banner-image

Broj divljih vrsta od 1970. godine smanjen za dve trećine

Svetske populacije* sisara, ptica, vodozemaca, gmizavaca i riba u proseku su smanjene za dve trećine za manje od pola veka, otkriva Izveštaj o životu na planeti 2020. (https://livingplanet.panda.org/sr), svetske organizacije za prirodu WWF. To je velikim delom rezultat uništavanja životne sredine koje doprinosi i pojavi zoonotskih bolesti poput pandemije COVID-19.

Izveštaj o životu na planeti pokazuje kako isti faktori, za koje se veruje da povećavaju mogućnost izbijanja pandemija, stoje iza stope smanjenja od 68% u veličini populacija kičmenjaka između 1970. i 2016. godine. I dok su neki od tih faktora prenamena zemljišta i trgovina divljim vrstama, glavni uzrok dramatičnog smanjenja populacija jeste gubitak i degradacija staništa, uključujući i seču šuma, a sve zbog načina proizvodnje hrane.

Slatkovodna biološka raznovrsnost nestaje brže nego u bilo kom drugom ekosistemu. Od 1900. godine nestalo je više od 70% svetskih vlažnih staništa, a od 1970. populacije slatkovodnih vrsta smanjile su se za 84%, više nego one koje žive u šumama ili okeanima. Svetske reke pretrpane su postojećom i planiranom infrastrukturom, potrošnja vode raste iz godine u godinu, slatkovodna ribolovna područja su prekomerno eksploatisana, a životi miliona ljudi postaju sve nesigurniji. Slično je i u našem regionu.

„U Srbiji smo svedoci velikog napada na naše reke. Planirana je izgradnja preko 800 malih hidroelektrana. Ako dozvolimo da se ovo nastavi, većina potoka i reka biće ugroženo, a njihove vode će presušiti. To će kao posledicu izazvati veliki gubitak biodiverziteta, a lokalne zajednice će morati da podnesu najveći teret.”, rekla je Nataša Milivojević iz WWF Adrije.

Povećavajući slatkovodnu biološku raznovrsnost, doprinosimo poboljšanju ljudskog zdravlja na različite načine – od smanjenja mogućnosti pojave novih bolesti, do povećanja dostupnosti hrane. Trenutno stanje ukazuje na to da moramo da delujemo odmah. Kako bismo zaustavili gubitak slatkovodne biološke raznovrsnosti, potrebno je da se sprovede ambiciozni plan intervencije. On uključuje omogućavanje prirodnog toka reka, smanjenje zagađenja, zaštitu ključnih vlažnih staništa, zaustavljanje prekomernog izlova ribe i neodrživog iskopavanja sedimenta, kontrolisanje invazivnih vrsta i zaštitu i obnovu veza koje slatkovodna staništa imaju sa okolnim ekosistemima, saopšteno je iz organizacije WWF.

Sličan plan neophodan je za celokupnu svetsku biološku raznovrsnost. Stabilizacija i zaustavljanje gubitka prirode biće mogući samo ako hrabro i ambiciozno radimo na očuvanju prirode, i ako promenimo način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu. Neophodne promene uključuju efikasnije i ekološki održiviju proizvodnju hrane i njenu trgovinu, smanjenje otpada, te odabir zdravije i ekološki prihvatljivije ishrane.

Pad biološke raznovrsnosti u svetu doprinosi povećanju globalnih nejednakosti, produbljujući podele između globalnog severa i juga. Isto tako, to povećava ranjivost malih zajednica koje će biti najviše pogođene gubitkom prirode. Stoga bi svi planovi za zaustavljanje gubitka prirode trebalo da uključuju i bavljenje temeljnim socijalnim i ekonomskim problemima koji se gubitkom biološke raznovrsnosti samo produbljuju.

Moramo da se usmerimo na pravednu i održivu poljoprivredu i proizvodnju hrane, poštenu naknadu za rad, smanjenje otpada, jednak pristup prirodnim resursima i integrisani pristup obnavljanju i očuvanju prirode. Zajedničko sprovođenje ovih mera će omogućiti brže ublažavanje pritisaka na staništa divljih vrsta. Suprotno tome, ako nastavimo kao do sada, stopa gubitka biološke raznovrsnosti nastaviće da raste, zaklučuju iz WWF.