banner-image

Prolivi teladi

Dr Igor Prka spec.dr vet, Centar za veštačko osemenjavanje „Toplek“

Etiologija

Dr Igor Prka

Oboljenja teladi, posebno digestivnog trakta (prolivi), još uvek predstavljaju značajan razlog gubitaka u odgoju podmlatka. Ekonomski gubici ne nastaju samo uginućem životinje, nego se odražavaju i smanjenim prirastom. Oboljenja teladi (junadi) u tovu često predstavljaju problem zapata i posledica su grešaka u ishrani i držanju ali i oslabljenog imuniteta jedinki.

Ne postoji staja (objekat) u kojoj nema bakterija, virusa ili gljivica. Velika većina ovih uzročnika je bezopasna ili slabo virulentna. Navedeni uzročnici apatogeni su, u čistim, svetlim objektima u kojima su zdrava i vitalna telad.

Ako staje nisu provetrene, ili su zidane od trošnog materijala, vlažne ili se telad drže u lošim higijenskim uslovima (slika 1) (kasno napajanje kolostrumom, prljavi sudovi i kofe iz kojih se napajaju, neredovna zamena prostirke, deficitarna ishrana n.p. vitamini, ili se preobilno hrane), do tada bezazleni uzročnici, mogu da izazovu oboljenje.

Smatra se da oko 10 odsto teladi ugine u prve četiri nedelje života, pri čemu je kvantitativno najvažniji razlog uginuća ove starosne grupe, oboljenje crevnog trakta. Na osnovu današnjeg saznanja misli se da su prolivi infektivne prirode. Najvažnije grupe virusa koji izaziva oboljenje crevnog trakta su rota i korona virusi. Ovi virusi često stvaraju pretpostavke da se kasnije naseli patogena bakterijska flora.

Rotavirusi se razmnožavaju u crvenim krvnim zrncima (eritrociti) tankog creva, koji se raspadaju i istiskuju u lumen creva. Posledica ovog stanja je smanjenje (atrofija) crevnih resica što dovodi do poremećaja digestije i apsorpcije (maldigestija i malabsorpcija). Stanje se pogoršava hipersekrecijom, pri čemu se propali eritrociti zamenjuju, mladim, nezrelim crvenim krvnim zrncima.

Korona virusi replikuju se celom dužinom tankog creva a u poodmaklom stadijumu infekcije i u debelom crevu. Posledica invazije virusa su i ovde poremećaji digestije, apsorbcije, hiper sekrecije i poremećeni odnos elektrolita.

Bovine-Virus-Diarrhoe-Virus (BVD-Virus) odavno je poznat kao uzročnik dijareje teladi. Virus se razmnožava intrauterino ili neposredno post natalno dolazi do infekcije. Viremija dovodi do oštećenja pre svega sluzokože organa za varenje.

Uzročnici proliva teladi mogu da budu i parvovirusi, astrovirusi, kalicivirusi, togavirusi, adeno i breda virusi.

Od bakterijskih uzročnika od značaja su samo neki sojevi Escherichia coli i to enterotoksične bakterije, koje se svojim fimbrijama priljube za epitel creva i ne razaraju enterocite. Pomenute bakterije luče dva toksina (termolabilni i termostabilni enterotoksini), koji stimulišu pojačanu sekreciju vode i eletrolita u lumen creva.

Drugi soj Escherichia coli je enteropatogen, i stvara verotoksin (sličan je šigeli pa se označava kao ¨Shigella-like-toxins¨). Ovaj toksin razara mikrovile crevnog epitela. Posledica takvog stanja je nakupljanje sastavnih delova hrane u crevima što dovodi do pojačane sekrecije u lumen creva.

Infekcija salmonelama, kod goveda se javlja u svim starosnim kategorijama. Od kliničkog značaja su Salmonella dublin i Salmonella typhimurium, koje dovode do akutnog gastroenteritisa.

Kriptosoridije pripadaju grupi kokcidija (protozoe), ako im je invazija znatna, prouzrokuju proliv kod teladi u starosti do četiri nedelje. Infekcija prouzrokuje oštećenje i raspadanje mikrovila što za posledicu ima gubitak enzimske aktivnosti i nakupljanje nesvarenih partikula hrane.

Na kraju, može da se kaže, da virusi, bakterije i protozoe, kako sami tako i udružene, mogu kod teladi, kao patogeni uzročnici da dovedu do proliva.

Virusne infekcije mogu da budu inicijalni činilac u nastanku infekcije, a dalji tok oboljenja pretežno zavisi od bakterijskih sekundarnih infekcija, posebno od E.coli.

Pored specifičnih (infektivnih) treba spomenuti i nespecifične (deficitarna ishrana) dijareje. Greške u držanju (pogrešna tehnika napajanja, neadekvatno napajanje teladi) mogu da budu u velikoj meri primarni uzroci poremećaja varenja ili predhodnica oboljenja, pri čemu, specifični uzročnici tada imaju sekundarni značaj.

Klinička slika

Bez obzira na uzrok koji je doveo do oboljenja crevnog trakta, postoje četiri glavna simptoma ovog oboljenja: eksikoza, acidoza, disbalans eletrolita i negativni bilans energije.

Kod nespecifičnih proliva opšte stanje je na početku bolesti samo malo poremećeno, refleks sisanja očuvan. Feces je židak do vodenast i normalizuje se po eliminisanju uzroka, za jedan do dva dana. U težim slučajevima javlja se acidoza, refleks sisanja staje što u daljem toku bolesti dovodi do anoreksije (slika 2), trajnog ležanja i uginuća životinja. 

