banner-image

Zašto nije dobra preterana upotreba mineralnih đubriva

Jednostrana preobilna ishrana azotom dovodi do relativnog nedostatka fosfora, kalijuma, bora, cinka, još ako je praćena i prisustvom dovoljne količine vode dovodi do ubrzanog porasta vegetativnih organa na štetu prinosa plodova.

Biljke sa ovakvom ishranom kasnije počinju plodonošenje, na njima su listovi veliki usled spore razgradnje hlorofora, tamnozeleni, deblji, dobro hidratisani. Usled poremećenog odnosa ugljenih hidrata i proteina u korist drugih, ćelije plodova imaju veću zapreminu i stvaraju mekano, sunđerasto tkivo, usled čega lako podležu infekciji, takođe imaju lošiji ukus i kvalitet, čuvanje je kraće a gubici pri čuvanju su veći.

Plodovi su mali i slabo obojeni, karakteristična boja plodova se kasnije obrazuje, zbog sporijeg razlaganja hlorofila, a sazrevanje plodova kasni. Zbog povećane osetljivosti nekih povrtarskih vrsta na niske temperature, preterana ishrana azotom može da ima veoma štetne posledice, posebno u rasadničarskoj proizvodnji.

Korenov sistem biljaka obilno snabdevenih azotom je plitak, zbog čega su takve biljke manje otporne prema zemljišnoj suši. Višak azota nepovoljno utiče na otpornost biljaka prema visokim temperaturama i bolestima. Nepovoljno dejstvo viška azota na kiselim zemljištima može da se ublaži povećanjem pH vrednosti zemljišta do blizu neutralne reakcije, kao i obilnim đubrenjem kalijumom.

Preterana upotreba azota ne samo što često nije ekonomski opravdana, nego može da dovede i do zagađenja sredine nitratima i pogoršanja biološke vrednosti proizvoda, zbog čega pri utvrđivanju potrebne doze azota treba strogo voditi računa kako o potrebama biljaka u azotu, tako i o zalihama azota u zemljištu. Obilna ishrana sa azotom posebno u nepovoljnim uslovima za njihovu redukciju (nedovoljna osvetljenost, nedostatak vlage i dr.), dovodi do njegovog nakupljanja u biljkama. Visok sadržaj nitrata u hrani može toksično da deluje.

Visoke količine azotnih mineralnih đubriva najčešći su uzročnik nakupljanja nitrata u povrću, koji osim nepovoljnog dejstva na zdravlje ljudi i životinja, negativno deluju na kvalitet povrća.

Posebno mnogo nitrata sakuplja salata, spanać, cvekla, rotkva, keleraba, blitva, nešto manje mrkva, kupusnjače, boranija, a najmanje paradajz, paprika, krastavac, brokola, karfiol, beli i crni luk, ali su velike razlike između sorti. Najviše nitrata u proseku povrće sadrži u jutarnjim časovima, a najmanje posle podne.

Primenu azotnih đubriva treba prilagoditi hemijskim karakteristikama zemljišta i vrsti povrća koja se proizvodi. Nivo obezbeđenosti povrća azotom može donekle da se oceni na osnovu boje listova i porastaa tačnije na bazi sadržaja azota u listovima i u zemljištu.

dipl. inž. Slavica Kodžopeljić dipl.inž.ratarstva
PSSS Zaječar Agroznanje doo Zaječar