banner-image

Zadruge spas za voćare

Voćari su saglasni da je ova sezona bila jedna od najtežih u poslednjih nekoliko godina. Manji proizvođači žele da se posvete podizanju kvaliteta i prinosa, jer je potražnja prve klase srpskog voća i najveća, ali ih ugrožava Uredba o 500 tona skladišnog kapaciteta.

U vršačkom kraju jabuke su ubrane, proizvođači koji imaju skladišta čekaju bolje cene, a ostali su bili prinuđeni da ih prodaju nakupcima još tokom berbe.

„Ako ima samo dva tri jutra, ili pet jutara voća, a nema čim drugim da popuni, kao što se ove godine desilo ovde kod nas, loše je bilo. Jedino šta bi tu sad moglo – treba da se organizuje da se osnuju zadruge“, kaže Stanislav Ivkov, voćar iz Vršca.

Paunovići iz Viljuše kod Čačka jabuke i kruške odlažu u sopstvenu, manju hladnjaču, odakle izvoze u Rumuniju i region. Sa još dvadeset voćara formirali su i zadrugu i tako udruženi imaju tri stotine hektara. Međutim, tri godine ne mogu da dobiju subvencije države od 120.000 evra za boks palete.

– Ne znam samo kako nije isplativa kad mi godišnje za ambalažu potrošimo pedeset hiljada evra. Kako nije moguće, mi bismo za dve do dve i po godine vratili tu investiciju, kaže Nikola Paunović, voćar iz Viljuše.

Nešto su bolji uslovi za plasman šljive i kajsije.

Darko Topalović, voćar iz Miokovaca, kaže da koštičavo voće sigurno ima perspektivu.

– Mada jabučasto, po meni, za nas male, mi smo tu priču završili. Imaš nešto da prodaš i to ti je to. Ovi veliki drže monopol.

Proizvodnja malina je na prošlogodišnjem nivou, ali raste tražnja mešavina jagodastog voća, jer je malina skupa. Svaki deseti šleper našeg jagodastog voća kontroliše se na norovirus, jer su pooštreni kriterijumi bezbednosti hrane.

– Mora biti kontrole pesticida, mora biti kontrole higijene, mora biti kontrola ambalaže od pesticida, mora biti kontrola vode, navodi prerađivač Rade Ljubojević.

Uredba o 500 tona skladišnog kapaciteta, po mišljenju mnogih, ide naruku izvozničkom lobiju.

„Mi imamo problem da se u junu pojavi ogroman broj hladnjača iz Srbije, koje ponude tržištu jeftinu robu, po niskim cenama, da bi došli do para da otkupe tu robu i onda formiramo prodajnu cenu koja je niska, dodaje Rade Ljubojević.

Sa povećanjem prinosa i kvaliteta, proizvođači mogu očekivati i bolji prihod. Prerađivači će na svetskom tržištu ostvariti profit uz rigoroznije kontrole i poštovanje najviših standarda bezbednosti hrane, koji koštaju, ali donose veći profit i siguran izvoz.

Izvor:RTS