banner-image

Vineta Šinka zdravlje sa Stare planine spakovala u teglice i pokrenula porodični biznis

Stara planina je najveća planina u istočnoj Srbiji. U ovom kraju susreću se nestvarna lepota koja podseća na scene iz bajke i bogatstvo neukrotive prirode sa kulturnim nasleđem naše zemlje. Baš tu žive i rade čuvari tradicije i torlačkog dijalekta, ljudi koji znaju da cene darove prirode i pretoče ih u kvalitetan i zdrav domaći proizvod.

Šinkina teglica postoji tek dve godine, a gotovo da nema ljubitelja zdrave hrane i slatkog zalogaja koji nije za njih čuo. Iza ovog neobičnog naziva ponosno stoji porodica Vinete Šinke iz Knjaževca.

Njihov glavni posao nije lak i može da ga radi samo onaj ko zaista poznaje prirodu i voli to što radi. Branje šumskog voća koje raste na obroncima Stare planine iziskuje poznavanje terena i biljaka, veštinu, izdržljivost, strpljivost, ali i hrabrost jer se berba odvija u divljini gotovo tokom cele godine, kao i znanje da se darovi prirode sačuvaju i pretvore u autentične voćne delikatese.

Iza svakog uspešnog posla stoji porodica

Stara planina je bogata raznim vrstama šumskog voća i lekovitih biljaka. Na njenim obroncima, podno najvišeg vrha Midžor, Šinkina porodica bere divlje maline, brusnicu i borovnicu. Kako nam priča Vineta, neko šumsko voće, kao recimo divlja malina, raste na visini preko 1000 metara. Na nešto manjoj nadmorskoj visini, bere se divlja kupina, šumska jagoda i trnjina. Ovde se mogu naći još i divlja dunja, mušmula i drenjine i još mnogo voćnih vrsta. Sve to vredna porodica sakupi i preradi u šumske voćne delikatese.

– Ime Šinkina teglica smo odabrali zbog našeg specifičnog prezimena. Kao što samo ime govori, u pravljenju proizvoda učestvuje cela porodica. Kod nas je veoma bitan timski rad. Svi učestvujemo i svako je zadužen za jedan deo posla, ali jedan bez drugog ne možemo. Ja sam zadužena za kuvanje i glavni sam „majstor“ za nastajanje proizvoda. Suprug Negovan je glavni za branje šumskih plodova, pakovanje i distribuciju. Moj sin Nemanja se bavi marketingom – objašnjava nam Vineta organizaciju rada.

U svom dvorištu imaju mini voćnjak, svega 20 ari, po jedno do dva stabla raznog voća, poput smokve, trešnje, višnje, kajsije i kruške.

Slatko zdravlje u teglici

– Fokusirali smo se na šumsko voće i pravljenje slatka i voćnih namaza. Naravno, dodajemo i voće iz našeg malog voćnjaka. Ne moram da naglašavam da je sve organski. Slatko se pravi od celog voća, a namazi se dosta razlikuju od klasičnog džema i marmelade, jer su sačuvani svi hraniljivi sastojci tog voća. Takođe, bitna razlika je u količini šećera. Voćni namazi se prave sa daleko manje šećera u odnosu na džem tako da preovlada ukus voća i svaka teglica ima originalnan ukus i miris voća. Naravno, imamo i proizvode bez šećera, a sve ovo postižemo zahvaljujući tradicionalnoj recepturi – priča nam Vineta.

Čuvari tradicije i kulturnog nasleđa

Porodici Šinka veoma je važno očuvanje tradicije, a Vineta je članica udruženja „Izvor“ za negovanje tradicije Knjaževca gotovo punih 20 godina. Prema njenim rečima, za njih tradicija znači da znaju svoje korene, običaje, navike i sve ono što je činilo svakodnevni život njihovih predaka: kako su pripremali hranu, kako su pričali, oblačili se, dočekivali goste…

–  Član sam udruženja već skoro 20 godina i za to vreme kroz ,,Izvor“ sam naučila šta je, pre svega, tradicija našeg kraja i na koji način je treba sačuvati. To sam primenila i u svom domaćinstvu i u Šinkinoj teglici. Trudimo se da čuvamo nasleđe naših predaka, ne samo kroz proizvode koje pripremamo na starinski način, već i kroz govor i kulturu – objašnjava nam Vineta.

Interesovalo nas je šta konkretno znači stara receptura, jer taj izraz sve češće možemo da čujemo od proizvođača.

