banner-image

Sindrom povađanja kod krava i junica

Igor Prka spec. dr vet.med, direktor Centra za v.o. „Toplek“, Topola

Jedan od osnovnih faktora koji značajno utiče na nivo proizvodnje mleka u zapatima krava i junica je stepen reproduktivne efikasnosti odnosno plodnosti.

Od ovih plotkinja traži se jedno tele godišnje, očekuje se da ostanu steone posle veštačkog osemenjavanja, da održe graviditet, da se normalno otele posle otprilike 280 dana, i da nakon perioda od 70 – 90 dana posle teljenja budu opet uspešno osemenjene.

One krave i junice, koje su osemenjene ili pripuštene više od tri puta a ne ostanu steone tj. povađaju, smatraju se problematičnim. Pod pojmom povađanja podrazumeva se pojava estrusa najčešće 18 do 24 dana posle osemenjavanja, bez klinički utvrđenih promena na genitalnim organima ili infekcija. Povađanje predstavlja glavni razlog poremećene plodnosti koji za posledicu ima duži servis period, veći indeks osemenjavanja i povećan međutelidbeni interval.

Sporadična povađanja najčešće su posledica poremećaja plodnosti plotkinje dok povađanja većeg broja životinja, ukazuju na loš kvalitet semena, pogrešno detektovanje estrusa ili greške u tehnici osemenjavanja. Povađanja mogu biti u zavisnosti kad se javljaju rana ili kasna. Povađanje je jedno od najznačajnijih reproduktivnih problema. Povađanje je rezultat neuspeha oplodnje ili rane embrionalne smrti.

Povađanja prouzrokuju finansijske gubitke, u smislu ponovljenih osemenjavanja, lečenja, troškova hranjenja bez proizvodnih dobitaka, kao i gubitke koji su posledica dužeg servis perioda, povećanog indeksa osemenjavanja, povećanog međutelidbenog vremena, smanjena plodnost zapata. U slučajevima kada ne postoje klinički vidljive promene na genitalnom traktu i ciklus se odvija normalno, a plotkinje povađaju tada upotrebljavamo izraz „Sterilitas sine materia“ (Sterilitet bez uzroka).

Etiologija sindroma povađanja obuhvata više uzroka. Svi ovi etiološki faktori prouzrokuju neuspeh fertilizacije ili embrionalnu smrt što dovodi do povađanja.

Glavni uzroci povađanja su:

Genetski – hromozomske ili genetske abnormalnosti roditelja, kao i one koje se javljaju tokom procesa diferencijacije mogu negativno uticati na plodnost. Faktori kao što su ukrštanje u srodstvu, stari gameti, takođe mogu isprovocirati nastanak genetskih defekata koji dovode do povađanja. Takođe, postoji i razlika među rasama kad je u pitanju učestalost povađanja. Smatra se da su povađanja najčešća kod Džerzej i Holštajn rase krava.

Uzrast – Uticaj starosti na plodnost je najčešće opisivan kao negativan. Veća učestalost pojavljivanja povađanja je zapažena kod starijih krava. Potvrđeno je da plodnost krava raste posle prvog i drugog teljenja a da dolazi do pada posle četvrtog i petog teljenja.

Nutritivni uzroci – Koncepcija krava je povezana sa telesnom težinom.  Neuhranjene životinje pokazuju lošiji stepen koncepcije. Rešenje za ovo stanje je uravnotežena ishrana (energija, mast, proteini, vitamini i minerali). Dodavanje minerala u tragovima i vitamini A, D3 i E mogu pomoći u tretiranju problema anestrije i povađanja kod muznih grla.

Veštačko osemenjavanje – Svaki poremećaj u bilo kojoj aktivnosti koja uključuje pripremu bikova, pripremu veštačke vagine, uzimanje semena, procesuiranje semena, skladištenje, otapanje, postupak posle otapanja, pogrešno osemenjavanje povezano sa fazom estrusa, može dovesti do povađanja.

Ako se krave ne osemene u pravo vreme to dovodi do neuspeha koncepcije. Domaća grla treba osemenjavati u skladu sa pravilom pre podne – po podne, to jest, ako krava uđe u estrus ujutro treba je osemeniti isti dan uveče, a ako uđe u estrus posle podne ili uveče treba je osemeniti sutradan ujutro.

