Prevod odluke takvog sadržaja završen je krajem prošle nedelje, a u njoj stoji kako se Republici Hrvatskoj produžava moratorijum na prodaju poljoprivrednog zemljišta stranim državljanima i pravnim subjektima do 30. juna 2023. godine.
Prelazno sedmogodišnje razdoblje u kojem je strancima bila ograničena kupovina poljoprivrednog zemljišta i koje je utvrđeno Ugovorom o pristupanju, vredi do 1. jula 2020. godine. Hrvatska je pre isteka tog roka podnela zahtev Evropskoj komisiji za produženje ograničenja.
Agrobiz podseća na to da je na osnovu Sporazuma o pridruživanju iz 2011. godine, Republika Hrvatska kao jednu od prelaznih mera, dogovorila sedmogodišnji moratorijum na prodaju državnog i privatnog poljoprivrednog zemljišta stranim državljanima i pravnim subjektima. Nastojao se tako ublažiti mogući nepovoljan efekat iznenadnog otvaranja tržišta državnog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj zbog velikih razlika u cenama zemljišta i kupovnoj moći poljoprivrednika u odnosu na grupu EU-15 i zbog činjenice da je tržište poljoprivrednog zemljišta još pod uticajem institucionalnih faktora zbog kojih je otežano korišćenje poljoprivrednog zemljišta, kao što su nedovršena privatizacija i povrat zemlje, nesigurno vlasništvo, neuređene zemljišne knjige i katastar. Hrvatska je osim toga naglasila da je zbog Domovinskog rata (1991. – 1995.) veliki postotak poljoprivrednog zemljišta neiskoristiv zbog mina i provođenja aktivnosti razminiranja.
Hrvatskoj je odobreno sedmogodišnje prelazno razdoblje predviđeno u Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske EU-u iz 2011. koje isteče u julu 2020. godine. Kako u pristupnim dokumentima je ostavljena mogućnost produženja tog roka za još tri godine, iz Ministarstva poljoprivrede su to zatražili pre isteka prvog roka, obrazlažući kako i dalje stoje razlozi zbog kojih je moratorijum i uveden.
Hrvatska je navela da njeni poljoprivrednici još uvek imaju nižu kupovnu moć u odnosu na poljoprivrednike Evropske unije, da još uvek postoji neravnoteža između njihove kupovne moći, cene poljoprivrednih zemljišta, da povrat zemljišta još uvek nije do kraja uređen i dosta je nerešenih predmeta.
Podsetimo, u Srbiji strani državljani imaju pravo na kupovinu poljoprivrednog zemljišta ali uz ograničenja. Mi smo 2008. potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i tada prihvatila obavezu da liberalizujemo tržište poljoprivrednog zemljišta pre nego što postanemo punopravna članica EU. Nijedna zemlja nije prihvatila takav uslov tokom pregovora, pa tako Hrvatska i dalje odlaže rok za prodaju državnih njiva stranim državljanima.
SSP je stupio na snagu 1. septembra 2013. godine i predviđeno je bilo da u periodu od četiri godine od stupanja na snagu tog sporazuma Srbija postepeno uskladi svoje zakonodavstvo koje se odnosi na sticanje svojine nad nepokretnostima u Srbiji, kako bi državljanima članica EU osigurala isti tretman kao i svojim državljanima.
Skupština Srbije usvojila je 2017. izmene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu i tada je strancima omogućena kupovina zemljišta u Srbiji ali uz ograničenja: Da bi stranac držvaljanin zemlje EU mogao da kupi zemlju mora da ima bar 10 godina prebivalište u Srbiji, odnosno u jedinici lokalne samouprave u kojoj želi da kupi zemlju, da ga obrađuje najmanje tri godine, mora da ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo, mašine i opremu da bi obavljao poljoprivrednu proizvodnju…
Takođe, propisano je da stnanac iz EU može kupiti najviše dva hektara poljoprivrednog zemljišta. Precizirana je i zabrana prodaje poljoprivrednog zemljišta držvaljanima EU u zoni od 10 kilometara od granice.
Podsetimo i na to da su srpskim njivama i pre zakona iz 2017. godine gazdovali strani državljani, kako oni iz EU, tako i iz drugih zemalja ali oni su do oranica dolazili tako što su kupovali poljoprivredna preduzeća i po osnovu drugih zakona, koji su bili u koliziji sa starim Zakonom o poljoprivrednim zemljištem.
S. G.