banner-image

Mala proizvodnja začinskog i lekovitog bilja može doneti pristojnu zaradu

Sve je počelo kao hobi, od jednog kontejnera i par kesica semena. Vremenom, hobi je prerastao u zaradu koja Radici pristojno dopunjuje kućni budžet.

Radica Kostić bavi se proizvodnjom začinskog i lekovit bilja već par godina. Svoje biljke neguje u „srcu Srbije“ u Počekovini, mestu u neposrednoj blizini Trstenika. Ljubav prema biljkama se pretvorila u hobi, a kako je vreme prolazilo, hobi je počeo da donosi zaradu.

– Počela sam gotovo ni iz čega i svake godine svoju ljubav skromno širila. Sada sam na jednom, ali prilično prostranom plasteniku koji trenutno zadovoljava moje potrebe. Dogodine biće i više – kaže Radica.

Prema njenim rečima, proizvodnja začinskog i lekovitog bilja je krenula, bukvalno, od jednog kontejnera i par kesica semena. Danas proizvodi 4 do 5 hiljada saksija raznoraznog bilja. Ideja da se bavi baš ovim biljem se rodila, kako kaže, iz srca. Ispalo je da je to bio pun pogodak, zato što radi nešto što voli, a pritom pristojno zarađuje. Posla ima puno, ali ne preterano, da ne može sve da se stigne.

– Sezona počinje krajem februara, a traje do kasne jeseni. Naravno, ima biljaka koje se i preko zime gaje i čuvaju se za proleće. Kada krene toplije vreme, tada sve počinje – kaže Radica.

Proizvodnja nije teška, ako se radi punim srcem.  Kao i za sve biljke, ključni su vremenski uslovi.

– Ja uglavnom koristim seme iz sopstvene proizvodnje, a nešto novo nabavljam iz inostranstva. Kada je početak godine hladan, kao što je bilo ove godine, nicanje biljaka je teže i treba im malo više pažnje. Ali, kada je toplije, put od semena do već pristojne biljke dosta je kratak – oko mesec dana – objašnjava nam Radica.

Začinsko i lekovito bilje prodaje u saksijama, dok su još mlade biljke, a kupci su najčešće žene. Cene su, kako kaže, pristojne. Prilagođene budžetu našem narodu.

– Cene biljaka su uglavnom, za moj pojam, pristupačne i može svako da ih priušti. Zadnjih par godina su 100 dinara po saksiji, pa svaka bašta, terasa i trpeza mogu da budu mirišljave i lepe. Najviše se kupuje bosiljak. On nije zahteva za uzgoj, a gotovo ga svi imaju i koriste. Ni ostale začinske biljke nisu zahtevne za uzgoj, jer su imune na štetočine. Neke se i sade pored glavnih povrtarskih kulutura, kako bi terale štetočine svojim mirisima ili ulepšale ukus plodova – kaže Radica.

Kao i mnogima, i njen omiljeni začin i lekovita biljka je bosiljak. Njegova upotreba je široka, a lekovitost nadaleko poznata. Može da se koristi za milion stvari: kao dodatak hrani, kao čaj, tinktura, a koristi se i u verskim obredima.

Radicu je, kao i mnoge proizvođače, pogodila situacija sa pandemijom i morala je brzo da se prilagodi.

– Vreme korone je donelo neka nova pravila, stagniranje prodaje, ali ekspanziju Interneta i razne oline prodaje. Sada, kada je situacija u blagom poboljšanju veće su mogućnosti za plasman, tako da mi je sada prodajno mesto u Vrnjačkoj Banji pun pogodak. Što zbog mora turista, što zbog lokalnog stanovništva – priča nam Radica.

Ona poručuje svima koji bi želeli da uđu u proizvodnju začinskog i lekovitog bilja da se ne plaše.
– Svako ko želi da se bavi nekim poslom, bitno je da postoji ljubav, a onda sve ide lako – zaključuje Radica.

Tijana Todorović

Autor fotografija: Radica Kostić, Začinsko i lekovito bilje