banner-image

Tajkuni i kumovi gase svetlo u EPS-u?

Baveći se budalaštinama poput planova da kad sruše Vučića sruše i Beograd na vodi, srpska opozicija konačno je ubola i pravu ekonomsku temu i plan Vučićeve kamarile da na razvalinama EPS-a potpuno preuzmu proizvodnju struje u svoje ruke i posao vredan oko 10 milijardi evra. Sve po zakonu narvno, jer se ništa ne krade već samo posao preuzima, a velika kompanija polako gasi. Zašto da tajkuni grade vetroparkove i mini elektrane, a ne EPS.To niko pametan ne može da objasni sem Vučićevih botova.

Zamislite da sve što proizvedete od vas otkupi državna kompanija i potom preprodaje građanima. Siguran posao da sigurniji biti ne može.

Zamislite da sve što proizvedete od vas otkupi državna kopmanija po cenama koje su više od onih koje ta ista državna kompanija dobija na tržištu.

Zamislite da sve što proizvedete građani doplaćuju i plaćaju skuplje od cene na tržištu.

Zamislite da taj i takav proizvod ne proizvodi državna kompanija koja ima 30.000 zaposlenih već trange frange biznismeni i tajkuni, kumovi i ostala rodbina.

E to se u Srbiji dešava sa strujom. Termoelektrane i velike hidroelektrane zadržava EPS, a sve ostalo preuzimaju Vučićevi i ko zna čiji takuni, kumovi …

Klupko na koje je Agrosmart upozorio, na koje su usledeli  napadi i omalovažavanje Vučićevih botova i kvazistručnjaka, polako se odmotava i potvrđuje, a osim opozicije i eksperata  to pokazuje i poslednje  istarživanje CINS-a .Oni dodouše ne idu dublje u problem I sveobuhvatnog  sporazuma Vučiča sa tajkunima i kumovima, već analaziraju slučaj po slučaj, ali i to je za početak dovoljno da se ogoli plan.

Već i ptice na grani znaju da vetroparkove u Srbiji grade tajkunii i strani investitori, svi osim EPS-a. U posao se uključuje još jedan stručnjak za obnovljive izvore.

Nikola Petrović, kum predsednika Srbije Aleksandra Vučića, postao je u avgustu suvlasnik firme „Crni Vrh Ponjer“ koja planira izgradnju vetroelektrane Crni vrh na teritoriji Žagubice, Bora i Majdanpeka, saznaje CINS i podseća da je Petrović već godinama u poslu sa malim hidroelektranama, a samo u 2019. godini država je od hidroelektrana povezanih sa njim otkupila struju u visini od 2,3 miliona evra.

Firmu „Crni Vrh Ponjer“ iz Žagubice, čija je delatnost proizvodnja električne energije, prošle godine je osnovala firma „W-Line“ u vlasništvu Ivana Pantelića, koji je u martu ove godine postao i direktni vlasnik. Prema ugovoru o prenosu udela, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) imao uvid, Nikoli Petroviću je u avgustu preneto 50 odsto vlasništva firme za oko 37 hiljada dinara.

Reč je o kompaniji koja na tromeđi teritorija Bora, Majdanpeka i Žagubice treba da izgradi vetroelektranu „Crni vrh“, a vrednost ovog posla je, prema medijskim napisima, oko 100 miliona evra. Planirana je izgradnja do 40 vetrogeneratora koji koriste snagu vetra za proizvodnju električne energije, od toga 21 na teritoriji Žagubice, 14 na teritoriji Bora i pet na teritoriji Majdanpeka.

Početkom juna Bor i Majdanpek su stavili na uvid plan detaljne regulacije područja vetroelektrane, što je jedan od uslova za kasnije projektovanje i izgradnju.

Nikola Petrović, direktor „Elektromre`e Srbije“ (EMS) u periodu od septembra 2012. do kraja 2016. godine i kum predsednika Aleksandra Vučića, nije želeo da za CINS govori više o ovom poslu.

S druge strane. potpredsednik Socijaldemokratske stranke Goran Radosavljević izneo je podatke, za koje navodi da se nalaze u finansijskom izveštaju Elektroprivrede Srbije, po kojima je ta kompanija u gubitku 200 miliona evra zbog plaćanja struje iz obnovljivih izvora preduzećima povezanim sa Srpskom naprednom strankom.

Radosavljević je naveo da je od 2013. godine do prve polovine 2020. godine EPS platio 365 miliona evra za struju iz obnovljivih izovra energije od čega 25 miliona su investicije samog EPS.

Od ostalih 340 miliona evra, rekao je on, 140 miliona evra su platili građani kroz taksu, a 200 miliona sam EPS.

Radosavljević navodi da je sa 115,5 miliona evra plaćen 1,3 gigavat struje, što je 2,5 puta veća cena od tr`išne cene struje na evropskim berzama. Radosavljević je rekao da je EPS 2015. godine imao dobit od 70 miliona evra, 2018. godine je prijavio minus od devet miliona evra, da bi u izveštaju za prošlu godinu završio sa gubicima od 50 miliona evra.

Šta ovi primeri govore. Pa razotkrivaju plan. Da ponovimo. Neće se prodavati EPS, ali će se privatizovati i rasprodati proizvodnja struje u Srbiji. EPS vredi 14 milijardi evra i najveći deo ove vrednosti neće biti prodat već preseljen tajkunima i prijateljima režima, a narod će i dalje da glasa za Vučića koji čuva sirotinju jeftinom strujom, a priča je malo drugačija. Čuvanje socijalnog mira ima za cilj da se EPS razbuca i onemogući da ulaže, a proizvodnju struje preuzmu tajkuni i prijatelji režima a i da se privatizuje proizvodnja struje a ne EPS.

Evo male jednačine s nekoliko poznatih i nepoznatih.

Elem, Nemačka će do 2038. godine zatvoriti sve termoelektrane, a njen primer će slediti i druge države Evrope. Isto je nedavno najavila i Poljska.

Srbija 70 odsto struje proizvodi iz termoelektrana, a to znači da 70 odsto vrednosti EPS-a jesu termoelektrane. Te ispada da je to oko 10 milijardi evra ukupne vrdnosti EPS-a. Više ili manje nije bitno novci su ogromni. A prevara velika.

Ako će se zatvarati termoelektrane struja će se proizvoditi iz obnovljivih izvora, a oni su vetar, sunce, voda… Gde je tu EPS kao državna firma. U Srbiji EPS i dalje investira u termoelektrane, a tajkuni i stranci u vetreoparkove…

Šta će na kraju biti rezultat… Nije teško naslutiti propast EPS-a i prelazak srpske energetike u ko zna čije ruke i džepove.

Ako se naravno ovako nasatvi i nešto hitno ne preduzme i zaustavi očigledan pokušaj vrhunske prevare i podmetačine.

 

Milovan Lukić