Kliničku sliku i tok specifičnih (infektivnih) proliva određuju promene na sluzokoži creva kao i stepen acidoze i dehidratacije. Telesna temperatura je povećana. Proliv je vodenasto-žut (slika 3), katkad u mlazevima izlazi iz anusa.

Ako su ovakva telad uzela mleko, ono se više ne razgradi, nego služi koli-bakterijama iz debelog creva, kao hranjiva podloga da se logaritamski razmnožavaju i u tankom crevu. Tako ove bakterije i njihovi toksini prelaze, kroz oštećenu sluzokožu creva u krvotok, izazivajući toksemiju. Proliv u ovakvim slučajevima ima primese krvi i zaudara (slika 4 i 5).

 

Poremećena je i resorpcija mineralnih materija i vode. Da se održi i reguliše osmotska ravnoteža molekuli vode i mineralnih materija prelaze iz krvi u creva.

Gubitak vode, mineralnih materija i glukoze dovodi do dehidratacije organizma (slika 6). Klinički je značajan i gubitak elektrolita prolivom.

Tako značajne količine kalijuma prelaze u krvotok, što za posledicu ima poremećen rad srca ili mu funkcija otkaže što dovodi do smrti jedinke. Ako gubitak vode iznosi više od 10%. kao što se to vidi iz tabele 1, može da dovede do uginuća životinje.

Terapija

 Terapija obolelih teladi sastoji se u intezivnom davanju elektrolita (2-4 l) glukoze i preparata dekstrana (2 l) i antibiotika. Prognoza je dobra kod gubitka do 5% tečnosti iz organizma. Kod većih gubitaka vode iz organizma izgledi za izlečenje su lošiji.

Profilaksa

 Tele odmah po rođenju treba napojiti iz kofe ili vedra sa cuclom. Kod male mlečnosti tele može da sisa majku.

Sprečiti međusobno lizanje ili sisanje teladi pojedinačnim držanjem u boksu (zapat) ili ih držati odvojeno još 15-20 min. po napajanju.

Sve stvari koje služe za napajanje (kofe, vedra, cucle) teladi, treba dnevno, još bolje, odmah po korišćenju, isprati prvo hladnom pa onda toplom vodom. Važno je da se zapamti da je ovaj postupak od presudnog značaja pri prvom napajanju.

Najkasnije 2-3 sata po rođenju tele mora da uzme oko 2 kg kolostruma. Zato je dobro da se majka izmuze, jer iz sata u sat, u ovo vreme, opada sadržaj gama-globulina (Grafikon 1), koji štite tele od mnogih infekcija. Već posle 12 sati delimično a za 24 sata potpuno se razgrade belančevine globulina do aminokiselina a pritom prestaje i njihova zaštitna funkcija.

Posebna pažnja treba da se posveti teladima prvotelki, i onim posle teškog porođaja jer nemaju dovoljno razvijen refleks sisanja. Dobro je prvi kolostrum dati flašom sa cuclom u ovim slučajevima.

U prva tri dana po rođenju, telad se napaja tri puta dnevno, lakša ili slabija telad i neki dan duže. Potom se prelazi na napajanje dva puta dnevno. Napajanje je uvek u isto vreme sa tačno izmerenom količinom kolostruma. Paušalno napajanje je najčešća greška u etiologiji proliva u prvim danima i nedeljama. Napoj mora da je zagrejan na temperaturi tela, jer mleko treba da se zgruša u sirištu, što se brzo dešava ako je temperatura oko 35ºC. Mleko, koje ne zgrušava, prelazi u creva, dovodi do proliva. Obrano mleko (ili zakiseljeno) ni u kom slučaju ne smeju da se daju teladima, jer dovode do proliva.

Ako se napoj za telad priprema od nekih zamena za majčino mleko, ne sme da ima grudve, jer mogu da budu uzrok poremećaja varenja. Zato je dobro da se pažljivo pročita uputstvo proizvođača. Zamene za mleko su hidroskopne, s toga ih treba čuvati na suvom i ne duže od tri meseca.

Uobičajeni odgoj teladi na manjim zapatima krava je sisanje majke, a u većim napajanje mlekom, mlekom u prahu, ili zamenom za mleko. Razvoj buraga je postepen i kod teleta starog par dana sirište zauizima 75% zapremine u odnosu na predželuce, a u starosti od 2 meseca odnos je 50:50. Sa starošću od 1 godine, odnos je 90:10 u korist predželudaca.

Ovu su važni momenti koje treba zapamtiti kada tele počinje sa uzimanjem kabaste i koncentrovane stočne hrane.

Napajanje mlekom ili sisanje majke u sirištu teleta dovodi do stvaranja ugruška koji ostaje oko 6 sati stvarajući osećaj sitosti i tele ne uzima koncentrovanu i kabastu hranu. Suprotan efekat se postiže zamenama za mleko koje ostaju kraće u sirištu 1-2 sata (mala količine kazeina) i bez nagomilavanja gušćeg sloja u sirištu. Tele nema osećaj sitosti i ranije započinje uzimanje koncentrata-startera za telad i kabastog dela-sena.

Kod proliva koji su posledica grešaka u ishrani i držanju, telad moraju da su na dijeti, najmanje jedan obrok, potom im dati da popiju topao čaj od kamilice, a zatim pozvati veterinara da utvrdi način daljeg lečenja.

U narednim tabelama dajemo optimalne količine i plan napajanja teladi prema uzrastu.

Tabela 2. Telad – plan napajanja za 1. nedelju života