banner-image

Jadranka Marčok: Zdrava životna sredina nema alternativu

Ekološki časopis “Ekolist” iz Bačkog Petrovca ovogodišnji je dobitnik Velike povelje “Zelena planeta” za učinjeno dobro prirodi u 2020. godini, koja je danas – na Svetski dan čistih planeta – u restoranu “Aroma” u Bačkom Petrovcu zvanično uručena direktorki ovog časopisa Jadranki Marčok. Tim povodom portal “Storyteller” razgovarao je sa direktorkom „Ekolista“ Jadrankom Marčok.

Prestižno priznanje u pravim rukama, foto: Storyteller

Šta za vas predstavlja priznanje „Zelena planeta”?

Uvek je prijatno primiti nagradu, jer je to priznanje za vaš trud i rad. Velika povelja „Zelena planeta” ipak ima poseban značaj, jer je dodeljuje Društvo stručnjaka ekoloških nauka Srbije. Dakle, članovi žirija su odgovorni stručnjaci, ekolozi, ljudi koji žive „zelenu priču”. A to je i „naša priča”. Kako je navedeno u obrazloženju nagrade, za nama je duže od 15 godina rada i zalaganja za zdravije i humanije životno okruženje. Tokom svih tih godina naša misija je bila promocija očuvanja i mudrog korišćenja prirodnih vrednosti i resursa. Naš cilj je istinski održiv i dugoročan razvoj lokalnih zajednica, stvaranje zdrave životne sredine za naše ljude, koji moraju da žive u skladu sa prirodom i živim svetom oko sebe.

Zdrava životna sredina nema alternativu, jer u suprotnom život nije moguć. Ukoliko ekonomski prosperitet ide nauštrb ekološke stabilnosti – sve gubi smisao. I jedna i druga reč počinje sa „eko”, što znači da „ekonomija” i „ekologija” mogu i moraju da pronađu „zajednički jezik”. To je cilj „Zelenog kruga”, to je ideja koja provejava kroz autorske tekstove u magazinima „Ekolist” i „eEkolist”, a to je i moja lična misija. Drago mi je što je to prepoznato – što to cene moji saradnici, naši čitaoci, a sada i žiri Društva stručnjaka ekoloških nauka Srbije. Ova nagrada je veliki podstrek i novi vetar u naša krila.

Ekolist se više od decenije zalaže za očuvanje životne sredine, pokreće važne ekološke teme, promoviše primere dobre prakse. Zašto ste osnovali ovaj medij i kakvi su bili počeci?

Počeci su bili sasvim prirodni. Naime, vaspitavana sam od malih nogu da duboko poštujem prirodu, a to sam kasnije prenela i na svoju decu. Šta god da sam radila, sve me je na neki način upućivalo na prirodu – na ekologiju, zaštitu životne sredine, na ceo jedan spektar tema o kojima, kao građani, obično ne razmišljamo… Budući da sam već bila u medijima, dakle, sasvim je prirodno bilo da izaberem taj put. Baš kao na svakom početku – bilo je puno izazova i nepoznanica. Učila sam usput, savladavala prepreke i, što je najvažnije, upoznavala istomišljenike – ljude kojima je zaista stalo do zdrave životne sredine. Bili su to ljudi iz medija i stručnjaci iz raznih oblasti, tako da danas mogu da se pohvalim dragim kolegama i saradnicima koji na stranicama „Ekolista” mogu da pokriju široki spektar tema, te da o svakoj oblasti pišu argumentovano, kvalitetno i stručno.

Moji najbliži saradnici su mali uigrani tim i veliko mi je zadovoljstvo da sarađujem sa ljudima koji „dišu kao jedan”. Uvek smo „na vezi”, dobro komuniciramo, pa lako prebrodimo i najveće izazove.

Koja tema, članak ili koji projekti su imali najveći odjek među čitaocima i stručnom javnošću?

Često čujem kako vesti i objave iz oblasti ekologije i zaštite životne sredine dospeju na naslovne strane tek kada je njihova tema nekakva katastrofa, incident – nešto loše. To zapravo nije tačno! Naravno da će to privući dosta „pregleda”, ali iz iskustva mogu da kažem da najviše reakcija ipak dolazi na dobre vesti. Bilo da su to informacije koje objavimo u magazinu „Ekolist”, PDF izdanju „eEkolist”, na web stranici ili na društvenim mrežama – pažnju naših čitalaca privlače lepe priče sa srećnim krajem, uspesi naših stručnjaka, predstavljanja prirodnih dobara… Divne, emotivne reakcije bile su na priču o uspešnoj sezoni gnežđenja grabljivica u Vojvodini. Imali smo seriju tekstova o prirodnim dobrima u Srbiji, što je podstaklo mnoge da se zainteresuju i posete ove bisere prirode. Nadalje, dugogodišnja kampanja urodila je prodom i sada svi znamo mnoge detalje o životu supova. To je, takođe, tema koja budi pažnju naših čitalaca.

