banner-image

Nove, otporne sorte osvajaju svet – paradajz „gospodar suše“, pasulj „buster“

Suočeni sa klimatskim promenama i sve većom učestalošću suša širom sveta, farmeri i naučnici su naporno radili na razvoju novih sorti useva koje su otporne na uslove suše.  Tako se ubrzano razvijaju i nove sorte povrća otporne na sušu, koje bi mogle pomoći poljoprivrednicima da održe svoje useve čak i tokom perioda ekstremne nestašice vode.

Ove nove sorte su razvijene korišćenjem niza tehnika, od tradicionalnog ukrštanja do genetskog inženjeringa. Jedan primer je sorta slatkog krompira koja je razvijena u podsaharskoj Africi. Slatki krompir je glavna kultura u regionu, ali je često podložan uslovima suše. Nova sorta je otpornija na nedostatak vode i pokazalo se da daje više prinosa po hektaru od tradicionalnih sorti.

Drugi primeri uključuju sorte paradajza, krastavaca i pasulja otporne na sušu. Ovi usevi su razvijeni tako da zahtevaju manje vode od tradicionalnih sorti, što znači da farmeri mogu da zadrže svoje prinose čak i tokom perioda malih padavina.

Primer ovih novih sorti je paradajz „gospodar suše“ (Drought Master), koji je razvio tim naučnika u Izraelu. To je hibridni paradajz koji može da preživi sa do 50 odsto manje vode od tradicionalnih sorti. Nastao je ukrštanjem različitih sorti biljaka paradajza i odabirom onih sa najboljom otpornošću na sušu.

Drugi primer je paradajz „Aristotel“, koji je razvijen u Sjedinjenim Državama. Ovaj paradajz je stvoren kroz proces koji se zove „genomska selekcija“, koji koristi DNK analizu da identifikuje gene koji su odgovorni za toleranciju na sušu. Odabirom biljaka sa ovim genima i uzgojem zajedno, naučnici su uspeli da razviju paradajz koji može da uspeva u suvim uslovima.

Obe ove nove sorte su pokazale obećavajuće rezultate u ispitivanjima. Pokazalo se da, na primer, „gospodar suše“ daje veće prinose i veće plodove od tradicionalnih sorti, čak i u suvim uslovima. U međuvremenu, pokazalo se da paradajz „Aristotel“ proizvodi veće nivoe antioksidanata i drugih korisnih jedinjenja, što ga potencijalno čini hranljivijom opcijom za potrošače.

Prema istraživanju koje su sproveli izraelski naučnici, „gospodar suše“ je u stanju da proizvede do 50 odsto više povrća po biljci od tradicionalnih sorti, čak i kada je vode bilo malo. Paradajz  je testiran na različitim lokacijama širom sveta, uključujući Izrael, Sjedinjene Države i Južnu Afriku. Na svim ovim lokacijama pokazala je obećavajuće rezultate u pogledu prinosa i kvaliteta plodova.

Pored većeg prinosa, paradajz „gospodar suše“ ima i druge poželjne karakteristike za uzgajivače i potrošače. Ima duži rok trajanja od tradicionalnih sorti, što ga čini lakšim za transport i skladištenje. Takođe ima veći sadržaj šećera, što ga čini slađim i ukusnijim.

Biljke prežive i uz 70 odsto manje vode

Primer nove sorte pasulja otporne na sušu je pasulj „Drought Buster“, koji je razvio tim naučnika u Meksiku. To je vrsta pasulja koji može da preživi sa do 70 odsto manje vode od tradicionalnih sorti. Nastao je ukrštanjem različitih sorti pasulja i odabirom onih sa najboljom otpornošću na sušu.

Drugi primer je „Ks099“ pasulj, koji je razvijen u Sjedinjenim Državama. Ovaj pasulj je stvoren tradicionalnim metodama oplemenjivanja, odabirom biljaka sa poželjnim osobinama kao što su tolerancija na sušu i otpornost na bolesti. Pokazalo se da pasulj Ks099 daje veće prinose od tradicionalnih sorti čak i u suvim uslovima.

Obe ove nove sorte su pokazale obećavajuće rezultate u ispitivanjima. Pokazalo se da pasulj protiv suše, na primer, daje veće prinose od tradicionalnih sorti čak i u teškim uslovima suše. U međuvremenu, pokazalo se da pasulj Ks099 daje veći pasulj i veći prinos od tradicionalnih sorti.

Prednosti ali i strah od posledica genetskog inženjeringa

Razvoj ovih sorti povrća otpornih na sušu je značajan napredak za poljoprivrednike širom sveta. U mnogim oblastima, farmeri su bili primorani da napuste svoje useve zbog uslova suše, što je dovelo do nestašice hrane i ekonomskih poteškoća. Sa ovim novim sortama, farmeri mogu da nastave da uzgajaju useve čak i tokom perioda ekstremne nestašice vode, pomažući da se osigura sigurnost hrane i ekonomska stabilnost.

Nove sorte imaju i ekološke prednosti. Zahtevajući manje vode, oni mogu pomoći da se očuvaju oskudni resursi i smanje pritisak na lokalne ekosisteme. Ovo bi moglo biti posebno važno u regionima u kojima su vodni resursi već pod pritiskom zbog klimatskih promena.

Naravno, postoji i zabrinutost oko dugoročne održivosti ovih novih sorti. Neki kritičari tvrde da bi genetski inženjering mogao imati nepredviđene posledice, ili da bi ove nove sorte mogle dovesti do gubitka genetske raznovrsnosti u svetu povrća. Međutim, mnogi naučnici i farmeri tvrde da se ovi problemi mogu rešiti pažljivim testiranjem i praćenjem.

Sve u svemu, razvoj sorti povrća otpornih na sušu predstavlja uzbudljivu novu granicu u borbi protiv klimatskih promena i nesigurnosti hrane. Kako se farmeri širom sveta suočavaju sa sve većim pritiskom da se prilagode promenljivim uslovima životne sredine, ove nove sorte nude tračak nade za održiviju i otporniju poljoprivrednu budućnost.

S. Kuprešanin