banner-image

Svetionik iz Kragujevca: Konkurs za priznanja o selima Srbije

Društvo za narodno prosvećivanje sa suorganizatorima raspisalo je peti konkrus za najbolja književna ostvarenja na selu i o selu u Republici Srbiji pod nazivom ,,Moje selo u pričama i pesmama“.

Ovaj festival je smotra pisane reči na selu i o selu. Cilj je da se probude, okupe i ohrabre svi ljudi iz ruralnih sredina kao i iz naše dijaspore koji posle svojih redovnih poslova u polju, na njivi, kao i zaposleni na nekim drugim mestima u selu i gadu, ipak uzimaju pero i hartiju i pišu o životu i radu na selu, navodi dr Milutin Matić, predsednik Organizacionog odbora festivala. Akademik dr Radenko Krulj često je govorio da je ,,seoski um najbistriji um, posebno onaj koji je prvo vaspitanje poneo iz svoje seljačke kuće i porodice, a prva znanja stekao u svojoj seoskoj školi“, što je tokom istorije o postojanju sela i potvrđeno.

Piše: Branislav Gulan, analitičar i publicista

Sumorna je slika sela Srbije. Jer, od njih 4.709 u kojima živi oko 565.000 domaćinstava, nestaje čak 1.200. Ali, je i upaljena duhovna lampa pa se krenulo u pokušaje vraćanje života u neka sela sa akcijiom ,,500 zadruga u 500 sela“ koju vodi Ministarstvo za brigu o selu sa ministrom Milanoim Krkobabićem. Tako je za pet godina 207 sela dobilo bespovratno 2,2 milijarde dinara da bi se organizovala zadružna proizvodnja u selima. Niz sela dobilo je na poklon buseve kako bi se moglo besplatno putovati od sela do sela, a vraćeni su i tradicionalni ,,Miholjski susreti“ sela.

Pored toga, u selima je prazno oko 200.000 kuća. Od toga već je mladima koji se vraćaju na selo i hoće u njemu da žive i rade, besplatno dodeljeno više od 1.000 kuća. To je i početak procesa za vraćanje života u selima Srbije. Takvu ideju pre više od tri decenije ponudio je i pok. prof dr Đura Stevanović, sociolog sela, na tradicionalnim ,,Vlasinskim susretima“, koji su održani 24 puta. Posle toga u praksi je počeo da sprovodi Ministarstvo za brigu o selu. To mora da ostane zadatak svih vlada u Srbiji u narednom veku. Jer, samo ako potraje, u tom vremenu se mogu očekivati vidiljivi rezutlati. Jer, toliko je vremena prošlo i u uništavanju sela. SAD ga često podižu i oni koji su gasili ta sela.

Analitičar i publicista Branislav Gulan, u svom poluvekovnom istraživanju ukazao je na sumornu sliku sela Srbije. Po njegovim analizama trebaće da prođe dosta vremena da bi se vratio život u sela koja imaju šansu da opstanu i ostanu. Stanje je takvo da će od 4.709 sela u Srbiji čak 1.200 nestati za deceniju i po. Ostaće samo spomenici u selima, ako bude imao ko da ih sagradi. U mnogim selima koja nestaju i sada se gleda ko će ostati poslednji da ugasi svetlo ili lampu. Dokaz takvom stanju je da nam rastu površine pod grobljima. Jer, godišnje nam je samo za sahrane potrebno više od 20 fudbalskih igrališta!

O sumornom stanju sela Srbije, najbolju sliku daju poluvekovna istraživanja Branislava Gulana:

U nastavku ovog teksta objavljujemo i ilustrativne pokazatelje popisa stanovništva iz 2011. godine, koje je Branislav Gulan poredio i sa rezultatima do kojih je došao u sopstvenim istraživanjima i analizama aktuelnog stanja u selima Srbije.