Stručna javnost uvek je dobro reagovala na tematske blokove – neke važne teme koje se ne mogu obraditi kroz jedan tekst, već zahtevaju više prostora i različitih gledišta. Najviše pažnje privukao je blok o pandemiji covida-19, u okviru kojeg smo kroz pet tema istražili ekološki, zdravstveni, ekonomski, naučni i sanitarni aspekt ove krize.

Kako uspostavljate finansijsku održivost, kako se finansirate i koji izvor je primarni? Šta bi moglo drugačije da funkcioniše?

I moji saradnici i ja znali smo da se nećemo obogatiti radom u medijima i to posebno u oblasti koju smo izabrali. Iako naši ciljevi nisu bili materijalne prirode, to svakako nije značilo da bismo svoje porodice ostavili na cedilu zbog nekakvog hobija. Odmah smo to prihvatili kao ozbiljan i odgovoran posao i dobro smo promišljali svaki korak. U samom startu smo bili samofinansirajući i živeli smo od pretplata naših čitalaca. Ubrzo smo, putem različitih projekata „izašli na zelenu granu”. Vremenom su za oglasni prostor počeli da se interesuju i oglašivači. Danas možemo da se pohvalimo da izdajemo dva magazina, od kojih je jedan besplatan. Uvek postoji mesta za sitne popravke, a ono što bi svi mediji želeli – jeste veća podrška.

Šta vam je doneo ovaj novinarsko-preduzetnički podvig, a šta odneo?

Kada smo počinjali sa štampanim izdanjem „Ekolist”, sam proces rada nam je bio poznat i tu nije bilo iznenađenja. Vreme nam je donelo razne digitalne platforme i tu smo morali da se prilagođavamo. Prvo smo pre desetak godina napravili web stranicu, koja danas ima funkciju zelenog info-servisa, a kasnije smo vidljivost povećali objavama na društvenim mrežama. U jednom trenutku smo shvatili da to nije dovoljno i tako je nastao „eEkolist” – PDF izdanje, mlađi, digitalni brat, tematski srodan, ali potpuno drugačiji. Ovo besplatno izdanje dolazi na adrese svih čitalaca koji su se prijavili na mejling listu.

Za nekoga ko je došao iz štampanih medija – sve te novotarije bile su pomalo nepoznate i zastrašujuće. Ovaj novinarsko-preduzetnički manevar doneo mi je mnogo učenja, savladavanja novih veština i prilagođavanja. Mogu s ponosom da kažem, da se svakoga dana s posla vratim malo pametnija. To je velika prednost, ali i lepota rada na ovim izdanjima.

Zamislite da svakodnevno odlazite na posao koji je dosadan i koji vas ne ispunjava!? Posebnu satisfakciju predstavlja saznanje da radimo nešto dobro – da građane informišemo o životnoj sredini i navikavamo ih na novu realnost u kojoj postoji i nešto važnije od profita i lične koristi, a to je naša planeta.

Ne mogu da kažem da sam svih ovih godina rada nešto gubila. To je put koji sam izabrala – ili je on izabrao mene – i to je jedno lepo putovanje…

Jadranka Marčok

Kada biste imali vremensku mašinu koja bi vas vratila u prošlost, da li bi ste ponovo osnovali Ekolist?

Kada bih imala vremensku mašinu koja bi me vratila u prošlost, otišla bih u vreme kada sam odlučila da se otisnem u nesigurne vode samostalnog izdavaštva. Iako odluka nije bila laka, ona je bila ključna da shvatim da jedna osoba može da napravi čuda ukoliko pokaže samo malo inicijative i odlučnosti. Sami, naravno ne možemo ništa, ali najveća vrednost ovog projekta i jesu ljudi – moji saradnici, naši čitaoci, oglašivači, partneri u projektima… Bez njih ne samo da ne bih mogla da radim, već bi sve bilo besmisleno. Kada bih imala vremensku mašinu, mislim da bih je često koristila i skakutala po prošlosti do svih onih divnih trenutaka koji mi je doneo rad na „Ekolistu”. A bilo ih je mnogo…

Izvor: Storyteller