banner-image

Nacionalni program za mlaćenje prazne slame na selu

U Palati Srbija je prošle nedelje svečano promovisan Nacionalni program za preporod sela Srbije. Ni prvi ni poslednji, ali ovaj pored većinom prepisanih i ofucanih fraza nudi i neka rešenja. Tačnije jedno i to maestralno genijalno. U stilu onog što je prolazeći pored spomenika Vuka Karadžića sa setom izjavio: “E moj Đuro, Đuro zbog tvog Gorskog vijenca ja pado na maturi”.

Najveće države morale su da rade decenijama i da donose na stotine mera kako bi poboljšale svoju poljoprivredu, a naši eksperti uspeli su da naprave program… Ne program nego perpetum mobile, što će reći pomerili su i granice agrarne nauke i fizike i čega god hoćete. Fali samo Vulin da seljacima deli topove, tenkove i migove 29 pa smo kompletni.

Kako papir trpi svašta, program predviđa, između ostalog, osnivanje polјoprivredne komore Srbije, osnivanje državne agrarne razvojne banke, osnivanje nacionalnog garantnog fonda radi osiguranja minimalnih poizvodnih cena za osnovne polјoprivredne proizvode, formiranje državnog fonda za razvoj seoske infrastrukture, posebne finansijske podsticaje za mlade bračne parove, žene i decu koji žive na selu, dodelu kuća pod najpovolјnijim uslovima onima koji žele da dođu da žive na selu i obrađuju zemlјu, ustupanje zemlјišta u državnom vlasništvu, do 50 hektara, na besplatno korišćenje mladim bračnim parovima…

Genijalnijeg plana za preporod sela i poljoprivrede svet nije video. On je toliko dobar da je dovoljna samo jedna jedina tačka programa, a ne njih stotine pa da potpuno oživi celo selo i širu okolinu. Ne trebaju ni krediti ni subvencije ni fondovi. Ni komora ni pretkomora. Samo jedan.

Elem, ako koza laže računica ne laže. Prosta matematika.

Date maladom paru 50 hektara, ne mora i kuća pride. Elem, date 50 hektara pa ih mladi i pametni onda izaju u arendu za 300 evra po hektaru i eto ti zarade ko kuća od 15.000 evra godišnje. To je mesečna plata 1.200 evra u državi u kojoj pola stanovništva koje ima posao radi za mesečnu platu od 45.000 dinara. Remek delo ekonomske nauke. Ova tačka ima tako dalekosežne posledice jer otvara mladima na selu neviđene perspektive. Pošto neće imati egzistencijalnih problema s dobijenih 50 hektara i zaradom od arende onda mogu da se posvete kreativnoj industriji i da dodatno zarade. Turizam, lov, ribolov, da se učlane u SNS, kupe džipove i idu po selima i tuku sve one koji su protiv toga da država podeli mladim na selu po 50 hektara. Šta ko ima protiv toga da mladi dobiju po 50 hektara? Samo neprijatelji, neznalice. Pa taj plan je smislilo 78 stručnjaka i uglednih ličnosti. Ima bre i Šveđani da se vrate u naša sela pod tim uslovima. I ne samo oni.

Kakvi genijalci i spasioci poljoprivrede.

Ova družina ne da je pala s kruške već je dibidus prolupala. Oni zaista misle da živimo u zlatno doba pa kreditima i agrornom komorom pomažu poljoprivredi, da garantnim fondom razvijaju razvoj…

Da ne bude da samo kritikujemo i da se podsmevamo moramo ovoj gospodi da objasnimo jednu prostu stvar. Oni uopšte ne znaju šta je strategija razvoja. Oni se bave pisanjem parola i pišu ono što ljudi hoće da čuju.

Ajmo redom.

Strategija je bez akcionog plana potpuna besmislica. To jest, prvo morate da napišete šta treba da se radi pa onda napišete kako će to da se uradi. Dakle 50 hektara daćete mladima. Onda u sledećem pasusu morate napisati koliko mladih imate na selu i koliko oranica imate ukupno i gde se nalaze. Samo to kada se napiše jasno je kakve nebuloze stoje u programu. Tako važi i za sve ostalo što je tu natrukovano.

Strategija je sledeća stvar.

Na primer. Strategija kaže da Srbija treba da razvija svinjarstvo. Srbija porizvodi tri miliona tovljenika godišnje, a Danska 30 miliona. Strategija onda kaže možemo li mi da povećamo proizvodnju 10 puta, koja je cena inputa, kakva nam je genetika, kako ćemo i po kojoj ceni izvoziti i možemo li se tući ozbiljno na svetskoj pijaci. Tačnije, strategija mora da kaže šta mi to u poljoprivredi možemo da proizvodmo deset puta više nego do sada i po cenama koje su niže od konkurencije. Možemo da povećamo sadnju jagoda 10 puta – po kojoj ceni i koliki su troškovi i na kraju što je važno koliko i sama proizvodnja – ko će u sezoni brati te jagode. Sve mora da piše, sva matematika i sva demografija i svi sezonci i ceo svet. A ne jeftine parole. Strategija mora da krene od tržišta a ne od proizvodnje. Danas sve može da se proizvede ali je suština u prodaji. Kada su direktora Koka-kole pitali šta bi se desilo ako bi im neko ukrao strogo čuvani recept za čuveno i najprodavanije piće čovek im je prosto obajsnio. Mogu da mi ukradu recept, mogu da mi ukradu i fabrike, ali neka mi ostave tržište i sve ćemo opet napraviti kao što je i bilo. Elem, to je princip na kome počiva ovaj svet, a mi uporno  krećemo od nas samih. Čak ni taj pristup ne bi bio potpuno pogrešan da se ne priča o tome šta hoćemo a ne šta možemo i šta je realno. I da se kaže kako bre to da uradimo.

Ajmo na popravni. U Srbiji od poljoprivrede živi milion i po ljudi. Možda će naprednjaci još 100 puta pobediti na izborima, ali s ovom pameću poljoprivreda se neće maći dalje od ovog tavorenja koje traje celu njihovu deceniju. Na kraju će se pokazati da je Vućić u stvari pobeđivao najviše seljake koji su za njega glasali.

Milovan Lukić