Poljoprivrednici uglavnom bez novca ili u dugovima: Ko kupuje poljoprivredno zemljište u Srbiji?
Poljoprivredno zemljište postaje luksuz
Poljoprivredno zemljište u Srbiji postalo je luksuzna roba, a cene u Vojvodini idu i preko 10.000 evra po jutru. Ipak, mali broj poljoprivrednika se upušta u te kupovine, većinu zemljišta kupuju investitori koji traže nova mesta za ulaganje. Poljoprivrednici u Srbiji godinama unazad suočavaju se sa brojnim problemima.
Pored vremenskih uslova i loših prinosa, „ratuju“ i sa državom oko različitih zahteva i subvencija, a o proširenju proizvodnje malo ko razmišlja, piše Danas.
Najskuplje oranice u Rumi
Najskuplje poljoprivredno zemljište u Srbiji pre nekoliko godina prodato je u opštini Ruma, gde je za parcelu od 5,6 hektara plaćeno milion evra, što je pokazao izveštaj Republičkog geodetskog zavoda.
Iako je ova cifra enormna, ona ne oslikava realno stanje. Prema rečima poljoprivrednika, realna cena bila bi između 6.000 i 8.000 evra po jutru, ali u praksi cene često prelaze i 10.000 evra.
Jedno jutro, kao katastarska jedinica koja se najčešće koristi, ima 57,55 ari ili 0,5755 hektara. Cena zavisi pre svega od lokacije i kvaliteta zemljišta.
Ko kupuje zemlju u Srbiji?
Predsednik Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije Goran Filipović za Danas kaže da su svega oko 10% poljoprivrednog zemljišta, koje se prodalo u poslednjih godinu i po dana, kupili poljoprivrednici.
„Inače, sigurno 90 odsto su kupci koji se ne bave poljoprivredom, već samo ulažu. Kupuju ljudi koji imaju novca i hoće da imaju nekretninu“, objašnjava Filipović.
Cena zemljišta uglavnom stagnira, uz povremene blage padove. „Jutro zemlje kreće se od 8.000 do 12.000 evra u zavisnosti od kvaliteta i lokacije“, navodi on.
Zašto poljoprivrednici prodaju parcele?
Mnogi vlasnici zemljišta su prinuđeni da prodaju oranice kako bi otplatili kredite ili pokrili arende.
„Neki su prodavali svoje parče zemlje da bi imali da plate arende. Ljudi se nadaju da će sledeća godina biti rodna i teško se odlučuju da napuste zakup“, kaže Filipović.
Arende su, dodaje, znatno pale – sa 350 evra pre nekoliko godina, na sadašnjih 250 evra po hektaru. „Sve je manje interesovanje za arendu jer je svaka godina gora od prethodne“, objašnjava on.
Krediti – sve veći problem za seljake
„Sve više poljoprivrednika traži prolongiranje, refinansiranje i slično. To je već postalo praksa u poslednjih pet godina. Manji kredit se zatvara, a veći otvara“, upozorava Filipović.
Banke su sve obazrivije jer znaju da poljoprivrednici često ne mogu da vrate zajmove. „Poljoprivreda više nije atraktivna kao profesija“, zaključuje on.
Investitori kupuju, poljoprivrednici odustaju
Jovica Jakšić iz Nezavisne asocijacije poljoprivrednika Srbije (NAPS) potvrđuje da poljoprivrednici nemaju novca za kupovinu zemljišta.
„Zemljište kupuju ljudi koji se ne bave poljoprivredom, već imaju kapital i žele da ulažu. Oni kupljene parcele daju nama u zakup, ali i tu je sve slabija potražnja“, navodi Jakšić.
Zakup je u padu od 20 do 30 odsto, a cene su sada 550 evra po hektaru za bolje oranice, dok su ranije išle i do 20.000 evra za hektar u kupovini. Trenutno najviša cena ne prelazi 15.000 evra.
„Niko nema novca, svi gledaju kako da se razduže. O kupovini zemljišta razmišljaju samo oni sa drugim izvorima prihoda ili ušteđevinom“, kaže Jakšić.
Licitacije i zakup unapred
Predsednik Udruženja poljoprivrednika Subotice, Miroslav Matković, navodi da pojedinci ipak iskaču. „Nedavno je bila crkvena zemlja na licitaciji, gde je zakup tražen unapred. Cena je dostigla preko 630 evra po hektaru, a jedan zakupac je platio pet godina unapred.“
Pojedini oglasi sada traže i do 695 evra po hektaru, uz uplatu zakupnine za svih 10 godina unapred.
Realna cena zemljišta – 7.000 do 8.000 evra po jutru
Što se tiče kupovine, Matković kaže da se realna cena zemljišta kreće između 6.000 i 8.000 evra po katastarskom jutru, dok pojedini traže i 10.000.
„Mnogo zavisi od veličine parcele, komšija i položaja. Glavna stvar je lokacija i komad zemlje“, ističe on.
Mnogi kupci izbegavaju oglase jer se zemljište često prodaje komšijama ili poznanicima, dok ono što stigne u oglase obično ima znatno više cene.
