banner-image

Žene u poljoprivredi: Odricanja, uspesi i izazovi na putu do ekonomske stabilnosti

„Gazdinstvo je u mom vlasništvu već punih sedam godina. Zemljište nemam, ali imam ovce. U početku sam imala 35 umatičenih jagnjadi, a broj sam prošle godine povećala na 120, pa sam ove smanjila na 50-ak. Iako su životinje moje, nikad nijedan konkurs nisam prošla, na svim sam odbijena jer se objekti gde ih držim vode na očevo ime…“ kaže Veronika Brnja koja sa svojih 28 godina sama vodi gazdinstvo u Bačkom Petrovcu.

Nije joj jasno, kako kaže, ni zašto se u javnosti priča o tome kako naša zemlja podstiče žene da se bave poljoprivredom kada je realnost drugačija: za veće, evropske fodove, nije dovoljno ekonomski osnažena da bi aplicirala – na domaćim ne prolazi.

„Sa ocem sam napravila ugovor za zakup objekata za držanje životinja još 2016. godine, i to na deset godina, a kada se prijavite na konkurs, lokalni ili neki drugi, obavezujete se na pet godina. Zbog toga mi nije jasno zašto nas konstantno odbijaju.“

Veronika Brnja: Za veće, evropske fodove, nije dovoljno ekonomski osnažena da bi aplicirala – na domaćim ne prolazi

Teško joj je, kaže, najviše zbog toga što je uzgoj započela idejom da postepeno razvija gazdinstvo, a danas bez pomoći i podrške gubi volju:

„Sama se bavim svim fizičkim poslovima koji se tiču hranjenja grla. Svakodnevno nosim bale koje imaju oko 15 kilograma. Već mi je teško. U početku sam imala volje jer sam imala planove da se plasiram sa umatičenim grlima za dalji priplod, tj. da dalje nekome prodam i da nastavim da se  bavim priplodom grla, ali zarade nema…“, kaže sagovornica Agrosmarta.

Iako smo u nekoliko navrata predstavnike  Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pitali na koje sve načine država izlazi u susret ženama poljoprivrednicama i preduzetnicama kako bi se osećale ekonomski i socijalno sigurnije i osnaženije, kao i da li se mogućnosti apliciranja i ostvarivanja benefita razlikuju za one žene koje imaju manji broj grla ili manje hektara u odnosu na one sa većim gazdinstvima – do dana objavljivanja ovog članka nismo dobili odgovor.

Jesu li strani fondovi rešenje i kako doći do IPARD-a?

Statistika iz prošle godine pokazuje da fondovi raspisani van granica Republike Srbije mladim poljoprivrednicima ulivaju više nade. Do decembra je za meru 1 zahtev za odobravanje projekta podnelo 492 žene, a za meru 7 podnelo je 309 žena, podaci su kojima raspolaže Odeljenje za upravljanje IPARD programom Ministarstva poljoprivrede. Od ukupnog broja odobreno je 358 zahteva za investicije u vrednosti od više od 46 miliona evra i 185 zahteva za investicije u vrednosti od skoro 8 i po miliona evra, od čega doprinos evropske unije iznosti oko 6 miliona evra.

IPARD-u – instrumentu  Evropske unije koji se nudi državama sa pretpristupnim statusom kako bi dostigle evropske standarde i podigle konkurentnost u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. U sklopu ovog instrumenta odobravaju se grantovi koji mogu da doprinesu poboljšanju nepovoljnog položaja žena u poljoprivredi u kontekstu otežanog pristupa finansijskim izvorima. Do sada je u RS korišćen program IPARD II, a od nedavno (2021-2027) sprovodi se IPARD III. U okviru IPARD programa raspisuju se javni pozivi koji nude prednost ženama.

O IPARD-u i njegovim prednostima šefica Upravljačkog tela načelnika Odeljenja za upravljanje IPARD programom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Jasmina Miljković, kaže da ovaj fond kroz svoje mere teži ka osnaživanju žena poljoprivrednica i preduzetnica i to kroz različite mere, kao i da se tokom svakog perioda apliciranja radi na poboljšanju uslova i kriterijuma:

„Podršku u jačanju polžaja žena u poljoprivredi pruža IPARD II program i to kroz tri akreditovane mere: Meru 1 (Investicije u fizičku imovinu poljoprivrednih gazdinstava), Meru 3 (Investicije u fizičku imovinu koja se tiče prerade i marketinga poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva) i Meru 7 (Diverzifikaciju poljoprivrednih gazdinstava i razvoju poslovanja).

Odlukom Evropske 9. marta 2022. godine,  usvojen je IPARD III program Republike Srbije za period 2021 – 2027. godine. Finansijski doprinos Evropske unije za IPARD III program povećan je u odnosu na prethodni programski period i iznosi 288 miliona evra, a očekuje se da će ova podrška EU, zajedno sa nacionalnim i privatnim doprinosom, dovesti do preko  580 miliona EUR vrednosti investicija u ruralnim područjima Republike Srbije“, objašnjava Jasmina Miljković.

