banner-image

Miris koji vraća u detinjstvo glavna ideja za biznis

Dvadesetpetogodišnja Andrijana Malezić napustila je svoj rodni Kruševac kako bi u Novom Sadu gradila akademsku karijeru. Međutim, tokom studiranja na Tehnološkom fakultetu shvatila je da je hobi ispunjava mnogo više nego nauka.

U trenutku kada je uvidela da miris domaćih kolača koje sama ispeče, a naročito medenjaka, u njoj budi slobodu i radost, odlučila je da razvije sopstveni biznis pod nazivom Qkiss:

„Osećaj je neverovatan kada radite ono što volite! Sve vreme tokom studija sam bila zaposlena i usput pronalazila sebe. Meni je izrada medenjaka ne samo posao, već i antistres terapija. Posao je jako pipkav, ali kada sednete i počnete da crtate po medenjacima jednostavno niste u mogućnosti da razmišljate o ostalim stvarima, već svu pažnju usmerite na to što radite.

Samo istrajni ljudi koji veruju u sebe mogu uspeti. Verujem da ću uspeti i trudim se da napravim lepu priču. Trenutno mi je izrada medenjaka glavni izvor zarade, a iskreno se nadam da će tako i ostati!“

  • Kada ste počeli da se bavite izradom medenjaka?

„Pre otprilike deset godina u jednom časopisu sam videla ukrašene keksiće i recept, tada su bili i novogodišnji praznici i reših da se oprobam. Jako mi se dopalo! Počela sam da ih pravim i za 8. mart, 14. februar i ostale značajne datume. Kako je vreme odmicalo, gotovo svakodnevno sam na Instagramu i Pinterestu pratila tuđe radove, pronalazila ideje i usavršavala nove tehnike. Mogu reći da se aktivno bavim izradom medenjaka četiri godine, tada sam otvorila profil Qkiss na društvenim mrežama i počela da nudim svoje proizvode.“

  • Po kojoj recepturi ih pravite?

„Iskrena da budem, probala sam na desetine recepata. U suštini nema tu neke razlike, sve se svodi na iste sastojke i manje-više istu količinu. Ukus najviše znači od kvaliteta svih tih sastojaka. Kao što sam probala na desetine recepata, probala sam i na desetine različitih proizvođača namirnica koje koristim i zaključila koji su najbolji. Med igra ključnu ulogu i on mora da bude prirodan. Na kraju sam došla do svog recepta, napravila tačan odnos svih sastojaka… Možete zaključiti da sam samouka i da uživam u svemu tome. Medenjaci mi uvek budu isti, prepoznatljivi po mekoći i mirisu!“

  • Pravite i medene kućice različitih veličina. Zašto ste se opredelili baš za ovaj oblik? Postoji li simbolika zbog koje ste se odlučili da ih izrađujete?

„Kao deca, svi smo uživali u američkim filmovima koji su se prikazivali na televiziji za vreme praznika. Kod njih je uvek sve bilo okićeno, svetlucavo, a uvek je tu bila i kućica od medenjaka, mali gingerbread čovečuljci… Dete u meni je nakon 20 godina poželelo da napravi kućicu od medenjaka i ispuni svoju želju iz detinjstva. Od drugarice sam dobila na poklon modle za kućicu, tako da trenutno imam samo jedan oblik, ali  me to ne sprečava da pravim i druge oblike jer verovali ili ne, nisu vam ni potrebne modle! Potrebno je samo malo mašte i kreativnost, pomalo i dobre matematika, da bi se na kraju sve savršeno uklopilo. Ove godine sam obezbedila i sijalice, pa svaka medena kućica svetli, što upotpunjuje celu priču.

U suštini, radim po osećaju, kao i svaki umetnik. Nekada to bude klasična kućica, nekada veća, nekada manja. Nekada napravim i neuobičajene oblike, sve zavisi od trenutka. Desi mi se i da sve isplaniram do najsitnijeg detalja, a onda na kraju ispadne nešto sasvim treće. Sloboda je bitna, a ja je u svom poslu imam.“

  • Koliko vremena treba da se ispeku medenjaci i da se ukrase?