– To je način pravljenja nekog proizvoda koji se prenosi s generacije na generaciju. Obično je reč o porodičnom receptu. On se dosta razlikuje od savremenog načina proizvodnje. Pre svega, stara receptura zahteva da se sve proizvodi ručno. Kod nas je kompletna proizvodnja  ručna, od branja, čišćenja, pripreme, kuvanja, do pakovanja u teglice. Starinski način pripreme podrazumeva i kuvanje manjih količina u manjim šerpama, gde staje 1-2 kg voća. Takvi proizvodi imaju posebnu boju i ukus, jer im treba manje vremena da se termički obrade. Glavna razlika je što ne ubacujemo nikakve ,,novotarije“, poput limuna, čokolade, vanile, konzervansa ili veštačkih boja. Zašto? Zato što to u našim selima nisu imali, jedva da su imali i šećera i njega su stavljali u manjim količinama. Zato su naši proizvodi od voća, ne od šećera. Radimo onako kako se radilo u našem selu i okolnim selima Stare planine od davnina – objašnjava nam Vineta.

Torlački jezik

Ceo kraj oko ovog dela Stare planine poznat je po torlačkom dijalektu – mešavini srpskog, bugarskog i turskog jezika, sa dosta lokalnih izraza.

Mi volimo da kažemo torlačkom jeziku. On polako zamire i danas je najviše prisutan u planinskim selima i kod starije populacije stanovništva. Mladi retko koriste torlački govor, jer ih je sramota. Iako ga sve manje ljudi upotrebavljava, svi ga ovde razumeju. Mi se sa druge strane trudimo da očuvamo torlački govor. Kao što su naši proizvodi specifični, mi upravo želimo da sa torlačkim dijalektom budemo prepoznatjivi. Nije nas sramota da se njime služimo i vrlo rado ga govorimo. Ponosni smo što možemo da ga prenesemo drugima i sačuvamo od zaborava – priča nam Vineta.

Ona nas je upoznala sa ovim dijalektom kroz priču kako je nastala Šinkina teglica. Poslušajte lepotu i melodiku jezika. Možda u početku nećete sve shvatiti, ali je dovoljno da se malo udubite i sve ćete razumeti. Priča se zove „Ovak je to bilo“.

Berba voća traje od marta do novembra

Sezona berbe šumskog voća počinje početkom marta, sa prvim vesnikom proleća – ljubičicom.

-Nakon ljubičice, sledi berba jorgovana, bagrema, ruža, a onda nam stižu domaće i šumske jagode, trešnje, višnje, kajsije i ribizle. U avgustu beremo divlju malinu i divlju kupinu, divlju borovnicu, a kasnije brusnicu, drenjinu, šljive, smokve, lubenice, itd. Na kraju sezone stiže nezaboravan ukus i miris dunje, trnjine i mušmule. Sezona se završava u novembru i tada sledi neka pauza od par meseci do sledećeg marta. Sve postižemo tako što radimo porodično i svi učestvujemo u proizvodnji i stvaranju našeg brenda Šinkine teglice – priča nam Vineta.

Voćni namazi za sve uzraste

Šinkine teglice kupuju svi, i mlađi i stariji. Prema Vinetinim rečima, nema ograničenja.

– Roditelji dosta kupuju voćne namaze bez šećera kao zamenu za kašice za bebe. Bake i deke kupuju za sebe i unuke, a često kupuju i za prijatelje kao poklon, jer imamo ručno napravljene poklon pakete – kaže Vineta.

Kako nam objašnjava naša sagovornica, imaju veliki izbor ručno rađenih poklon pakovanja, za svaku priliku: rođendan, slavu, poslovni sastanak, za prijatelje iz inostranstva… Kupac sam bira koje voćne teglice želi.

Kvalitet leži u maloj proizvodnji

Šinkina porodica ovom delatnošću dopunjuje kućni budžet i ne misle da pređu „na veliko“.

– Znate kako, da biste mogli od ovog posla da živite, morate da povećate proizvodnju i to dobrano. Međutim, čim uđete u veliku proizvodnju više ne možete da radite ručno, a onda više nije to – to. Nama je najbitniji kvalitet proizvoda. Volimo ono što radimo i zato ćemo povećavati proizvodnju samo do mere dokle možemo ručno da je obavljamo, ne preko te granice. Samo tako možemo očuvati tradiciju i ponuditi najbolje – zaključuje Vineta.


Tekst priredila: Tijana Todorović
Sagovornica i autorka fotografija: Vineta Šinka, Šinkina teglica