REZULTATI POPISA STANOVNIŠTVA SRBIJE (2011.g.):

• 2.487,886 domaćinstava;
• 7.163.034 stanovnika. Veruje se da je u Srbiji na početku 2019. godine bilo manje od sedam miliona žitelja; Procene na kraju 2022. godin su da ima tek oko 6,3 milioan stanovnika!
• Van gradskih sredina živi 2.914.990 stanovnika (40,5 odsto);
• Procene su da će Srbija već sledeće 2023. nodine će imati 6,3 miliona stanovnika, što će se po broju vratiti na nivo od 100 godina unazad! Nastavljanje trenda gubitaka stanovništva traži radikalnu preorijentaciju javnih politika u pogledu ključnih pitanja kao što su promena strategije razvoja i stavljanja akcenta na ravnomerniji regionalni razvoj, na razvoj poljoprivrede i sela;
• U Srbiji je do 2020. godine, godišnje umiralo oko 102.000 žitelja, a rodi se do 65.000 beba. Dakle, više umre nego što se rodi oko 35.000 do 40.000 stanovnika. Od toga je u Vojvodini 12.000! Dakle, nestane po jedna varoš. Rađanje je na nivou Prvog svetskog rata, 1914. godine. Posle toga već u 2021. godini, dakle u vreme korone više je umrlo nego što se rodilo čak 75.000 žitelja Srbije!
• To su poražavajući podaci, ljudi se sve više sele u gradove gde jedva preživljavaju, nisu stambeno obezbeđeni i zato se sve ređe odlučuju za potomstvo;
• U Srbiji više od 260.000 momaka i 100.000 devojaka u životnom dobu između četiri i pet decenija života, a nisu zasnivali porodice;
• Pored svega toga oko 35.000 mladih godišnje ode sa kartom u jednom pravcu, znači bez povratka. U 2017. i 2018. godini, prema grubim procenama otišlo je čak po 60.000 mladih!

STANJE U NASELJIMA – SELIMA SRBIJE:

Sada se u ruralna podoručja vraćaju samo stari ljudi koji su sa 15 ili 16 godina otišli u najveće gradove. Ljudi moraju da znaju da povratak na selo ne znači vraćanje motici i ralu, već posvećivanje modernoj poljoprivredi koja daje ozbiljnu perspektivu. A mi danas imamo do 800.000 hektara zemlje koju niko ne koristi! Godišnje se u Srbiji izgubi oko 25.000 hektara zemlje za izgradnju infrastrukture.
Srbija gubi bitku za seoske sredine, a rastu samo tri najveća grada Beorad, Novi Sad i Niš.

Od 1991. do 2012. godine Vojodina je izgubila 110.000 stanovnika, Šumadija i zapadna Srbija 180.000, a južna i istočna Srbija više od 200.000 ljudi! Crna Trava, Majdanpek, Negotin, Rekovac i Varvarin su najdrastičnije osetili pad nataliteta i izgubili najveći procenat stanovništva. Poslednji popis pokazao je da se broj praznih kuća drastično povećava u opštinama istoka i jugoistoka Srbije, kao i Banata.

Najkritičnije stanje je u Pčinjskom, Topličkom, Nišavskom, Jablaničkom i Pirotskom upravnom okrugu. Strategije o razvoju poljoprivrede od 2014. Do 2024. godine predstavlja neostvareni plan želja, a proizvodnja je i u 2021. godini opada za pet odsto. Vrednost agrarne proizvodnje u 2021. godini bila je 5,6 milijardi dolara, dok je izvoz sirovina za proizvodnju hrane u Srbiju doneo 4,9 milijardi dolara.

Podignut spomenik seljaku Srbije!

• Spomenik srpskom seljaku, kao jedini u Srbiji, podignut je 2017. godine u Glavincima, naseljenom mestu na teritoriji grada Jagodine, prilikom obeležavanja 280 godina postojanja sela. Podigli su ga meštani u znak zahvalnosti selu i starijim generacijama, a u cilju očuvanja tradicije i sećanja na nekadašnji način obrađivanja njiva. Zbog toga seljak u jednoj ruci nosi motiku, a u drugoj testiju, zemljanu posudu za vodu, dok seljanka, koja ide iza njega, nosi korpu sa hranom i mali budak. Spomenik je napravljen od betona, a patiniran je bronzom. Spomenik je otkrio najstariji stanovnik Glavinaca Živko Vasiljević. Spomenik je rad vajara Ivana Markovića iz Jagodine.


