banner-image

Plan EU da izvuče 20 miliona tona pšenice iz Ukrajine na staklenim nogama

Ukrajinske pomorske luke mogle su da izvoze i do sedam miliona tona pšenice mesečno. Sada Evropska unija pravi plan kako da preko kopnenih ruta nadomesti taj izvoz ali to će biti teško izvodljivo. 

Zbog ruske invazije Ukrajini je zakočen izvoz pšenice čiji je jedan od najvećih svetskih proizvođača.  Više od 90 posto izvoza kretalo se iz luka poput Odese ili Mariupolja preko Crnog mora. No, pomorske mine i razoreni Mariupolj sada taj put dovode u opasnost, piše Jutarnji list.

EU planira da do jula pokrene 20 miliona tona pšenice iz ukrajinskih silosa kroz koridor koji je nazvan „Put solidarnosti“. Plan je usredsređen na nabavku vozila iz privatnog sektora, koja će pšenicu prevesti cestom ili železnicom, kao i na izgradnju dodatnih skladišta žitarica unutar EU i smanjenje granične kontrole u zemljama koje graniče s Ukrajinom, poput Poljske i Rumunije.

Predsednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošle nedelje je navela problem nestašice i povećanja cena u najsiromašnijim zemljama sveta.

„Najviše pate krhke zemlje i ranjivo stanovništvo“, rekla je, navodeći da je Ukrajina ključna za stabilnost globalnih cena hrane.

U Ukrajini smatraju da ni ti napori neće biti dovoljni. Ukrajinske pomorske luke mogle su izvoziti i do sedam milona tona pšenice mesečno. Kopnene rute će teško nadmašiti brodove. Ukrajinski ministri, šefovi železnica i trgovci žitom smatraju da je pšenica osuđena na propast zbog mešavine birokratije, nedostatka vagona i pomorskih mina.

Pruge ne mogu zameniti more

Nakon što su ukrajinske morske luke blokirane, izvoznici žita su okrenuli pogled ka železnici.

Kako je već pisao Agrosmart, teret se može pretovariti ili preneti u evropske zemlje preko 13 železničkih graničnih prelaza: četiri sa Poljskom, dva sa Slovačkom, dva sa Mađarskom, tri sa Rumunijom i dva sa Moldavijom.

Projektovani protok ovih 13 železničkih graničnih prelaza je oko 3.400 vagona dnevno. To odgovara približno 220.000 tona različitog tereta, od čega se dnevno može prevesti 731 vagon ili približno 50.000 tona žitarica. Ipak, sada granicu dnevno pređe samo 20.000 tona žitarica.

Osnovni problem je što ukrajinske i evropske železnice koriste potpuno različite koloseke. Na primer, ukrajinski železnički kolosek je 1.520 mm (4 stope 1127/32 in), dok evropske železnice koriste standardni kolosek od 1.435 mm (4 stope 8,5 in). Dakle, ukrajinski i evropski kolosek i vozni park su potpuno različiti i po dimenzijama i po parametrima. I nije moguće jednostavno razmeniti teret i robu i prevesti vozna sredstva preko granice.

Postoje i tri druga problema. Prvo, izvoznici neravnomerno koriste postojeće granične prelaze. Od 13 železničkih graničnih prelaza, samo pet radi punim kapacitetom. To su Izov na poljskom graničnom prelazu, Užgorod, Čop i rumunski granični prelazi. Ovih pet graničnih prelaza je potpuno popunjeno jer izvoznici radije šalju teret na ove lokacije. Preostalih osam graničnih prelaza opterećeno je samo 30% do 50% kapaciteta. Izvoznici bi stoga trebalo da izgrade nove logističke lance van teritorije Ukrajine kako bi sa evropskim prevoznicima popravili kretanje žita novim rutama.

Drugi problem je što evropska infrastruktura i prevoznici nisu bili spremni za naglo povećanje obima transporta žitarica. Evropski prevoznici nisu imali dovoljan broj vagona žitarica koloseka 1.435 mm. Oni takođe nemaju dovoljno lokomotivnog voznog parka da podnesu ovaj dodatni tok ukrajinskog žita. I, naravno, imaju infrastrukturna ograničenja. Na primer, u Rumuniji i Moldaviji deonice imaju ograničenje težine za voz, tako da težina voza tamo ne sme biti veća od 2.700 tona, dok u Ukrajini takvi vozovi saobraćaju sa masom od 5.400 tona.

Treći problem su birokratska kašnjenja na granici vezana za carinjenje, graničnu inspekciju, fitosanitarnu i veterinarsku kontrolu. Za razliku od izvoza žitarica morem gde je potreban samo jedan set sertifikata za ceo teret, izvoz žitarica železnicom zahteva mnogo sertifikata.

Zbog svih ovih problema, vreme za prelazak žitarica sada može biti od dve do tri nedelje, dok odgovarajući sertifikati važe samo 15 dana.