banner-image

Ratarstvo na drugačiji način donelo im uspeh: Ovo je njihova tajna

Predrag i Danka Alargić iz Vrbasa su treća generacija ratara. Međutim, nisu želeli da ukrupnjavaju oranice, već su osluškivali tržište i odlučili da organizuju i prošire proizvodnju na poseban način, što su kupci prepoznali i nagradili ih svojim poverenjem.

Sve je počelo od Momčila Alargića, Predragovog dede koji je kupio zemlju i osnovao gazdinstvo u Vrbasu. Kao iskusan ratar, angažujući nadničare uspeo je da razvije posao, obrađujući njive uz pomoć konja i zaprega. Svi zaposleni i njihove porodice živeli su sa njima na imanju, zajedno su svi jeli istu hranu.

Imanje je nasledio sin, a zatim unuk Predrag sa svojom suprugom Dankom, koji su doneli hrabru odluku: da se vrate nekonvencionalnoj ratarskoj proizvodnji.

– Odlučili smo da vratimo vreme dede Momčila. Nismo želeli da gajimo hibride i dosta dugo smo tražili stare vrste semena, takozvana “semena sa tavana”, koja su se skupljala na njivi i ostavljala da se prosuše na tavanu kako bi se posejala naredne godine. Uspeli smo da pronađemo stare vrste semena spelte, belog, žutog i crvenog kukuruza, kao i raži. Godinama smo ih razmnožavali, kako bismo došli do količine za proizvodnju – priča nam Danka.

Osnovni princip rada na njihovom gazdinstvu je da zemlju hrane isključivo prirodnim humusom koji biljkama daje sve što im je potrebno.

– Mašinsku obradu zemlje radimo samo pri oranju, setvospremačenju i parenju. U obradi zemlje učestvuje cela porodica, što uključuje i naša dva sina – objašnjava Danka.

Porodica Alargić u svom vlasništvu ima 7 hektara zemlje, a na približno istoj površini za njih uzgajaju ratarske kulture rodbina i prijatelji poštujući njihove zahteve uzgoja.

– Veći deo poslova obavljamo sami, za vršidbu i radove, za koje nemamo mašine, angažujemo druge. Što se tiče fizičkih radnika, to je posebna priča. Poprilično ih teško nalazimo“ – kaže Danka.

Država pomaže, ali simbolično.

– Koristimo samo subvencije za poljoprivrednu proizvodnju koje daje Ministarstvo poljoprivrede svake godine, a koje su više nego simbolične – kaže Danka.

Spelta, kraljica oranica porodice Alargić

Na svom gazdinstvu Predrag i Danka uzgaja pšenicu, suncokret, speltu, kukuruz i raž. Ipak, posebno mesto u njihovim srcima je zauzela spelta, pa su i svoje domaćinstvo po njoj nazvali Spelta Alargić.

Kako naš sagovornik kaže, speltu su prvo proizvodili za lične potrebe, zbog njenih visokih nutritivnih vrednosti.

Naime, spelta (krupnik ili pir) je poznata po svojim zdravstvenim i lekovitim karakteristikama. Bogata je vitaminima B grupe, kao i mineralima poput natrijuma, bakra, magnezijuma, mangana i gvožđa. Takođe, spelta sadrži mnogo više aminokiselina od pšenice. U njoj se nalaze složeni ugljeni hidrati koji su specifični po tome što poseduju antiinflamatorna svojstva, obnavljaju zglobove i hrskavicu. Ne treba zaboraviti dve važne materije u spelti: lignane i fitoestrogene. Lignani smanjuju simpotme osteoporoze, podržavaju kardiovaskularno zdravlje i utiču na prevenciju raka. Biljni hormoni, odnosno fitoestrogeni utiču na održavanje elastičnosti krvnih sudova.

Ali, to nije jedini razlog zašto su nastavili da uzgajaju speltu.

– Spelta je vrlo otporna žitarica (za razliku od pšenice koja je u procesu hibridizacije dobila na količini prinosa a izgubila na otpornosti). Speltu nije potrebno štititi fungicidima, mnogo bolje suzbija korovske biljke na parceli, jer iz jednog čvora bokorenja izbija do šest izdanaka i poprilično je viša u odnosu na pšenicu. Takođe, nije preporučljiva primena prihrane azotom, jer to dodatno podstiče bujanje stabljike koja, kasnije, pod teretom klasa može da polegne. Sve ovo navedeno predstavlja uštedu na agrotehničkim merama – objašnjava Predrag.

Kako naš sagovornik navodi, prilikom vršidbe, kombajn ne može da oljušti zrno spelte (kao kod pšenice), već ga skida zajedno sa košuljicom tj. plevom.

– To iziskuje dodatne korake prilikom pripreme zrna za mlevenje, kao što je ljuštenje u posebnim ljuštilicama, provejavanje i selektiranje. Sam prinos spelte je manji u odnosu na pšenicu, ali cena spelte kompenzuje tu razliku – otkriva nam Predrag.

Međutim, kako Danka dalje navodi, prinos je prevazišao njihove potrebe, te su odlučili da višak prodaju. Ali, kako?

Na gazdinstvu se nalazi stari kameni mlin. Nekada je kvarcni kamen pokretala vetrenjača snagom vetra, ali se bračni par Alargić odlučio da uloži u elektromotor, kako bi imali sigurniji kontinuitet proizvodnje brašna.

Za razliku od modernih mlinova sa noževima, kameni mlin drobi, gnječi i melje zrno, zbog čega se otpuštaju prirodne masnoće iz klice. Stara semena uz ovu vrstu mlevenja daju brašno koje se u mnogome razlikuje od ostalih na tržištu. To je porodicu Alargić navelo da razmišljaju o finalnim proizvodima.

– Nekako u startu smo imali u planu finalizaciju proizvodnje. Na tržištu je bilo mesta, potražnja je postojala, a ekonomija nas uči da što je prizvod finalniji potencijalna zarada na njemu je veća. U našem slučaju, prodajemo i sirovinu i gotov proizvod, na kupcu je da odluči šta je to što njemu odgovara da kupi – kaže Danka.

Pored brašna, Predrag i Danka proizvode zdrave, beskvasne hlebove raznih kombinacija, bez aditiva, emulgatora i pojačivača ukusa. Njihova specijalnost su testenine od celog zrna spelte. Za razliku od obične testenine ovde su sačuvani svi hranljivi sastojci kojih nema u belom brašnu.

Svoje proizvode prodaju uglavnom preko veleprodaja i maloprodaja. Problema ima kao i svuda, ali bračni par Alargić uspeva uspešno da se nosi sa njima.

 – Najviše muke nam zadaju veleprodaje, koje nas pritiskaju da smanjimo cenu proizvoda ne bi li oni bili konkurentniji sa cenama na tržištu. Sa pekarama skoro i da ne radimo, poznato mi je da oni uzimaju već gotove smeše i zamese od velikih industrijskih proizvođača. Ove sa kojima radimo su male, zanatske pekare, sa manjim obimom proizvodnje i specijalizovanim proizvodima – objašnjava Danka.

Njihov savet svima koji žele da se bave sličnom proizvodnjom je da osluškuju šta je to za šta su kupci spremni da daju novac i da ulože u kvalitet proizvoda, jer tržište to uvek prepozna.

– Potrebna je upornost da se izguraju ideje do kraja. I naravno, morate da budete svesni da vas očekuje jako puno rada – zaključuje Predrag.

Tijana Todorović

Autor fotografija: Spelta Alargić, Vrbas