banner-image

Šta se može sa milion evra investicije u unapređenje govedarstva Srbije

Piše: BORIS BERISAVLJEVIĆ

Pod kraj 2019. godine u javnost je izašao izveštaj Državne revizorske agencije u kojem je objašnjeno kako i koliko novca je potrošeno iz državene kase za unapređenje stočarstva u Republici Srbiji. Zaključak je da su postignuti rezultati više nego skromni, ali ako ćemo realno – poražavajući, naročito u oblasti govedarstva.

Boris Berisavljević, ekspert i konsultant u oblasti stočarstva

Najviše brine to što čak ni posle jednog vrlo dobro urađenog dokumenta, nije usledio zaokret u kreiranju politike u stočarstvu, a da ne govorimo o tome da su struka i nauka ostale prilično po strani, odnosno nisu imale nikakav poseban komentar. O urduženjima stočara (koja to zapravo nisu ) i da ne govorimo. Da se ne očekuju bolji dani za proizvođače mleka i goveđeg mesa (ako se nastavi po starom) u Srbiji, i da će se trend smanjenja populacije nastaviti, u to ne treba sumnjati.

Situacija ne mora ni izbliza da bude tako crna, a još manje ima razloga da se i budućnost stočarske proizvodnje posmatra na isti način. Naravno, promene su potrebe, one su komplekse i mogu biti vrlo bolne, ali su svakako izvodljive, neophodne i moguće. Autor ovoga članka je veoma spreman da podeli svoje iskustvo u oblasti organizacije stočarske proizvodnje sa zainteresovanim partnerima u Srbiji, uključujući i državne insitucije.

Evo primera šta se sve zapravo može uraditi sa direktnom investicijom u govedarsku prozivodnju od milion evra, što je manje od jedan odsto sredstava koja su potrošena za “unapređenje stočarstva” na osnovu izveštaja Državne revizorske agencije, koji je, a to treba ponoviti u svakoj prilici, vrlo dobro urađen.

Za million evra može se nabaviti 50.000 doza seksiranog holštajn semena. Ako se (a nema razloga da ne bude tako) za svaku steonost, iskoriste dve doze semena, onda je to 25.000 osemenjenih junica i odabranih krava. Po podacima US Holstein Associtation (Udruženje odgajivača holštajn goveda SAD) broj registrovanih ženskih teladi (od seksiranog semena) je između 88 odsto i 89 odsto na godišnjem nivou. To znači da se može očekivati proizvodnja ne manja od 22.000 ženske teladi godišnje.

Naravno ne treba zanemariti sve gubitke koji se javljaju od momenta kada se je grlo osemenjeno pa do starosti teleta od dva meseca, kada se rizik od gubitka znatno smanjuje. Ako se složima da ovi gubici u najgorem slučaju iznose 15 odsto broja osemenjenih grla (na dobrim farmama ne prelaze tri do pet odsto), onda stočarima (odgajivačima holštajn rase) ostaje ne manje od 19.000 – 20.000 kvalitetnog ženskog podmaltka za remont svojih stada.

Foto: Pixabay

Ovde nećemo ulaziti u problematiku koliki je remont stada na godišnjem nivou (eto posla za Poljoprivredne stručne službe Republike), ali svakako da ovaj broj junica može znatno da doprinese efikasnosti proizvodnje mleka i mesa. Naravno, na ovaj način moguće je ubrzati povećanje broja plotkinja u Srbiji i podići oštricu selekcije na viši nivo.

Takođe, da ne zaboravimo, tržišna vrednost ovolikog broja grla (ako bi se uvozila iz EU, SAD, ili čak i u untrašnjem prometu) nije manja od 30.000.000 evra, ali vrlo verovatno da je bliža cifri od 40.000.000 evra. Znači, uloženi milion se za 14 do 18 meseci vratio uvećan i do 40 puta!

Oni koji pažljivo čitaju tekst zapaziće da se negde izgubilo desetak procenata muških grla koja takođe imaju određenu tržišnu vrednost. Njih, kao i druge “sporedne” efekte autor teksta nije uzimao u obzir, ali svakako treba reći da je sve to čist bonus povrh direktne dobiti u koju ne treba sumnjati. Na populaciji o kojoj je reč, “sporedni finansijski efekti” nisu manji od 3,5 do 4 miliona evra! “Poreklo” ovih miliona je vrlo lako objasniti, što može biti tema za dalji razgovor.

Evo još par primera ali bez detaljnije analize, koju zapravo stočari mogu sami da urade ili se mogu obratiti autoru teksta.

  • Proizvodnja embriona: U Srbiji je moguće proizvoditi embrione na nivou farmi. Trošak ne bi prvazilazio vrednost od 150 do 200 evra po embrionu, potvrđenog standarda. To znači da investicijom od milion evra, možemo u našoj zemlji proizvesti ne manje od 5.000 embriona. Procenat steonosti kod embrio-trnsfera je prilično visok 55 do 60 odsto, što čini investicju vrlo zanimljivom, jer se na ovaj način, za vrlo kratko vreme, znatno podiže genetski nivo populacije. Poznato je da se unutar holštajn rase godišnje u svetu koristi do jedan odsto najboljih grla za kreiranje strategija kojima se dugoročno osigurava stabilnost i efektivnost proizvodnje mleka i goveđeg mesa. Poslednja rečenica nije greška – holštajn (muška) telad su vrlo dobra osnova na proizvodnju poizvoda sa dodatom vrednošć
  • Million evra je dovoljno novca za nabavku oko 200.000 doza semena tovnih rasa goveda (Britansko plavo, Angus, Hereford, itd), koja bi se izuzetno dobro uklopila u planove koji se odnose na proizvodnju i izvoz i o kojima se u Srbiji priča godinama. Naravno, priča je jedno a stvarnost je drugo, te tako imamo situaciju da naši najveći prerađivači mesa zapravo moraju da se sve više okreću uvozu (što jeste rešenje u ovom trenutku) teladi za tov, koja možemo izuzetno uspešno da proizvodimo kod nas.

Ova tri primera su tek vrh ledenog brega, jer ima još aktivnosti koja se mogu zaokružiti investicijom od milion evra, a kojima bi se trajno rešili problemi stočarstva. I tako, kada se saberu direktne i indirektne koristi za pojdince (farmere) i državu, možemo zaista doći u situaciju da zaboravimo sumanutu priču o “litru kisele vode i ceni za litar mleka “, koja sama po sebi predstavlja jednu od najboljih podvala koju su farmeri olako prihvatili.