• U zemlji Srbiji zvanično po Ustavu nepostoji nijedno selo više. Sad se to zovu naseljena mesta!
• U Srbiji postoji 4.709 naselja, odnosno sela (jer po Ustavu Srbije ne postoji kategorija sela)!
• 1.200 je u fazi nestajanja;
• U 1.034 naselja je manje od po 100 žitelja;
• U 550 ima manje od po 50 stanovnika;
• U Srbiji je danas više od 100 praznih naselja, a još toliki broj ima manje od po deset stanovnika;

• Razvoj poljoprivrede za poslednje tri i po decenije je samo 0,45 odsto godišnje! Od 2000. do 2018. godine to je 0,61 odsto;
• Danas u Srbiji ima više od 200 sela bez ijednog stanovnika mlađeg od 20 godina, a više od polovine stanovništva u zemlji živi na selu;
• U 86 odsto naselja opada broj stanovnika;
• Čak 500 sela nema asfaltni put;
• U 1 .000 sela u Srbiji nema ni prodavnice;
• U Srbiji čak 73 odsto sela nema dom kulture ni biblioteku;
• U naseljima se nalazi 50.000 praznih kuća bez vlasnika, a na još 150.000 piše da trenutno niko u njima ne živi;
• Poštu nema oko 2.000 sela;
• U 230 sela nema osnovne škole;
• Oko 200 osnovnih škola imaju po jednog đaka;
• U 2.760 sela nema vrtića;
• Srpsko selo karakteriše i nešto starije stanovništvo, prema istraživanjima od pre jedne decenije, (43,6 godina) nego što je ono u gradu (41,3). Poljoprivredno stanovništvo je u proseku staro blizu 65 godina te je među najstarijima u Evropi;
• U dve trećine sela nema ambulante;
• U Srbiji ima oko 565.000 gazdinstava, u odnosu na 2012. godinu manje za 66.000 gazdinstava.
• Republika Srbija raspolaže sa 5.097.000 hektara poljoprivredne površine ili 0,59 hektara po stanovniku. Od toga 4.224.000 hektara su obradive površine ili 0,47 hektara po stanovniku. U okviru poljoprivrednih gazdinstava, prema popisu poljoprivrede iz 2012. godine, obrađuje se, odnosno u upotrebi je 3.476.000 hektara zemljišta. To znači da značajan deo poseda, od oko 860.000 hektara ostaje neobrađeno!
• Prosečna veličina poseda iznosi 4,5 hektara, na jugu i 2, 5 hektara, a učešće stočarstva u ukupnoj agrarnoj proizvodnji je oko 30 odsto (u svetu je to više od 60 odsto);
• Prema podacima RZS od 9. januara 2019. godine, od ukupno obradivih površina, navodnjava se samo 1,5 odsto ili blizu 46.823 hektara! Istovremeno u svetu se navodnjava u proseku 17 odsto površina! Kanal Dunav-Tisa – Dunav (sa 960 kilometara kanalske mreže) najveći je i jedinstven hidrosistem u svetu. To je velika neiskorišćena investicija!
• Ali, ako ne bude u Vojvodini i južno od Beograda po novih 100.000 junadi, dakle, krupne stoke, već za tri decenije će to biti pustinja po prinosima, jer nema stajskih đubriva;
• Poslednjih godina i poplave ugrožavaju sela. Predviđeno je da D-T-D odvodi suvišne vode sa milion hektara (što je funkcionisalo do 2005. godine) i da navodnjava 510.000 hektara, što se nikada nije ostvarilo. U 2021. godini navodnjavalo se samo 52.236 hektara! Poplave su te godine odnele useve sa 14.000 hektara!
• Što se tiče agrara osigurava se samo oko deset odsto površina i imanja!
• Po podacima Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, trenutno ima 184.430 poljoprivrednih penzionera, a prosečna poljoprivredna penzija u 2018. godini bila je 11.805 dinara. Najniži iznos penzije od 11.272 dinara prima 75,67 procenata svih penzionera u državi. Svega 68 zemljoradnika u Srbiji prima mesečno 62.380 dinara (podatak iz 2018);
• U periodu od 2006. do 2016. godine broj stanovnika u Republici Srbiji je po osnovu prirodnog priraštaja smanjen za oko 385.000. Stopa prirodnog priraštaja u Srbiji iznosi -5,1 promila (smanjenje za 0,2 promila u odnosu na vrednost iz 2015). Od ukupnog broja opština (169), stopa prirodnog priraštaja u 2016. godini pozitivna je u samo pet opština – Sjenica, Novi Sad, Preševo, Novi Pazar i Tutin;
• Prema istraživanju ,,Global politiks“ Srbija je prva u vrhu lestvice po padu populacije, a ispred nje su, kao tri jedine evropske zemlje koje bi mogle da izgube više stanovnika od naše u naredne tri decenije jedino Letonija, Litvanija i Moldavija.