Da je IPARD donf dobro rešenje ističe i predsednik udruženja Mladih poljoprivrednika Srbije (MPS), Oliver Aleksić, koji smatra da ovakvo sredstvo Evropske unije umnogome može unaprediti položaj mladih koji žele da ostanu na selu. Ipak, kako kaže, sa realizacijom IPARD-a se kasni, a program IPARD III trebalo je da počne ranije od trenutno zakazanog termina krajem tekuće godine.

Međutim, da bi žene ostvarile pogodnosti, poljoprivredno gazdinstvo mora biti u njihovom vlasništvu. Kako navodi Jasmina Miljković, žene u poljoprivredi Republike Srbije najčešće imaju ulogu pomažućeg člana domaćinstva, a o tome svedoče podaci Republičkog zavoda za statistiku koji kažu da više od petine žena zaposlenih u poljoprivredi radi o kao pomažući član. Samo u 15 odsto slučajeva, žene se javljaju u ulozi upravnice poljoprivrednog gazdinstva. U takvim slučajevima, preko 50 odsto žena starije je od 65 godina.

„Iako su životinje moje, nikad nijedan konkurs nisam prošla, na svim sam odbijena jer se objekti gde ih držim vode na očevo ime…“, kaže Veronika Brnja koja ima stado od pedesetak umatičenih ovaca 

Nada Imrić, jedna je od žena koje prkose tradicionalnim rodnim ulogama i koja kroz svoj primer pokazuje da se žene jednako dobro kao i muškarci mogu suočiti sa izazovima rukovođenja poljoprivrednim gazdinstvom i mehanizacijom:

„Konkurišemo za IPARD, a preko Mere 1 smo do sada dobili traktor. Ja vozim traktor i vodim gazdinstvo, s obzirom na to da muž više nije pokretan. Dobro nam dođe ovakav podsticaj, pogotovo zato  što je 60 odsto bespovratnih sredstava od ukupnog iznosa“, kaže naša sagovornica koja ima 65 godina i gazdinstvo u okolini Subotice.

Ono što vidi kao manu ovom fondu jeste što, prema njenim rečima, proces od podnošenja papirologije do same realizacije ume da potraje. Digitalizacija je ključna za ubrzavanje procesa i brže je, kako kaže, da zamoli nekog mlađeg od sebe da joj pomogne kada nešto ne zna da uradi, nego da čeka u redu i papire podnosi ručno.

U prilog tome da se na digitalizaciji ruralnih područja uveliko radi ide i to što je donesen republički plan o uvođenju brzog interneta i pokrivanju gotovo svih ruralnih područja do 2025. godine.  Do tada, upoznavanje žena sa pogodnostima fondova neće biti prepreka – Jasmina Miljković kaže da je za nedigitalizovana područja obezbeđena fizička poseta i edukacija, kao i prethodno snimljeni edukativni materijali.

Ipak, na IPARD fond mlada poljoprivrednica Veronika Brnja ne gleda tako. Iz njenog ugla, za mlade proizvođače koji su tek na pomolu i koji nemaju veliku potporu iza sebe, ovaj fond nije najbolja opcija. Ona smatra da za takav fond ne bi smela još da se usudi da aplicira jer nema dovoljno finansijskih sredstava da opstane pod evropskim standardima, te da bi samo kroz uslovnu godinu uspela da ne bankrotira.

„Vrtim se ukrug. Da nekog platim treba mi minimalno 450 dinara za sat, a dešavalo se i da ovcu prodam za 120 evra, sve na kraju ode po kili, što je šteta, ali ljudi nemaju novca. Na kraju se možda najviše isplate subvencije države, jer ako grubo računamo – 120 evra je oko 14 000 dinara, a 7 000 je subvencija po grlu.“

Na subvencije se najviše oslanja. Za njih konkuriše svake godine nakon što prođe neophodnu proceduru koja podrazumeva pregled i vađenje krvi životinja, i nakon što joj veterinari daju potrvdu da su joj životinje zdrave. Osim subvencija – druge sigurnosti nema.

Kako odgovore od Ministarstva nismo dobili, ista pitanja postavili smo i Mladim poljoprivrednicima Srbija. Ovo udruženje  već nekoliko godina aktivno prati situaciju kada su u pitanju i drugi vidovi podrške poput lokalnih podsticaja:

„Samo kod malog broja lokalnih samouprava 10-15 odsto postoje jasni kriterijumi koji ženama daju prednost prilikom konkurisanja. I dalje veliki broj lokalnih javnih poziva nema jasno definisane kriterijume, već se sredstva dodeljuju prema redosledu pristiglih prijava. Još jedan od modela selekcije koje izvestan broj lokalnih samouprava primenjuje je to da se prednos daje onima koji nisu koristili za podsticaje u prethodnoj ili u prethodne 2-3 godine, a kod izvesnog broja poziva sa definisanim kriterijumima, mladima do 40 godina se daje bodovna prednost“, kažu predstavnici MPS-a i napominju da se u praksi pokazalo da do domaćih fondova lakše dolaze poljoprivrednici iz AP Vojvodine.