„Medenjaci i kućice se peku sedam-osam minuta. Što se dalje izrade tiče,  uvek kažem da mi je potrebno sedam dana, nezavisno od dekoracije. Prvog dana ispečem testo, nakon toga potrebno je 24 sati da se osuše, zatim ide baza, pa opet 24 sata sušenje. Jedan dan izdvojim za fotografisanje, i tek šestog dana ih pakujem, da bih sedmog dana poslala na adresu.

Dosta puta mi se desilo i da ne stignem da ih uslikam usled manjka vremena. Zato uvek uzmem koji dan više, da ne budem ograničena, da imam prostora da ispravim eventualne greške. Najviše vremena oduzima pravljenje boja. Pre nego počnem sa crtanjem, uvek u glavi napravim sliku gotovog proizvoda i dok ne dobijem željene boje ne počinjem.

Što se dekoracije tiče, ja sam uvek za manje je više, ne volim da preterujem sa detaljima, već da sve bude umereno.“

  • Kućice izgledaju toliko lepo da je prosto žao pokvariti ih ili ih pojesti. Koliko dugo medenjaci mogu da stoje? Moraju li biti upakovani?

„Kvalitetni medenjaci, upakovani u kesice mogu da stoje baš dugo, kao i bilo koji drugi keks. Još će duže čuvati svežinu ukoliko se budu čuvali u kutiji, a poželjno bi bilo metalnoj. Zato sam ih ove godine i obezbedila. Uvek preporučujem da se pojedu u prvih šest meseci, nakon toga mogu služiti kao ukras godinama.

Još čuvam svoje prve medenjake i kućicu, nisu se promenili niti izgubili oblik. Ukoliko se medenjaci ne čuvaju na adekvatan način već npr. stoje u tanjiru na stolu, postaće suvi i izgubiće miris.“

  • Da li medenjake pravite tokom cele godine ili samo tokom praznika? Kada je najveća potražnja?

„Medenjake pravim tokom cele godine, po porudžbini. Za vreme praznika  svake godine bude drugačije, uvek ubacim nešto novo, igram se oblicima i bojama. Za vreme novogodišnjih praznika je najveća potražnja, ljudi se raspituju već od oktobra. Međutim, malo ko zna da je to zaista zahtevan ručni rad i da za izradu treba vremena, pa svake godine ima i onih koji ostanu bez medenjaka jer se jave gotovo pred sam kraj godine. Medenjake je nemoguće napraviti i ukrasiti za dva dana. Zbog toga sam rešila da ću za svaki praznik unapred pripremiti setove i ponuditi ono čime raspolažem. Osim medenjaka, pravim i torte. Veliki sam zaljubljenik u poslastičarstvo.“

  • Koje su prepreke sa kojima ste se susreli do sada prilikom pretvaranja hobija u glavni izvor zarade?

„Više puta mi se desilo da su neke firme ili  restorani želeli da poruče moje medenjake, ali su odustali kada sam rekla da nemam deklaraciju. Najviše bih volela da imam svoju poslastičarnicu koja će se razlikovati od svih drugih i koja neće biti klasična. Za početak bih ipak volela da registrujem radionicu za izradu medenjaka, najviše zbog deklaracije. Zakon se dosta promenio, ništa više nije toliko jednostavno kao nekad, ali ja verujem u sebe i znam da ću uspeti.

Ove godine sam prvi put učestvovala i na Noćnom bazaru, najviše zbog reklame. Dobra reklama je pola posla. Reakcija ljudi kada su videli kućice i medenjake bila je Vauu, ovo sve ti sama praviš?! Ja sam zaista bila presrećna zbog toga! Čak je i prodaja prošla dobro. Prelep je osećaj kada se ljudima sviđa ono što radiš.

Nažalost, u Srbiji ručni rad nije dovoljno cenjen. U bilo kojoj drugoj zemlji bavljenje ručnim radom je isplativije. Mnogo, mnogo više.  Put od ideje, preko realizacije, sve  do ostvarenja nečijeg sna je jako dug, komplikovan i trnovit. Zato je važno da ljudi steknu naviku da podržavaju male proizvođače, da kupuju domaće i da na taj način budu nečija podrška.“

Vanja Velisavljev