banner-image

Fenomen otimanja zemlje: Moćne kompanije i vlade uzele 203 miliona hektara

Otimanje zemlje (Land grabbing), masovna akvizicija zemlje od strane moćnih subjekata, rastuća je pojava širom sveta. Od Afrike do Latinske Amerike do jugoistočne Azije, vlade, korporacije i investitori kupuju ogromne površine zemlje za proizvodnju roba poput soje, palminog ulja i minerala, često na račun lokalnih zajednica i životne sredine. Prema izveštaju Oukland instituta, istraživačkog centra sa sedištem u SAD, do 203 miliona hektara zemlje je kupljeno u velikim poslovima sa zemljištem od 2000. 

Uticaji otimanja zemlje mogu biti razorni za ugrožene zajednice. Ljudi su često prisiljeni da napuste svoje domove i zemlju, gubeći izvore prihoda za život i kulturno nasleđe. Male farmere raseljavaju veliki agrobiznisi, dok se autohtonim narodima oduzimaju zemlje svojih predaka. Posledice po životnu sredinu mogu biti podjednako ozbiljne, sa krčenjem šuma, zagađenjem vode i uništavanjem staništa koji ugrožavaju biodiverzitet i klimu.

Jedan od glavnih pokretača otimanja zemlje je globalna potražnja za hranom i energijom. Kako svetska populacija raste i obrasci potrošnje se menjaju, sve je veći pritisak na zemljište i resurse. Investitori takođe vide zemljište kao profitabilnu imovinu, kupujući ga kao oblik špekulacije.

Vlade su često saučesnici u otimanju zemlje, dajući poreske olakšice, subvencije i druge podsticaje za privlačenje stranih investitora. Korupcija, nedostatak transparentnosti i slab pravni okvir takođe olakšavaju kompanijama da steknu zemljište bez adekvatnih konsultacija i kompenzacije za pogođene zajednice.

Najviše se otima u Africi

Prema izveštaju Oukland instituta, istraživačkog centra sa sedištem u SAD, do 203 miliona hektara zemlje je kupljeno u velikim poslovima sa zemljištem od 2000. Ovo je područje veličine Francuske, Nemačke i Ujedinjenog Kraljevstva kombinovano. U izveštaju se navodi da je većina ovih poslova bila u Africi, gde je kupljeno do 56 miliona hektara zemlje, zatim u Aziji (45 miliona hektara) i Latinskoj Americi (42 miliona hektara).

Izveštaj takođe naglašava nesrazmeran uticaj otimanja zemlje na male farmere, autohtone narode i druge ugrožene zajednice. Ove grupe često imaju slaba ili nesigurna prava na posedovanje zemljišta, što ih čini lakim metama za otimanje zemlje. Izveštaj procenjuje da je do 491 milion ljudi potencijalno pogođeno otimanjem zemlje.

Vredi napomenuti da ne uključuju sve kupovine zemljišta nelegitimne ili štetne prakse, a neke mogu doneti ekonomsku korist lokalnim zajednicama. Međutim, slučajevi otimanja zemljišta često uključuju kršenje ljudskih prava i raseljavanje ugroženih zajednica, i razlog su za zabrinutost. Kao takav, postoji rastući pokret organizacija civilnog društva, grupa za ljudska prava i pogođenih zajednica koje rade na podizanju svesti i zalaganju za odgovornije i pravednije prakse korišćenja zemljišta.

Prednjače Kargil, Bunge, Rio Tinto, Šel…

Neki od glavnih igrača u otimanju zemljišta koji su identifikovani u različitim izveštajima i studijama su, kada je agrobiznis kompanijama reč, Cargill, Bunge, Archer Daniels Midland (ADM) i Vilmar International. One su bile umešane u otimanje zemlje u brojnim zemljama, uključujući Brazil, Indoneziju i Kambodžu. Ove kompanije su optužene da kupuju ili daju u zakup zemljište za proizvodnju robe poput soje, palminog ulja i šećera, često o trošku lokalnih zajednica.

Kompanije koje se bave ekspoatacijom prirodnih resursa, kao što su rudarstvo i nafta i gas, takođe su povezane sa otimanjem zemlje. Primeri uključuju Anglo American, Rio Tinto i Shell, koji su optuženi za sticanje zemlje i raseljavanje zajednica u zemljama poput Perua, Južne Afrike i Nigerije.

Banke i druge finansijske institucije su optužene za finansiranje otimanja zemljišta kroz ulaganja u kompanije koje se bave otkupom zemljišta. Na primer, izveštaj Oksfama iz 2013. otkrio je da su velike banke kao što su Deutsche Bank, HSBC i Barclais uložile velika sredstva u kompanije optužene za otimanje zemlje.

I neke vlade su optužene da olakšavaju otimanje zemlje kroz politike i propise koji daju prioritet stranim ulaganjima u odnosu na prava lokalnih zajednica. Na primer, vlade Etiopije, Kambodže i Mjanmara kritikovane su zbog davanja velikog zakupa zemljišta stranim investitorima, često sa malo ili bez konsultacija sa pogođenim zajednicama.

Uprkos brojnim negativnim uticajima otimanja zemljišta, postoji nekoliko efikasnih mehanizama za njegovo sprečavanje ili rešavanje. Međunarodne organizacije kao što su Svetska banka i UN razvile su smernice i principe za odgovorno ulaganje u zemljište, ali one su često dobrovoljne i nemaju mehanizme za sprovođenje. Neke zemlje su donele zakone za zaštitu prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica, ali primena i primena mogu biti slabi.

Primeri „lend grebinga“

Otimanje zemljišta obično se dešava bez saglasnosti ili nadoknade pogođenih zajednica i može imati ozbiljne socijalne, ekonomske i ekološke posledice.

Bilo je mnogo primera otimanja zemlje o kojima se izveštavalo u medijima:

Godine 2009. veliki dogovor o zemljištu na Madagaskaru doveo je do protesta i svrgavanja predsednika zemlje. Južnokorejski konglomerat Daevoo je zakupio preko milion hektara poljoprivrednog zemljišta, što je dovelo do zabrinutosti oko sigurnosti hrane i raseljavanja lokalnih zajednica.

Godine 2011. Oakland institut, nezavisni trust mozgova, razotkrio je veliko otimanje zemlje u Etiopiji, gde je vlada dala u zakup ogromne delove zemlje stranim korporacijama i investitorima. To je dovelo do raseljavanja lokalnih zajednica i gubitka tradicionalnih pašnjaka.

U izveštaju NVO GRAIN iz 2015. godine otkriveno je da su strani investitori u Africi od 2000. godine kupili preko 30 miliona hektara zemlje. Izveštaj detaljno opisuje uticaje otimanja zemlje na lokalne zajednice i životnu sredinu, kao i saučesništvo vlada i međunarodne organizacije u olakšavanju ovih poslova.

Brazilska vlada je 2019. godine optužena da je omogućila otimanje zemlje u amazonskoj prašumi smanjenjem zaštite autohtonih teritorija i otvaranjem ranije zaštićenih područja za rudarstvo i razvoj poljoprivrede. Ovaj potez izazvao je široke proteste i osudu grupa za zaštitu životne sredine i ljudska prava.

Pre nekoliko dana kanadski CBC News objavio je da je Tahltan Nation, autohtona zajednica u severnoj Britanskoj Kolumbiji, podnela tužbu protiv rudarske kompanije Osisko Metals zbog navodnog otimanja zemlje njihove tradicionalne teritorije.

S. Kuprešanin