku partnera perjar Čaba Guljaš je poslednjih godina uvećavao jata gusaka od farme u Ostojićevu, gde je jato Mikloš Reperger sa početnih 150 uvećao na 600 gusaka, a u saradnji sa Guljašem jata se drže sve do Velikog Gradišta. Mlađi ljudi se ne odlučjuju da ulaze u guščartsvo, plašeći se zbog toga što nisu upućeni.

– Ako sam ja kao ekonomist naučio da čerupam guske, onda svako može to da nauči – kategoričan je Guljaš. – U guščarstvu je najvažnije vreme kada se čerupaju guske. Perje mora da bude zrelo i kada se čupa kraj ne sme da bude krvav, jer ako jeste, znači da nije zrelo i paperje se nije dobro otvorilo. Čerupamo guske ne zbog perja, već zbog paperja i zbog toga je važno znati da stručna ruka neće povrediti gusku u toku čupanja perja – pojašnjava naš sagovornik.

Pored perja, jaja i mesa, traženi proizvod je guščija mast, jer stare bake znaju da je najbolji lek za plućne bolesti guščija mast. Otuda i njeno lekovito svojstvo diktira cenu, pa se iz kućne radinosti kilogram prodaje za 900 do 1.000 dinara, ali pošto je manjka na tržištu dostiže cenu i do 20 evra.

– Prihod od perja nije dovoljan, da bi zbog toga povećavali jato na 20.000 ili 30.000 gusaka, jer to ne zadovoljava poslovni plan, nego moramo plasirati i meso. Međutim, problem je što trenutno nemamo specijalizovanu klanicu za guske u Srbiji, koja bi mogla da guščije meso izvozi, a meni je krajnji cilj da proizvodimo dugotrajne prerađevine, kao što je kulen od guščijeg mesa, sušeni batkovi i sušene grudi, kao i drugi proizvodi, ali nam je potrebna legalna registrovana klanica. O tome sanjam i planiram da to ostvarim, ali videću kako da to uspem – ambicije su Čabe Guljaša koje želi da ostvari, da bi mogao komotnije nakriviti šešir.

U ulasku u guščarski biznis prvo ulaganje je u kupovinu guščića, zatim i hrana, a prvi prihod dolazi od prvog čupanja perja u kome je manji procenat paperja, te je i cena manja i iznosi sedam evra, ili nešto više od 800 dinara, a za perje iz kasnijeg čupanja kilogram staje do 14 evra.

– Od jedne guske godišnje može se dobiti 800 do 900 grama. Znači, to perje donosi prihod do 10 evra, dok nam je ulaganje po svakoj jedinki do sedam evra, tako da već prvo čupanje vraća uloženo. Posle zadnjeg čupanja perja dobije se i prihod od mesa. Kod dobrog gazde zaklana guska teži oko pet kilograma, a cena kilograma je 550 dinara, što je oko 2.500 dinara, već zavisno od težine. Međutim, ovo nije krajnji prihod jer mi smo ipak dovitljiviji, pa se dodatni prihod ostvaruje od guščije masti. Ako posao oko gusaka rade članovi porodičnog gazdinstva, mislim da je od svake guske moguće ostvariti dobit oko 20 evra. Ja plaćam radnike i imam mnogo više troškova, ali imam i mnogo više gusaka – iznosi računicu Guljaš.

Za veće farme gusaka perjar iz Gornjeg Brega obezbeđuje ekipu radnika za čupanje gusaka, što je kako pojašnjava neophodno, jer se kao najveći problem pojavio nedostatak ljudi za čerupanje perja. Zbog toga raspolažu sa uvek spremnom ekipom od 14 ljudi, za čupanje perja i oni postižu da urade taj posao.

– Bili smo u dilemi da li da stanemo u ovom poslu ili da se dalje razvijamo, pa smo u dogovoru sa kupcem odabrali razvoj, tako da želimo sledeće godine da povećavamo jata na 10.000 do 20.000 gusaka. U ovoj godini na mojoj farmi je bilo 8.000 gusaka. Ja mislim da tržišta ima, sve je obezbeđeno, samo nedostaje radna snaga i sami moramo da ulažemo više energije da guščarstvo izbori svoje mesto, jer potencijala imamo. Mogućnosti za izvoz u paperja u Japan su višestruko veće, jer sa sadašnje količine od tonu i po Guljaš veli da bi mogao prodati i do deset tona, ali za to nemamo dovoljno gusaka.

Irena Nađ