Anatomski deformiteti genitalnog trakta – Reproduktivni trakt krave obezbeđuje odgovarajuću sredinu za rast oocita, transport spermatozoida, oplodnju i implantaciju. Anatomske ili funkcionalne promene ovih struktura mogu dovesti do gestacionog neuspeha i povađanja.

Poremećaj funkcije i infekcije polnih organa – Infekcije materice negativno utiču na uterinu i cervikalnu postpartalnu involuciju, razvoj folikula, proizrokuju uginuće embriona i posledično povađanje.

Cistična ovarijalna degeneracija jajnika je čest uzrok povađanja kod krava.

Odložena ovulacija, anestrija, takođe su povezani sa ovim problemom. Neodgovarajuća lutealna funkcija ima za posledicu nedostatak progesterona i može ispovocirati pojavu povađanja. Anovulacija i produžena ovulacija dovode do poremećaja koncepcije. Smatra se da 2% krava ima produženu (kasnu) ovulaciju. Zapaljenje jajnika (ooforit), takođe dovodi do povađanja. Ovo oboljenje posledica je traume ili upalnog procesa iz uterusa. Jajnici se mogu oštetiti grubom paplacijom ili gnječenjem ovarijalnih cista .

Endometritisi, apscesi na vagini ili uterusu, kao i hormonalni dizbalansi mogu biti prepreka za transport spermatozoida i razlog za povađanje.

Imunološka reakcija – Organizam prepoznaje embrion kao strano telo i želi da ga eliminiše telesnim odbrambenim snagama. Ove reakcije poznate su i kod netolerancije sperme. Novija ispitivanja su potvrdila da naročito krave, od treće laktacije imaju i do 20% antitela protiv spermatozoida u sluzi. Ovaj problem može da se reši tako što treba da se promeni seme bika za osemenjavanje.

Farmer – Jedan od najčešćih uzroka reproduktivnih problema sa kravama na farmama je neuspešno otkrivanje estrusa. Od suštinske je važnosti da farmer poznaje dinamiku polnog žara, kao i da vodi tačnu evidenciju. Da bi se povećale šanse za koncepciju, farmer mora precizno javiti osemenitelju o pojavi estrusa, naročito u vreme kada je krava počela da pokazuje simptome stajanja, odnosno kada krava dozvoljava da je zaskoče druge krave. Ovulacija se javlja 25 do 32 sata od početka estrusa, a oplodnja se odvija u jajovodu.                                                                    

Osemenitelj

Nekompetentni osemenitelj doprinosi neuspehu koncepcije kroz neadekvatno rukovanje semenom i nepravilnim tehnikama ili procedurom inseminacije. Spermatozoidi koji se nalaze u dozi, mogu biti uništeni nepravilnim rukovanjem, izloženošću sunčevoj svetlosti ili kontaktima bilo sa vodom ili krvlju. Upotreba prljave opreme, nepravilno sušenje doze u toploj vodi nakon odmrzavanja i povrede reproduktivnog trakta tokom inseminacije onemogućiće preživljavanje spermatozoida. Malformacije grlića materice mogu otežati inseminatoru da deponuje seme, pa je najbolje rešenje takvu plotkinju izlučiti.

Upotreba semena bika koje ima manje od optimalne koncentracije i količine spermatozoida smanjuje šansu za uspešnu koncepciju. Zbog toga je veoma bitan izbor semena odnosno Centra za v.o.

Otkrivanje estrusa samo na osnovu vidljivog vaginalnog iscedka nije dobro, jer može da se zameni sa pojačanom vaginalnom sekrecijom kao što je to na primer kod kataralnog endometritisa i da životinja nije u polnom žaru.

Uočena je pozitivna korelacija između broja somatskih ćelija, kao i pojave kliničkih mastita sa povećanim brojem povađanja.

Povećana proizvodnja mleka je jedan od rizika kod sindroma povađanja, što se objašnjava metaboličkim i endokrinim poremećajima koji utiču na koncepciju. Distocia ili teško teljenje je takođe značajan faktor rizika koji je direktno povezan sa pojavom povađanja.