ŠKOLE:

• U 2015. godini 173 škole su imale samo po jednog učenika. Trećina ih se do 2019. godine ugasila. Ne postoje ni osnovni infrastrukturni uslovi, nema puteva, dobar deo škola nema ni vodu, elektro mreža je slaba, pokrivenost mobilnim signalom skoro nikakva. Da bi se stanje popravilo potrebno je ravnomerno razvijati celu teritoriju, dovodeći u svako selo svu infrastrukturu, od puta do brzog interneta, kako bi se stvorili uslovi da mladi ostanu na selu i zasnuju porodice.

Naselja sa manje od 100 stanovnika
• 1948 – 1961 oko 80
• 1971. 140
• 1981. 280
• 1991. 487
• 2002. 713
• 2011. 986
• 2015. 1.034
Izvor: RZS 2016. g.

Da bi se podržala akcija opstanka i osanka sela Srbije, evo i petog konkursa za priznanja oniam koji daju doprinso rešavanju ovog večnog problema.

Društvo za narodno prosvećivanje „Svetionik“ iz Kragujevca, Grad Kragujevac i Kompanija MALBEX WBI iz Beograda – organizatori Petog festivala književnog stvaralaštva na selu i o selu u Republici Srbiji pod nazivom „Moje selo u pričama i pesmama“ raspisuju

K O N K U R S
za najbolja književna ostvarenja na selu i o selu u Republici Srbiji za 2022. godinu

1. Književno stvaralaštvo: pesme ili poeme, zbirke pesama, priče ili novele, zbirke priča, romani, studije, dečije književno stvaralaštvo, monografije o selu i slobodni književni (ili novinarski) izrazi – „Selo viđeno iz dijaspore“ (za građane iz dijaspore).
2. Novine – koje izlaze u selu ili pišu o selu.
3. Fotografije, slike, ilustracije i karikature – selo i seoski život.
4. Veb sajtovi – sela ili o selu.
Osnovni uslovi konkursa:
– Svi radovi su na srpskom jeziku,
– Autori, po pravilu, konkurišu sa jednim radom – delom u okviru
jedne takmičarske kategorije (pesnici šalju tri pesme),
– Radovi koji su do sada nagrađivani ne konkurišu za nagradu,
– Rukopisi se ne vraćaju,
– Uz svaki rad obavezna je i kratka biografija autora, sa adresom i
fotografijom.
Prijave i radovi dostavljaju se na adresu: Društvo za narodno prosvećivanje „Svetionik“ – Kragujevac (za Festival), 34000 Kragujevac, ul. Daničićeva 120/18 i na mejl: [email protected]. Prijave i radovi se primaju do 5. oktobra 2022. g.