Samo kod malog broja lokalnih samouprava, 10-15 odsto, postoje jasni kriterijumi koji ženama daju prednost prilikom konkurisanja

„Kada govorimo o domaćim fondovima i podsticajima u poljoprivredi namenjenim mladim poljoprivrednicima, svakako možemo zaključiti da su domaći fondovi dostupniji mladim poljoprivrednicima iz AP Vojvodine. Nekada su postojali lokalni fondovi za poljoprivredu na nivou više gradova i opština žirom Srbije, dok danas imamo samo na pokrajinskom nivou fond za poljoprivredu koji prepoznaje mlade poljoprivrednike koji mogu ostvariti pravo na povrat u iznosu čak do 90 odsto od vrednosti investicije bez PDV-a.“

Prema rečina načelnice Miljković IPARD će u narednom periodu biti unapređen, a nedostaci koji su se u međuvremenu mogli uvideti, biće ispravljeni. To će, kako kaže, dodatno doprineti poboljšanju položaja mladih u ruralnim područjima. Iako je prvenstveno IPARD fond bio namenjen razvijenijim gazdinstvima, prognoza je da će se takva situacija uskoro promeniti. Prema novoj strategiji 2021-2027 podrška će biti obezbeđena malim gazdinstvima i gazdinstvima srednje veličine. Investicije će voditi unapređenju efikasnosti i konkurentnosti na tržištu i to kroz IPARD III program. Uglavnom će biti podržana održiva poljoprivredna gazdinstva, poljoprivredni proizvođači, mala i srednja privredna društva iz sektora prouzvodnje hrane itd. Dodatno, ka malim poljoprivrednim gazdinstvima biće naklonjenije i nacionalne mere, kako bi se povećao njihov obim proizvodnje i priprema za učešće na IPARD program.

U MPS-u uočavaju da privatne fondacije takođe pokrivaju potrebe mladih na selu:

„Fondacija Ana i Vlade Divac već više godina unazad pružaju podršku mladima i ruralnih sredina –  učenicima srednjih stručnih poljoprivrednih škola koji imaju aktivna porodična poljoprivredna gazdinstva i nateravaju da nastave da se bave poljoprivredom. Fondovi za poljoprivredu dostupni su za sledeće gradove i opštine: Užice, Prijepolje, Vranje, Ražanj, Svrljig, Brus, Dimitrovgrad, Veliko Gradište, Novi Pazar, Bela Palanka, Vlasotince, Nova Crnja, Svilajnac“, kaže Oliver Aliksić i napominje da su programi ovih fondova i oblici podsticaja za koje je moguće koristiti novac, potpuno u skladu sa realnim potrebama poljoprivrednika na lokalnom novou.

Socijalna sigurnost – poglavlje izostavljeno u konkursima

Međutim, o kom god fondu da je reč, poljoprivrednica iz Subotice, Nada Imrić, kaže da oni nemaju dugoročne planove za žene, već da trenutno finansiraju i daju podsticaje gazdinstvima. O samim ženama i njihovom za sistem vidljivom, ali i nevidljivom radu, ona kaže da nema govora u fondovima i da se to možda najbolje oslikava kroz poljoprivrednu penziju koja u njenom slučaju jedva dostiže 12 000 dinara.

Na samom kraju, ostaje nerazjašnjeno pitanje – čija je odgovornost osnaživanje žena i davanje socijalne sigurnosti. Udruženje Mladih poljoprivrednika Srbije smatra da kontinuirano praćenje i informisanje mladih poljoprivrednica o pogodnostima i davanje stručnih saveta, predstavlja veliki oslonac.

„Od samog osnivanja našeg udruženja radimo na osnaživanju mladih poljoprivrednika i poljoprivrednica,  naročito kada je u pitanju informisanje o aktuelnim javnim pozivima i mogućnost apliciranja za podsticajna sredstva. Udruženje organizuje i treninge koji poljoprivrednicima pružaju dodatno znanje po pitanju same proizvodnje, adekvatnog upravljanja otpadom iz poljoprivrede prema propisima EU, kao i brojne druge teme koje bi približile i omogućile poljoprivrednicima da usklade svoju proizvodnju, i maksimalno iskoriste raspoloživa sredstva EU fondova“, kaže Oliver Aleksić.

Na pitanje postoji li plan za socijalno osnaživanje žena koje se bave poljoprivredom i preduzetništvom na selu,  postoji li način na koji žene mogu ostvariti penziju ili porodiljsko odsustvo kada su nositeljke poljoprivrednih gazdinstava i na koje sve načine država izlazi u susret (mladim) ženama poljoprivrednicama i preduzetnicama, Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede nije odgovorilo.

Vanja Velisavljev